Vlada ipak nije čekala da saborski Odbor za pravosuđe, kako je tom tijelu u utorak sugerirao ministar Ivan Malenica, objavi program rada svakog od četiri prijavljena kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Sama Vlada je jučer na svojoj internetskoj stranici podastrijela životopise i programe Ivana Turudića, Emilija Kalabrića, Nikše Wagnera i Mladena Dragičevića, kada to već dan ranije nije učinilo Državnoodvjetničko vijeće, uz opravdanje da mu to nije zakonska obveza. Nije to ni Vlada morala, ali s obzirom na to da premijer Andrej Plenković inzistira na transparentnosti čitave procedure izbora šefa DORH-a, nekako je logično da su ti dokumenti dostupni svakom zainteresiranom već u ovoj fazi.

Teret odluke

U svrhu transparentnosti će i Odbor za pravosuđe spomenutoj četvorici uputiti poziv za saslušanje, nakon što je Plenković rekao da bi to bilo jako dobro. Na kraju će, međutim, teret odluke isključivo biti na premijeru, ako on odabere jednog od prijavljenih, njega će Vlada predložiti Saboru, gdje će ga potvrditi zastupnici vladajuće koalicije.

Pritom jučer objavljeni programi vjerojatno neće nikome od kandidata naročito ni pomoći ni odmoći jer u njima nema ništa senzacionalno, što se zapravo niti ne očekuje. U pitanju je formalan uvjet javnog poziva koji su Turudić, Kalabrić, Wagner i Dragičević ispunili.

Naravno da se oni zalažu da Državno odvjetništvo bude bolje ekipirano, plaćeno i opremljeno nego što je to sada i to je okosnica sva četiri programa rada. Kako su se Wagner i Dragičević natjecali i prije četiri godine, kada je Plenković odlučio da će glavna državna odvjetnica biti Zlata Hrvoj Šipek, jasno je da njih dvojica ni ovaj put nemaju šanse.

Za pretpostaviti je da Plenković već sada zna čije će ime poslati u Sabor, nisu mu za to potrebni ni programi ni razgovori s kandidatima u okviru posebnog povjerenstva koje će formirati Vlada. No, dok premijer ne izvijesti kome je poklonio povjerenje, izgleda imaju i zamjenik glavne državne odvjetnice Kalabrić i sudac Visokog kaznenog suda Turudić, kojeg se u javnosti tretira kao sigurnu okladu.

Turudić je na čak šest stranica, dvostruko više nego Kalabrić, napisao svoj životopis. Pobrojao je u njemu i svako predavanje koje je nekad održao i radnu skupinu za izradu zakona koje je bio član. Turudić uopće nema dobro mišljenje o DORH-u, odnosno nije polemizirao s, kako je naveo, lošom percepcijom stručne i opće javnosti o radu Državnog odvjetništva, unatoč tome što statistički podaci govore suprotno.

Njegova je procjena da je DORH na slabom glasu zbog »dugotrajnosti postupaka, čemu bitan doprinos daje dugo trajanje predistražnog i istražnog postupka, a posljedično i postupka potvrđivanja optužnice, trajanje rasprava i žalbenog postupka«. Turudić se pohvalio da mu dugogodišnje iskustvo istražnog, raspravnog suca »u kapitalnim kaznenim predmetima iz županijske nadležnosti« omogućuje »sagledati sve probleme postupka u cjelini, koji su rezultat pogrešne prakse određenih državnih odvjetništava, a jednako tako i nedostatna i nejasna rješenja Zakona o kaznenom postupku«.

Konkurentski kandidat

USKOK bi on usmjerio prema borbi samo protiv najtežih koruptivnih kaznenih djela i organiziranog kriminala, dok bi se onima za koja su zapriječene blaže kazne bavila općinska državna odvjetništva. Turudić zagovara da ne samo on, nego i ostali suci, češće prelaze u Državno odvjetništvo i obratno, a premijeru bi se mogla dopasti njegova ideja o osnivanju odsjeka u DORH-u za suzbijanje terorizma. Plenković je višekratno pozivao čelne ljude Državnog odvjetništva da redovito informiraju javnost o predmetima za koje postoji značajan interes, a Turudić u programu ističe da je Državno odvjetništvo »dužno izvještavati o svojim aktivnostima kada to nalaže interes javnosti«.

Kalabrić nije pobornik kadrovske protočnosti između DORH-a i sudova, barem toga nema u njegovom programu, u kojem on najavljuje da će »posebnu pozornost posvetiti radu na predmetima iz područja gospodarskog kriminaliteta, posebno zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te utaje poreza ili carine«.

Namjerava se, ako se u tek nešto više od godinu dana s pozicije zamjenika popne na dužnost glavnog državnog odvjetnika, posvetiti i »primjeni instituta privremenog osiguranja oduzimanja imovinske koristi, odnosno privremenog osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, s posebnim naglaskom na kaznena djela kojima je oštećen državni proračun, proračuni jedinica lokalne uprave i samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te trgovačka društva s većinskim državnim vlasništvom«.

Kalabriću najvažnija borba protiv korupcije

– Koruptivni predmeti uključuju okrivljenike koji obnašaju najviše dužnosti u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, jedinicama lokalne uprave i samouprave te s obzirom na posljedice koruptivnih radnji na ukupno stanje u društvu, gospodarstvo i poduzetničku aktivnost u cjelini, imaju apsolutni prioritet u postupanju, naglašava Emilijo Kalabrić. I njemu je u planu poboljšanje javne komunikacije DORH-a, »proaktivan pristup«, kao i »argumentirano reagiranje na netočne informacije o radu Državnog odvjetništva«.