Da je u proteklih mjesec dana morala biti poništena javna nabava na poslovima obnove na čak 140 gradilišta jer se baš niti jedan izvođač nije javio, ili su pak dali nerealno visoke cijene, to je Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, rekao još neki dan, da bi nam na netom održanim Danima Hrvatske komore inženjera građevinarstva u Opatiji potvrdio da se situacija na tom planu i dodatno pogoršala, odnosno da je upravo ovih dana poništena nabava za još dodatnih stotinjak gradilišta.

Dakle, zbrojio je Bačić, trenutno bi 240 gradilišta bilo otvoreno, ali ih nisu mogli otvoriti jer nema ponuđača ni izvođača.

Kako je to moguće i u čemu je stvar: nedostaje li građevinskih tvrtki u odnosu na obim posla koji očito raste ili pak njima nedostaje radnika, što je već postalo opće mjesto u domaćem ekonomskom diskursu, ili je možda stvar u tome da su im poslovi u privatnom sektoru, gdje natječaji i kriteriji možda nisu tako strogi, isplativiji i interesantniji?

Tisuću gradilišta

– Jako je puno projekata u Hrvatskoj na kojima su angažirane građevinske tvrtke, ne samo u obnovi, ne samo u izgradnji projekata čiji je naručitelj Republika Hrvatska, javna poduzeća, nego su tu i brojni projekti koje financiraju privatni investitori. Hrvatska građevinska operativa je u ovom trenutku angažirana na tim projektima. Kako smo mi ubrzali obnovu, kako dnevno raspisujemo veliki broj projekata, zgrada koje vape za obnovom, jednostavno se događa da za naše javne nabave nema dovoljno ponuditelja. Iz tog razloga smo u proteklih mjesec dana praktički poništili nabave za 140 gradilišta, a ovih dana još dodatnih stotinjak, što daje oko 240 gradilišta koja bi bila otvorena, ali ih nismo mogli otvoriti.

Ja nalazim razumijevanje za tu činjenicu, s obzirom da su brojne velike građevinske tvrtke angažirane ugovorenim rokovima na Fondu solidarnosti. Kako im je to bio prioritet, kako su to morali završavati, jednostavno nisu imali dovoljno kapaciteta za javljanje na ove manje projekte u izgradnji zamjenskih kuća. Tu, dakle, nalazim razumijevanja, i u razgovoru s njima dobio sam jamstva da će se sada, nakon što smo priveli, odnosno privodimo kraju konstrukcijsku obnovu iz Fonda solidarnosti, ipak odlučiti i javljati na naše javne nabave kako bismo i taj dio obnove mogli napraviti, kaže Bačić.

Na primjedbu da je obnova krenula, no sada se očito opet otvara neki procjep, Bačić odgovara da ipak »imamo otvoreno oko tisuću gradilišta, ali s druge strane i jako velik broj rješenja koja omogućuju da se nastavi s novima«. No, što to vrijedi, moglo bi se reći, kad nema tko raditi. Ministar je potvrdio da se sada opet ide s tim natječajima, odnosno obnavlja se ova javna nabava, ali donekle preinačena.

– Održali smo sastanak s Hrvatskom gospodarskom komorom gdje smo iz razgovora s njima dobili jamstva da će sada svi oni ipak polako početi preuzimati te nabave. Znajući za njihove zahtjeve, napravili smo grupiranje. Naime, nije za očekivati da će tvrtka sa 800 ili 1.000 zaposlenika graditi jednu malu privatnu kuću, obiteljsku, na jednoj lokaciji, a drugu onda 50 kilometara dalje. To je nemogućnost organiziranja ozbiljnog gradilišta i mi smo znajući za to napravili grupiranja te kada idemo u javnu nabavu, dajemo čitavo naselje, 10, 20 kuća u jednom naselju, kako bi ih to zainteresiralo, da im bude prihvatljivo i da mogu tu razviti svoja gradilišta.

Nije dakle da nema tvrtki, nego su uglavnom preokupirane na drugim projektima, oni koje bismo mi htjeli, a to su ozbiljne tvrtke, da se uključe u obnovu. Čitava obnova je oslonjena na hrvatsku građevinsku operativu, samo na nekoliko gradilišta nisu hrvatske tvrtke. Samo na Fondu solidarnosti ih je 350, sa 10.500 zaposlenih, međutim pored toga ima još stotinjak manjih tvrtki koje participiraju na obnovi obiteljskih kuća, privatne imovine, tako da je oko 450 tvrtki sve zajedno koje sudjeluju u ovom trenutku u obnovi. Posla ima dosta za sve koji žele raditi, kaže Bačić.

Europski novac

Građevinski sektor u Hrvatskoj je tradicionalno jedan od glavnih pokretača rasta, no dok su se ranih 2000-tih gradile ceste, ali iz kredita i zaduživanja, pa je porastao javni dug, sada je riječ i o europskom novcu. Tada je BDP povukla većinom cestovna infrastruktura, da bi se potom zahuktala i stanogradnja, a onda je, kada je protutnjala globalna kriza, sektor naglo pao, a iza njega ostao niz promašenih investicija, praznih stanova, pa su i cijene nekretnina pale. Sada se situacija ponovo zahuktala, gradi se europskim novcem, obnova je krenula, niz je infrastrukturnih radova u najavi, ali gradi i privatni sektor, za turizam, hotele, apartmane. Posla ima i previše za građevinsku operativu koja to teško slijedi, pogotovo u uvjetima velikog nedostatka radne snage. Prema podacima iznesenim i sada na konferenciji, lani je ukupni obujam radova iznosio 6,5 milijardi kuna, što je oko 10 posto hrvatskog BDP-a.

Radi se i gradi, no više usitnjeno, dok je očito teže okupiti kapacitete na obnovi ili infrastrukturi. Za vrijeme spomenutog velikog uzleta hrvatskog građevinskog sektora, negdje 2008., u njemu je bilo zaposleno oko 135.000 radnika, kako je opisao ministar, no ta je brojka poslije krize pala na 90-ak tisuća, a sada se opet diže prema ranijim razinama. Građevinska operativa sada se poziva da bude spremna na »prihvat« još čak 25 milijardi eura iz EU fondova u idućih sedam godina, koliko će nam biti na raspolaganju.

Vjerojatno će to mnoge i povući da uđu u taj sektor, no treba paziti da opet, nakon velikog uzleta, ne dođe do oseke, nakon koje će opet mnogi ostati na suhom. Obnova je krenula, no sudeći po poništenim natječajima, opet zapinje, no iz Ministarstva uvjeravaju da će prilagođenim natječajima, uvažavajući primjedbe izvođača, uskoro ipak uspjeti privući domaće građevinare.

Kako je moguće da toliko gradilišta stoji zato što se naprosto nitko nije javio, jesu li izvođači okupirani drugim poslovima, ima li ih uopće dovoljno, zaziru li od javne nabave ili su im poslovi na obnovi kuća preusitnjeni, pa jednostavno misle da nema rezona razvijati gradilište što i sam ministar spominje, pitamo i Mirjanu Čagalj, potpredsjednicu HGK-a za promet i graditeljstvo. Ona je potvrdila da je sastanak u HGK-u, koji spominje i ministar, održan, no spominje i neke probleme.

Nema radnika

– Nedostatak građevinskih radnika prisutan je već duže u sektoru građevinarstva, a velike tvrtke koje rade ozbiljnije projekte već su ministru izjavile da do šestog, sedmog mjeseca imaju zauzete kapacitete. Morali su ispoštovati rokove Fonda solidarnosti, da se što više novca povuče iz tog fonda, i kao što vidite, uspjeli su se izvući svi novci i sad se spremaju na nove natječaje.

Ministar je i u Komori izvršio prezentaciju svih novih natječaja do kraja godine i vjerujem da će se oni sada, nakon ljeta, ipak na njih javiti. Međutim, bio je sad jedan period kada se na te natječaje ili nisu javili, ili su se javili s malo previsokom cijenom jer su znali da će biti jedini na natječaju.

Troškovi su nešto malo i porasli, ali ne toliko da bi bile toliko previsoke cijene. Mi smo obavili ponovni sastanak s građevinarima, ponovo smo utvrdili tko se može javiti na natječaje i koliki su kapaciteti, i vjerujem da će poslije ljeta i do kraja godine, sve ono što je obećano u vezi s izvođenjem tih kuća biti izvršeno.

Građevinari su se obećali javiti, ponuditi dobre cijene, ali isto tako i Ministarstvo treba to malo brže, bolje, učinkovitije raspisivati, brže obavještavati ljude o rezultatima natječaja, da se i oni znaju pripremiti. Jako je puno posla u građevinarstvu, ono se vraća na godine iz 2008., otkad smo ušli u EU, od 2013. do sada, obujam građevinskih radova i taj građevinski izvoz se povećao šest puta, a naša građevinska operativa nije u tolikoj mjeri pratila povećanje u građevinskom sektoru.

Za infrastrukturne projekte mi imamo neminovno i strane kompanije koje dolaze i koje su možda nešto vičnije izvođenju radova na željeznicama, ali i naše građevinske tvrtke koje su bile u visokogradnji pomalo se prebacuju na ceste i željeznice jer u idućem periodu tu ima jako puno posla.

Ne stižu jednostavno sve, ne treba im zamjeriti, treba natječaje ponovno raspisati, kaže Čagalj, a na pitanje je li stvar u tome da im se lakše okrenuti privatnom sektoru nego se javljati na javne natječaje, koji se uz to temelje i na europskom novcu i kriterijima, kaže da je istina da na »ovim javnim natječajima u infrastrukturi ima puno više posla.«

– Što se tiče privatnog sektora, tu je stambena izgradnja i izgradnja hotela koji se međutim sada ne grade za vrijeme sezone, oni počinju u desetom mjesecu, pa se građevinari sada pripremaju i za tu vrstu objekata koja će nakon sezone ponovno početi. Ali, nije ni privatnik jednostavan za ugovaranje. Međutim, ipak kroz javni sektor morate prolaziti procedure javne nabave, one su veoma složene i zamršene, i ljudi ih radije izbjegavaju nego da se jave na te natječaje.

Međutim, ozbiljni projekti su infrastrukturni i moraju se provoditi procedure, kaže Čagalj. Cijene materijala su, kaže, rasle, sada se ponovo vraćaju, no nije, veli, još primijetila da se nešto ruše. Cijene nekih energenata ostale su malo više, a i neki materijali nedostaju, kao što je npr. šljunak itd., pa i to drži cijenu. Ali, padaju cijene čelika, plastičnih materijala i cijevi. Uglavnom, veliki infrastrukturni projekti bit će tema idućih desetak godina, zaključila je Čagalj.

Stanje zabrinjava

Nina Dražin Lovrec, predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva, na pitanje kako to da se na državne natječaje za obnovu nitko ne javlja, kaže da građevinske tvrtke nisu članice njihove komore, već konkretno projektanti, građevinski inženjeri i voditelji građenja, no problem s radnom snagom i kapacitetom hrvatskih izvođačkih tvrtki nije, kaže, prisutan od potresa naovamo, već puno duže.

Imamo stoga veliki priljev stranih radnika.

– Ova situacija da se nitko nije javio sada na te natječaje zaista malo zabrinjava, ali vjerujem da će se to popraviti jer ljudi imaju svoje kapacitete predviđene unaprijed za godinu dana pa su vjerojatno svi popunjeni. Posla ima, osim u obnovi, i na velikim infrastrukturnim projektima, u turizmu, i vjerujem kada se oslobode kapaciteti da će se javiti, odnosno trebalo bi ih pozvati da se jave jer to je naša obveza, da odradimo obnovu jer osim nas građevinara to nitko ne može. Radova, kažem, ima puno, ne samo na obnovi, nego na infrastrukturi, u turizmu, u privatnom sektoru, zaista sve je procvalo, kolege su prebukirani, kaže Dražin Lovrec.

Navodi da što se tiče inženjerskog kadra, projektanata i nadzornih inženjera, njihova komora ima 4.500 ovlaštenih inženjera te više od 2.500 voditelja građenja, što misli da je ipak dovoljno. Vezano za novi »hrvatski New Deal«, koji se sada pompozno najavljuje, Dražin Lovrec veli da je na ovoj konferenciji zadnjih godina bio fokus na obnovi, čime se i dalje bavimo, ali se, kaže, New Deal odnosi na to da vidimo kako će novi infrastrukturni projekti utjecati na naše građevinarstvo.

– Sada je u fokusu vodno gospodarstvo, željeznice su u najavi, potom ćemo završiti autoceste od sjevera do juga, plus ostale ceste, i nadamo se da će i nakon ove obnove, koja će još trajati neko vrijeme, biti posla za naše građevinare, kaže Dražin Lovrec.