Osnovna škola na zagrebačkoj Trešnjevci. Birališta ni pola sata nisu otvorena, a interes popriličan. Nadiru glasači svake vele, stariji svijet ponajviše. Ako se po jutru dan poznaje, izlaznost bi mogla biti nikad veća. A ako se Trešnjevka još uvijek crvenom zove, eto lijepe vijesti za stranke što su lijevo od centra. Birače mrvu zbunjuje činjenica da su u školi radovi, pa je dio biračkih mjesta u prizemlju kao i inače, a dio je na katu kako inače nije. Tko teže hoda, liftom na kat ide. Biračko mjesto traži i Maja. Da se ne lažemo, njoj smo prišli jer em je mlađa, em birački popis gleda preko maske velikim plavim očima. I nju je iznenadila gužva u rani sat.

Velika gužva i dugi redovi na zagrebačkim biralištima / Foto D. JELINEK

– Uranili su ljudi jer se boje zaraze. Sumnjam da će se biralište raskuživati – veli nam Maja.

Što se kampanje tiče, smeta je što su u fokusu bili tek Davor Bernardić i Andrej Plenković, kao da su jedini bitni. Možda i zbog toga, sumnja ona da birači išta posebno mogu mijenjati, ali je ipak došla konzumirati svoje biračko pravo. Što se pak poštovanja epidemioloških mjera i preporuka tiče, onako ‘od oka’ dade se reći da se u najvećem postotku poštuje preporučeno nošenje maski, da većina ima i svoju kemijsku olovku, da se ruke mahom uredno peru dezinficijensom. Najmanje se zato misli na razmak od čovjeka do čovjeka, pače nije rijetko da pušu birači jedni drugima za vratom. Ipak bi se dalo reći da se ‘bal pod maskama’ odvija u taktu ‘politike čistih ruku’.

Malo iza osam sati eto čelnika Zeleno-lijeve koalicije Tomislava Tomaševića. Tu je on, supruga mu Iva Mertić Tomašević i njihov ljubimac, pas Boško. Ponio je Tomašević svoju kemijsku i masku.

Netko od novinara ga je izvijestio kako je pred glasovanje obavljeno u sedam ujutro Milan Bandić imao temperaturu 36,5.

– Vidjet ćemo kolika će mu biti nakon izbora – na to će, uz osmijeh, Tomašević.

Redovi birača

Redovi birača nisu se smanjivali. Glasaju časne sestre, birači s kućnim ljubimcima u rukama, svijet što se pri hodanju pomaže štakama, oni koji su odjeveni svečano i oni koji su odjeveni ležerno k’o za plažu…

I na biračkom mjestu Sopotu slična situacija. Birači strpljivo čekaju u redu. Ruke špricaju i pri ulasku i pri izlasku. Ako im članovi biračkog odbora zaborave udijeliti dezinficijens na odlasku, sami to traže. Mukte je mukte, a dva put je dvaput. Marinka Miloševića drugačijim čini njegova maska i to ne samo zato što je propisno nosi, a ne kao neki da im je nos nepokriven. Vidi se, ručni je to rad i pamuk čisti. Čovjek je sam sašio i to bez ikakva zadana kroja!

– Sam! Mama mi je bila šnajderica, a šivaću mašinu sam dobio u miraz sa suprugom – smije se veseli Šokac Marinko.

Prije dolaska je, kako upute i nalažu, izmjerio temperaturu. Njegovih 36,2 svjedoči o tome da je ovim izborima pučanstvo pristupilo mahom hladne glave.

U to evo i lidera Restarta, Davora Bernardića. Pozdravlja susjede putem do biračkog mjesta. Novinari ga zaskočili na izlazu. Pitaju, kako je bilo glasati na ovim ‘epidemiološkim’ izborima.

– Sve je brzo išlo – veli Bernardić.

Iznenađen gužvom – Mario Tuk / Foto D. KOVAČEVIĆ

Na biralištu gdje svoju građansku dužnost obavlja lider HDZ-a Andrej Plenković, dva su reda vodila do glasačkih kutija. Do redova su dolazili pješice, automobilom, biciklom i(li) – električnim romobilom! Mario Tuk s romobila gleda redove.

– Mislim da ću ipak doći malo kasnije – kazuje.

Iznenadila ga gužva. Moguće objašnjenje nalazi se u činjenici da je taman ura od misa po okolnim crkvama, pa su možda ljudi spojili misu i biralište. Prognozira da HDZ dobiva ove izbore. »To vi zato jer smo na mjestu gdje premijer glasa!?«, pitamo. On se smije, pa, prije nego se odvezao dalje, kaže: »Samo sam realan. Ne znači to da su moja opcija.«

Točno u 11.30 sati, u jedan od ona dva reda što vode do glasačkih kutija staje i, još uvijek premijer, Andrej Plenković. Uz njega i Mario  Kapulica, i Marko Milić, i obožavatelji, i osiguranje.

Na biračkim mjestima što smo ih posjetili, mir i dobro. Na društvenim mrežama bilo je i objava s drugačijim iskustvima; od onih u samoizolaciji koji su ignorirani, do onih koji su se nagledali i glasača bez maski i članova odbora bez rukavica. Na portalu tjednika Novosti slika iz Splita, s Kmana gdje su glasači do birališta morali preko grafita degutantnog sadržaja, istog onog što su ga, nema dugo izvjesili navijači Dinama u zagrebačkoj Kustošiji. I toga je, na žalost, bilo.

Liječnici i ratari

Lijepo vrijeme moglo bi biti jedan od razloga zbog kojih je prijepodne na biračkim mjestima koje smo posjetili u Rijeci izlaznost birača bila nešto manja nego inače, no primarni razlog zbog kojih su ovih parlamentarni izbori drugačiji od svih prijašnjih, svakako je koronavirus i posebne epidemiološke mjere pod kojima su se odvijali. Na trenutke je izgledalo kao da su se za izlazak na ove izbore odlučili samo oni najhrabriji.

Ne želi ekstremnu desnicu – Oskar Skerbec / Foto M. GRACIN

– Nadam se samo da ekstremna desnica neće doći na vlast. A što očekujem od ovih izbora? Kao i svi, da živimo bolje, da je više radnih mjesta, kazao je Oskar Skerbec kojeg smo zatekli na biračkom mjestu u Osnovnoj školi Belveder. On, primjerice, smatra i da će sastavljanje nove Vlade ovaj put biti popriličan izazov.

Na istom mjestu zatekli smo i svećenika kojeg smo prepoznali po kolaru i koji nam je kad smo ga zamolili za izjavu, ljubazno kazao da samo ispunjava svoju građansku dužnost te da baš i nema što komentirati. Uspjeli smo ga ipak pitati što očekuje nakon ovih izbora, na što nam je tek kratko odgovorio: »Sve je u Božjim rukama.«

U našoj nasumičnoj anketi po riječkim biralištima puno rječitije su bile žene. Uostalom, žensko pravo na izbor bila je i jedna od glavnih tema ove predizborne kampanje, a Riječanke, pripadnice različitih generacija, jučer su iskoristile svoje građansko pravo, a nama jasno artikulirale svoja razmišljanja o tome što očekuju od ovih parlamentarnih izbora.

Premalo mladih na biralištima – Nada Zlatić i psić / Snimio Marko GRACIN

– Očekujem da se puno mladih odazove na glasanje. Ako mi stari bapci možemo doći, onda se mogu odazvati i mladi. To bi trebala biti ustavna obaveza, da se glasa, onda bismo tek vidjeli pravo stanje. Ovako je to odraz kojekavih lobija, ljudi dožive svašta pa su neodlučni, ne izlaze na izbore jer su revoltirani i onda pobjedu odnesu oni koji ne bi trebali. Ja uvijek glasam za mlade, iako nemaju iskustva, jer vjerujem da će upravo oni imati volje nešto promijeniti. Pazite, jedna je Njemačka 1945. godine bila sravnjena sa zemljom, omražena od cijelog svijeta, a već ranih šezdesetih ljudi iz drugih zemalja išli su tamo raditi. Mi, s druge strane, već trideset godina tupimo o ustašama i partizanima. Moj dida je bio partizan, ali nije me briga za ono što je bilo, poštuj prošlost, ali misli na budućnost. I da, još bih jednu stvar stavila u Ustav, a to je da se niti jedna ulica ne smije zvati po političaru. Da nisam fizički loše sa zdravljem, sigurno bih se kod puno stvari angažirala, ali sad sam se samo dovukla do birališta jer smatram to svojom obavezom. Ne treba biti veliki mislilac da bi se učinilo nešto dobro. Svoje sam dijete odgojila sama, sama sam ostala s dvomjesečnom kćeri. Ako sam htjela nešto kupiti za sebe, imati haljinu ili nekakvu suknju, kupila sam »restl« i sašila sam si. Tako bismo trebali i mi. Znaš da ne možeš uvesti toliko tisuća tona voća za toliko milijuna kuna, onda izvoli lijepo nešto raditi u poljoprivredi, Slavonija je, hvala Bogu, velika. U ovoj krizi s koronavirusom shvatili smo da nitko od nas ne može bez liječnika, ali niti bez poljoprivrednika koji zna nešto učiniti na zemlji. A to se najmanje cijeni, iako i IT-ovac mora nešto pojesti, kazala nam je u dahu Nada Zlatić.

Vjera u promjenu

Da žene svoje pravo doživljavaju kao svoju obavezu, potvrdilo nam je više njih. Marija Mance bila je potpuno iskrena, na glasačkom listiću ne postoji ime kojem bi doista htjela povjeriti svoj glas.

Građanska dužnost – Marija Mance / Foto M. GRACIN

– Najiskrenije, nema liste za koju bih baš željela glasati. Istina je da idem glasati samo zbog toga da ispunim svoju građansku dužnost. Što se tiče bliske budućnosti i korona krize, po prirodi sam optimistična i nadam se da će ovaj virus ipak nekako proći. Znam da nismo prokuženi, no nadam se da neće biti restrikcija kakvih je bilo u početku i vjerujem da ćemo to nekako preživjeti. Hoćemo li uopće uspjeti sastaviti Vladu? Ma hoćemo, sto posto, uvijek se oni negdje nađu, nađu načine i koalicije, čak i oni koji kažu da neće koalirati, uvijek nađu način. Moram priznati i da nisam upućena u sve te detalje jer imam malu bebu pa nisam puno pratila, ali ono što sam čula, može se svesti na sukobe unutar koalicija, samih stranaka, prazne priče i slične stvari, istaknula je Mance.

Malo ljudi izašlo – Teodora Gerlanc / foto : M.GRACIN

Slično misli i umirovljenica Teodora Gerlanc koja također odgovorno ispunjava svoje građanske dužnosti.

– Razočarana sam. Ljudi ne izlaze na birališta, ne žele glasati. Bolesna sam i nije mi lako doći na biralište, no ja jednostavno imam tu potrebu. Što očekujem od buduće Vlade? Prema onome što sam čula u sučeljavanjima teško mi je uopće o tome pričati i ne znam što bih vam rekla. Ružno je vidjeti ljude koji žele voditi ovu državu, a ne gledaju budućnost i ne razgovaraju međusobno o tome, poručila je Gerlanc.

Očekuje promjenu – Danijela Rogić / Snimio Marko GRACIN

Danijela Rogić od ovih parlamentarnih izbora očekuje promjenu, iako ne sumnja da su pred budućom vladom veliki izazovi i suočavanje s još jednom krizom.

– Nadam se promjeni, barem maloj. Promjeni nabolje, naravno, barem promjeni da živimo u 21. stoljeću. Bit će sigurno zahtjevno voditi državu predstojeće četiri godine, no ne moramo nužno zbog toga dati povjerenje onima koji su se pokazali demagogijom i mislili da će se njihov malo sofisticiraniji rječnik pretočiti u djela. Treba se nadati boljem, zaključila je ova Riječanka.

Jedno od birališta u Opatiji / Foto A.KUĆEL-ILIĆ