Nova predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Aleksandra Jozić Ileković istaknula je u intervjuu za Hinu kako se to tijelo u svom radu mora „jako ograđivati“ od bilo kakvih političkih utjecaja.

Također drži da njegov čelnik ne mora dnevno biti u medijima te odbacuje tvrdnje da je kao članica Povjerenstva proteklih pet godina bila blaga prema pojedinim dužnosnicima, ulažući tako u svoju ‘bolju budućnost’.

„Ne mislim da sam bila blaga, mislim da sam samo imala drugačije mišljenje od većine u Povjerenstvu“, rekla je Hini Jozić Ileković koja na novu dužnost stupa 9. ožujka.

Je li točna informacija da niste htjeli koristiti dužnosničku povlasticu šest plus šest, pa sada formalno imate prekid radnog staža?

Kao članici Povjerenstva mandat mi je prestao 22. veljače, a na novu sam dužnost imenovana 9. ožujka. To je razdoblje trebalo nekako ‘premostiti’, pa sam se, umjesto da koristim institut šest plus šest, odlučila tih 14 dana prekinuti radni staž.

Imam službeno tumačenje i Ministarstva pravosuđa i usmeno tumačenje nadležnog saborskog odbora da mogu koristiti šest plus šest, no nije mi se činilo prihvatljivim koristiti ga za tako kratko razdoblje, pa sam izabrala prekid.

Sabor Vas je izabrao mahom glasovima HDZ-ove većine, što je dijelu javnosti poslužilo kao argument da ste izabrani s misijom da dodatno umrtvite to tijelo i ‘sudite’ kako žele vladajući.

Povjerenstvo je neovisno i samostalno državno tijelo i kao njegova predsjednica ću se zauzimati da tako i radi. Što se tiče imenovanja, imenovao me Hrvatski sabor i tu bih stala.

Problematizira se i imenovanje četvero članova Povjerenstva koji su nepoznati široj javnosti, spočitava im se i da nemaju iskustva u suzbijanju sukoba interesa.

Takvo iskustvo nije imala ni kolegica Novaković, a ni Orešković. Na koncu, nisam ga imala ni ja kad sam izabrana za članicu Povjerenstva.

To tijelo ima stručnu službu i već sam naglašavala da ona čini kontinuitet Povjerenstva. Smatram da će moje kolegice i kolega vrlo brzo savladati to područje.

Pravnici su, radili su na drugim odgovornim poslovima i njihova različitost u karijerama će biti dodana vrijednost za Povjerenstvo.

Jedna je kolegica radila u području javne nabave, druga na međunarodnoj suradnji u Ministarstvu financija, treća u Gradu Zagrebu na najsloženijim pravnim poslovima, kolega je radio u bankarskom sektoru. Nadam se da ćemo vrlo brzo ući u materiju.

Zamjera Vam se da ste u proteklih pet godina, kao članica Povjerenstva, bili blagi prema nekim dužnosnicima, da se to ogledao kroz izdvojena mišljenja u slučaju ministra Ćorića i imenovanja njegova kuma u Upravu HEP-a, premijera Plenkovića i imenovanja njegova kuma za veleposlanika.

Ne mislim da sam bila blaga, mislim da sam samo imala drugačije mišljenje od većine u Povjerenstvu. Što se tiče ministra Ćorića, za njega izdvojeno mišljenje nisam pisala ja, nego kolegica Božić.

U predmetu Pokaz pisala sam izdvojeno mišljenje i iza njega i danas stojim. Uostalom i kasnija ustavnosudska odluka i odluka Visokog upravnog suda je bila na tom tragu.

Nisam bila politički motivirana, nisam radila po nalozima, radila sam onako kako mi je, kao pravnici, nalagao zdrav razum da članak 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, koji govori o načelu djelovanja dužnosnika, ne može biti temelj za utvrđivanje odgovornosti dužnosnika. Na tome i dalje stojim.

Znači, nije se radilo o Vašem ulaganju u ‘bolju budućnost’?

Ne, nije, ja sam zaista tako mislila, i tada i sada.

Dojam je javnosti da je većina dužnosnika korumpirana i da ima problema sa sukobom interesa. Je li ih Povjerenstvo pokušalo educirati, znaju li oni svoje obveze prema Zakonu?

Išli smo na teren, educirali, odazivi su bili kako gdje. Negdje više, negdje manje. No, mi smo se nastojali približiti tim dužnosnicima, upućivali smo ih što trebaju učiniti ako imaju bilo kakvu dvojbu oko primjene Zakona, upozoravali ih da neznanje ne ispričava.

Ono što je činjenica, i što sa žaljenjem moram konstatirati je da smo pokušali organizirati dvije radionice u Državnoj školi za javnu upravu, ali se jedna djelomično ostvarila, druga uopće nije. Prva je bila namijenjena pročelnicima jedinstvenih upravnih odjela u lokalnim jedinicama i na nju je došlo samo 11 osoba. Druga je bila za glavne tajnike ministarstava i na nju nitko nije došao.

Još mi je jedna situacija neshvatljiva, mi smo i Vladi i Saboru uputili dopis i ponudili da ćemo, ako ima interesa, organizirati edukacije i okrugle stolove s dužnosnicima, pogotovo novoimenovanima. Nikad nismo dobili odgovor.

Novi je Zakon stupio na snagu 25. prosinca 2021. Koliko je on promijenio rad Povjerenstva?

U odnosu na stari, bitno je proširio krug obveznika: sad imamo oko 3000 dužnosnika, što je za gotovo 1200 više nego smo imali ranije.

Po novome obveznici su i predsjednici i članovi trgovačkih društava u vlasništvu lokalnih jedinica, ravnatelji zdravstvenih ustanova, javnih ustanova, parkova prirode….

Ono što pozdravljam je uvođenje članka 9., dakle pitanje kad se netko mora izuzeti, kad ne može odlučivati.

Ono što i dalje predstavlja prijepor je članak 5., je li se novim Zakonom trebalo propisati sankcije za povredu načela, a onda shodno tome i za povredu samog instituta sprječavanja sukoba interesa. Međutim, tu se nisu radila nikakva unaprjeđenja.

Mislim da je Zakon mogao proširiti djelokrug Povjerenstva i na to da nacrte zakonskih prijedloga koji imaju korupcijski rizik, nositelji njihove izrade, pošalju na mišljenje Povjerenstvu prije nego dođu u Vladu.

Ono što ne mora stajati u zakonu, ali čemu u budućnosti treba dati prostora je učenje o korupciji od rane mladosti, odnosno od srednje škole. S Ministarstvom obrazovanja vidjet ćemo kako bi se Povjerenstvo moglo ukalupiti u neke module.

S obzirom da se proširio krug dužnosnika, kako se nosite s njihovim imovinskim karticama?

Bilo je teško, gužvovito, ali uspjeli smo to riješiti. Po novom Zakonu imovinska se kartica ne mora ažurirati do kraja godine u kojoj je nastala izmjena u imovinskom stanju.

Svi obveznici, neovisno je li došlo do promjene ili ne, dužni su jednom godišnje podnijeti je, najkasnije do 30. siječnja za prethodnu godinu sa stanjem 31. prosinca.

Rad Povjerenstva gleda se i kroz činjenicu da su sudovi rušili njegove odluke od kojih su neke bile politički dugoročne poput one u slučaju bivšeg potpredsjednika Vlade Karamarka?

Ta odluka je iz prošlog saziva Povjerenstva i ona je srušena. Ustavni sud se tu ujedno referirao i vezano za načela i to je tako. Nakon odluke Ustavnog suda uslijedile su odluke upravnih sudova i Visokog upravnog suda vezano za članak 5., jer je Ustavni sud preporučio nadležnim upravnim sudovima da mu moraju više pažnje posvetiti.

U javnosti je dosta često bilo komunicirano da se radi o političkom utjecaju na sud, ja se ne bih usudila tako nešto izreći, jer vjerujem u neovisnost sudova.

Kako mislite osigurati da Povjerenstvo ne bude politički arbitar, a ni nijemi skupljač imovinskih kartica?

Povjerenstvo mora raditi svoj posao i ono za što je osnovano, u radu mora biti neovisno, reagirati na inicijative, prijave, novinarske upite – ažurno i savjesno.

Mislim da se moramo jako ograđivati od bilo kakvih političkih utjecaja. Osobno se kao članica Povjerenstva s tim nisam susretala, nisam imala nikakvih vanjskih pritisaka.

Povjerenstvo je, možda, dosta medijski izloženo, jer javnost ima pravo znati i važno je da zna. Moramo biti maksimalno otvoreni, ali ne smijemo komentirati dnevno političke teme i biti dio takve političke scene.

Političari neka se bave politikom, mi se moramo baviti strukom. Svojim radom trebamo pokazati da smo neovisni i da radimo po zakonu.

Zanimljiva je Vaša najava da u medijima nećete biti svakodnevno. Znači li to da ćete raditi drugačije od vaših prethodnica i da Vam se njihov način rada nije sviđao?

Iskreno, meni se to nije sviđalo. Mislim da to nije bilo potrebno. Naravno da predsjednik Povjerenstva treba biti u javnosti u određenom opsegu, s nekom svrhom.

No, mi imamo ustrojeno radno mjesto glasnogovornika tako da će u većini situacija on odrađivati svoj posao. Ono što je bitna poruka je da javnost neće biti zakinuta ni za jednu informaciju, i dalje ćemo biti otvoreni i dostupni, u službi javnosti.

Pri Vašem izboru prozivalo Vas se da ste bili savjetnica ministru Lovri Kuščeviću kojeg su pratile brojne afere?

Kad je gospodin Kuščević postao ministar, ja sam u Ministarstvu uprave bila zatečena savjetnica. U trogodišnjem radu u Ministarstvu promijenila sam četiri ministra.

Nakon mog mandata u DIP-u imala sam pravo vratiti se tamo, tada je ministar bio Arsen Bauk koji mi je ponudio mjesto savjetnika ministra.

Nakon toga došla je gospođa Dubravka Jurlina Alibegović, zadržala me na tom mjestu, a isto je nakon nje napravio i Ivan Kovačić. Gospodin Kuščević me zatekao na tom mjestu i nije me zadržao, već rasporedio na drugo radno mjesto.

Kratko nakon što nije dobila novi mandat, jedna od Vaših prethodnica otišla je u politiku. Treba li biti neko razdoblje u kojem se predsjednik i član Povjerenstva ne može politički angažirati?

Ne da mislim, ja plediram za to. Ako dužnosnici imaju period hlađenja 12 do 18 mjeseca, minimum je i da se mi koji smo bili u Povjerenstvu ‘hladimo’.

Koliko je za imidž Povjerenstva dobro da se njezin bivši čelnik politički angažira?

Sigurna sam da to nije dobro. Takva je percepcija loša i za samu instituciju. Upravo načela govore da dužnosnici ne smiju svoj položaj koristiti za osobni probitak ili probitak njemu povezane osobe.

Ne kažem da se radi o tome kod moje prethodnice, ali to su jako osjetljive teme. Na koncu jako puno naših odluka je proizašlo iz loših percepcija – nešto što nije protuzakonito, ali u percepciji je loše primljeno od javnosti.

Sigurna sam kako bih ja postupila, i ne pozdravljam to, mislim da to nije dobra poruka.