U potresu koji je pogodio šire zagrebačko područje u ožujku 2020. godine, jedan od objekata koji je ozbiljno stradao bila je i zagrebačka katedrala. Jedna od najmonumentalnijih sakralnih građevina u Hrvatskoj, zagrebačka katedrala predstavlja i vizuru Grada Zagreba. Zbog svoje bogate povijesti, gradnje koja je započela još u 12. stoljeću bitan je spomenik kulturne baštine i zaštićena je kao pojedinačno kulturno dobro. Zbog brojnih oštećenja koja su na njoj nastala, obnova katedrale započela je odmah nakon potresa i trenutno predstavlja jedan od najsloženijih konstruktorskih projekata ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu.

Današnji izgled u neogotičkom stilu katedrala je poprimila nakon velikog zagrebačkog potresa 1880. godine koji je nanio veliku štetu tadašnjem građevinskom fondu Grada Zagreba. Urušio se južni toranj koji je ujedno bio jedini toranj na katedrali, čak za 30 metara niži od sadašnjih tornjeva.

Također urušili su se svodovi te je odmah započeta obnova koju je predvodio Hermann Bollé. U sklopu obnove provedena je regotizacija katedrale po uzoru na mnoge neogotičke katedrale u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, čiji je dio bio i Zagreb.

Katedrala kakvu poznajemo danas dovršena je 1902. godine, s kamenim tornjevima višim od 108 metara, koji su neadekvatni za seizmički aktivna područja kao što je zagrebačko.

– Graditelji tada nisu imali svijest i dovoljno znanja o potresnoj gradnji. U najboljoj namjeri htjeli su napraviti monumentalnu građevinu, ali ovakva neogotička katedrala s visokim kamenim tornjevima nije prikladna na ovom izrazito potresnom području, pojasnio je građevinski inženjer Mario Todorić, član konzorcija i jedan od projektanata obnove zagrebačke katedrale.

Vrhovi tornjeva

“Čipkasti” kameni vrhovi tornjeva sastavljeni su od nepovezanog kamena, a prilikom potresa takvo se kamenje urušava. Todorić naglašava kako se krivnja ne može usmjeriti na graditelje toga doba, jer tada nije postojalo dovoljno znanje o protupotresnoj gradnji. Danas, kada je jasno što je nužno učiniti kako bi katedrala bila sigurna, pojavljuje se izazov kako ojačati katedralu da bude sigurna na djelovanje potresa, a da joj se pri tome ne naruše spomenička vrijednost i vizura. Sama gradnja, a i dosadašnje obnove katedrale rađene su bez ikakvih statičkih proračuna i dokaza na potresna djelovanja.

Mario Todorić

– Seizmički ojačavati kamenu, gotičku katedralu ove visine inžinjerski je zahtjevan izazov i u svjetskim okvirima. Ovdje je angažirano više od stotinu stručnjaka: Građevinski fakultet s nizom profesora koji se bave ispitivanjem materijala, geomehanikom, geologijom, PMF sa seizmolozima i geolozima, profesori s RGN-a, Šumarski fakultet za analizu i kontrolu drvene konstrukcije krovišta… To je iznimno jak tim. Svi koji rade na katedrali doživljavaju to kao veliki izazov, a ujedno smo počašćeni time što možemo sudjelovati u takvom projektu, rekao je Todorić.

Autor koncepta obnove katedrale je profesor na Građevinskom fakultetu Damir Lazarević, a zajednicu ponuditelja za obnovu katedrale čine firma Toding, studio Arhing te Foretić i sinovi, dok je nositelj Građevinski fakultet u Zagrebu. Glavni izvođač radova je tvrtka SPEGRA.

– Radimo na konceptima i proračunima pojačanja koji će donijeti adekvatnu potresnu otpornost. Sva pojačanja i zahvati koje je predviđeno izvesti neće biti vidljivi nakon obnove s vanjske strane, a ni u unutrašnjosti katedrale. U stručnim međunarodnim krugovima obnova katedrale po složenosti se ubraja u sami vrh, čak i među pet zahtjevnijih konstruktorskih zahvata u svijetu. Složeni proračuni i modeli profesora Damira Lazarevića prate se s pažnjom i zanimanjem u stručnim krugovima, jer se svi pitaju kako ojačati takvu “čipkastu” strukturu i dati joj dostatnu potresnu otpornost, objasnio je Todorić.

Upotreba prikladnijeg kamena

Zbog neadekvatnog odabira kamena prilikom rekonstrukcije katedrale i nadogradnje tornjeva, već tridesetih godina prošlog stoljeća s tornjeva je počelo padati kamenje. Zbog toga su postavljene skele i tornjevi su bili obnavljani. Kamen bizek s lokaliteta u blizini Zagreba, koji su graditelji tada koristili zbog dostupnosti, nije imao adekvatne mehaničke karakteristike. Naime, on je porozan, nije otporan na kisele kiše, vremenom erodira i propada. Svaki demontirani kamen se obilježava, ima svoj barkod, prostorno se skenira, precizno u stotinku milimetra, te se točno zna njegova pozicija i oblik.

– Skenira se u formatu prikladnom za strojeve za obradu kamena i sada možemo poslati taj digitalni format na Brač, u Italiju… da se izradi kamen istovjetnog oblika. Normalno, ovoga puta s odabirom adekvatnijeg kamenja koje će osigurati dostatnu mehaničku otpornost i trajnost. Zbog lošeg stanja kamena bili smo prisiljeni donijeti odluku o razgradnji dodatnih pet metara obaju vrhova katedrale, rekao je projektant.

Ojačanja će se dogoditi u tijelima zidova i u svodovima, a kada se nakon obnove uđe u katedralu, sve će izgledati kao i prije. Tornjevi su razgrađeni, a sada će se koristiti adekvatniji kamen, otporan na atmosferske utjecaje.

– Naše analize pokazuju da smo u stanju ojačati katedralu kako bi mogla izdržati najjače potrese koji se »očekuju« za ovo potresno područje. Već sada možemo ustvrditi da je katedrala “spašena” i da je sada sigurnija i otpornija nego što je ikada bila. No, njezino korištenje uz istovremeno obavljanje daljnjih radova obnove iz sigurnosnih razloga do daljnjega neće biti moguće, rekao je Todorić.

Tisuću tona čelika

– Na skele postavljene izvan i unutar katedrale utrošeno je oko tisuću tona čelika, što je prije svega učinjeno zbog sigurnosti izvođenja radova. Na gradilištu katedrale svakog je dana između 30 i 40 radnika i do sada nisu imali nijednu nesreću na radu.

S katedrale je razgrađeno više od 3.000 kamenih blokova, svaki je 3D skeniran i time je stvorena podloga za buduću izradu tih kamena, pojasnio je Ante Mlinar, glavni inženjer gradilišta.

Dodao je kako se i dalje izvode radovi urgentne sanacije, odnosno stabilizacija kritičnih dijelova koji su prijetili urušavanju. Radovi na svodovima su pri kraju, kao i razgradnja svih oštećenih i nestabilnih elemenata.

Svakodnevno se otkrivaju novi problemi koje treba sanirati. Tako je primjerice najprije bilo planirano razgraditi desetak metara vrhova tornjeva, pa je razgrađeno 15, a nakon detaljnije analize i uvida u postojeće stanje razgradilo se još pet, jer su oštećenja prevelika.

Ante Mlinar

Cilj je najprije riješiti unutrašnjost katedrale, kako bi se ona mogla koristiti, dok će na tornjevima skela stajati još nekoliko godina. O tome kada će biti služene mise u katedrali, nitko još ne može govoriti, kao niti o krajnjem roku završetka radova, jer se još uvijek projektira. Ni cijena obnove nije poznata, jer se svakodnevno otkrivaju novi momenti i konačnu je procjenu vrlo teško dati.

Osim same konstrukcije katedrale, u potresu su oštećeni i vitraji. Oni u apsidi skinuti su i pripremaju se za renoviranje – uzimaju se otisci i analizira kemijski sastav, kako bi se dobila podloga za obnovu. Dok se ne završi njihova obnova, privremeno su zamijenjeni tiskom na leksanu izrađenom u specijaliziranoj radionici za vitraje iz Dugog Sela.

– Zanimljivo je da su originalni nacrti vitraja pronađeni u minhenskoj radionici u kojoj su izrađeni prije stotinu godina, istaknuo je Mlinar.

Riznica u prvostolnici

Na ogradi koja blokira prilaz zagrebačkoj katedrali stoji znak koji vjernike upućuje u najbliži bogoslužni prostor – montažnu crkvu blaženog Alojzija Stepinca, udaljenu 150 metara, u kojoj se mise slave gotovo svakog dana.

– Katedrala je mogla primiti doista mnogo vjernika, a od kada se obnavlja njihov broj na Kaptolu nužno se smanjio, rekao je Tomica Plukavec, tajnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.

Iz katedrale je izmješteno gotovo sve dok traje njezina obnova, no riznica se i dalje nalazi tamo gdje je bila. Smještena je u najstarijem dijelu katedrale, iznad sakristije, a potječe još iz 11. stoljeća. Tada je prvi zagrebački biskup Duh donio neke stvari, među kojima su bjelokosni plenarij, kaleži i liturgijske knjige s kojima je organizirao vjerski život u Zagrebačkoj biskupiji. Knjige koje je biskup donio sa sobom u Zagreb danas se čuvaju u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije.

Tomica Plukavec

– Riznica je najznačajnija po liturgijskom ruhu – plašt kralja Ladislava iz 11. stoljeća, jedan je od najstarijih tekstila u Hrvatskoj.

Božji grob zagrebačke katedrale, vrhunsko remek-djelo hrvatske crkvene i kulturne baštine, kontinuirano se koristi u liturgijske svrhe od 13. travnja 1659. godine, kada je u Velikom tjednu prvi puta postavljen u katedrali. Pojedini relikvijari, kaleži i ostalo crkveno posuđe koristi se redovno u euharistijskim slavljima i dandanas, objasnio je Plukavec.

Rizničarka katedrale već četrdeset godina je sestra Lina. Ona svakodnevno u riznici provodi po nekoliko sati i provjerava stanje svega što se tamo čuva.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije jedna je od najznačajnijih sakralnih građevina ne samo u Zagrebu nego u Hrvatskoj. U njoj su pokopani neki od najznačajnijih ljudi hrvatske povijesti – nekoliko banova, Toma Bakač Erdődy, koji je zaustavio Turke kod Siska 1593. godine, blaženi Alojzije Stepinac, kardinal Franjo Kuharić te mnogi drugi prije njih. Zbog kardinala Alojzija Stepinca, uvriježilo se među vjernicima, zagrebačku katedralu nazivati i Stepinčevom katedralom.

– Svi znameniti ljudi pokopani u katedrali, pokopani su u kripti. Do 18. stoljeća pokapali su se i svećenici, kanonici, značajne osobe hrvatske povijesti. Car Josip II. Habsburški zabranjuje pokapanje u crkvama te se od tada u kripti ispod svetišta katedrale mogu pokapati isključivo nadbiskupi, objasnio je Plukavec.

Iz njegovih riječi da će za Uskrs nedostatak misnih slavlja u katedrali biti posebno upadljiv te da mnogi dolaze kod ograde pred katedralom, zaključujemo kako je zagrebačka katedrala vjernicima posebno važna.

– Mi svakodnevno pred katedralom vidimo ljude koji stoje ispred ograde. Često, posebno na blagdane, prije odlaska na misu u bogoslužni prostor blaženog Alojzija Stepinca, ostanu i pomole se pred katedralom.