ZAGREB – Vlada Andreja Plenkovića još je 10. prosinca priopćila da je, na zatvorenom dijelu sjednice, usvojila prijedlog odluke da komodor Milan Blažević ostane zapovjednik Obalne straže Republike Hrvatske i uputila ga na donošenje predsjedniku Zoranu Milanoviću, ali to se nije dogodilo. Blažević je na čelu Obalne straže odradio četverogodišnji mandat, a u Vladi su htjeli da ga Milanović imenuje na rok od još dvije godine i da ta odluka stupi na snagu 1. siječnja, međutim, predsjednik Republike ju je odbio donijeti.

Stoga je sada situacija s Obalnom stražom jednaka kao s Počasno-zaštitnom bojnom, trenutačno dužnost zapovjednika obnaša zamjenik, u ovom je to slučaju kapetan bojnog broda Zoran Medvidović. Sam Blažević je u statusu časnika koji je stavljen na raspolaganje, a ako tijekom tri mjeseca ne bude negdje raspoređen, po sili zakona će mu prestati služba u Oružanim snagama, i bit će, dakle, umirovljen. Možda su postojale šanse za dogovor između Milanovića i Vlade da u paketu brigadir Elvis Burčul, kojeg je ministar obrane Mario Banožić u listopadu prošle godine umirovio i izazvao tako ogorčenje Pantovčaka, bude vraćen na mjesto zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, a Blaževiću se omogući da još dvije godine vodi Obalnu stražu, ali kod potonjeg se u međuvremenu, doznajemo, pojavio određen nekretninski problem.

Ispostavilo se, naime, da Blažević koristi dva stana što ih je dobio od države, odnosno Oružanih snaga, a iz jednog odbija izaći dok mu se ne dopusti da drugi otkupi. To je sigurno bitno smanjilo izglede da predsjednik Republike potpiše Blaževićevo imenovanje, pa makar ministar Banožić na koncu ipak pristao ponovo aktivirati Burčula.

Besprijekorna karijera

Blažević je 8. prosinca 2017. na dužnosti zapovjednika Obalne straže zamijenio komodora Ivu Raffanellija. Vojna karijera mu je besprijekorna. Metkovac rođen 1967. diplomirao je na Mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu, a već na početku Domovinskog rata napustio je Jugoslavensku ratnu mornaricu i uključio se u Zbor narodne garde. Po ustrojavanju Hrvatske ratne mornarice bio je oružni časnik na raketnoj topovnjači »Kralj Petar Krešimir IV«, zamjenik zapovjednika na raketnoj topovnjači »Šibenik« te od 1997. do 2006. zapovjednik raketne topovnjače »Kralj Dmitar Zvonimir«, odakle je prešao na mjesto načelnika Katedre topničko-raketnog oružja na Hrvatskom vojnom učilištu.

Na dužnost zapovjednika Obalne straže došao je s pozicije načelnika Stožera – zamjenika zapovjednika HRM-a, a prije toga je bio i zapovjednik Divizijuna površinskog djelovanja, načelnika stožera Flotile HRM-a, a jedno vrijeme i zamjenik zapovjednika Obalne straže. Blažević je završio i Zapovjedno stožernu školu, Vojno diplomatsku školu, kao i američku Mornaričku ratnu školu u Newportu (SAD). S takvim referencama bi u nekim redovnim okolnostima vjerojatno bez odlaganja dobio Milanovićev potpis. U Banskim dvorima su pretpostavljali da će tako biti, unatoč izrazitom predsjednikovom nezadovoljstvu zbog Banožićevog naprasnog umirovljenja brigadira Burčula, za kojeg je načelnik Glavnog stožera Robert Hranj predložio produljenje mandata za dva mjeseca. Zato o Blaževiću nije bilo nikakvih prethodnih konzultacija između Vlade i Ureda predsjednika.

Kvota veleposlanika

No, Milanović nije (još) prihvatio odluku Vlade o zapovjedniku Obalne straže. To je još jedna u nizu posljedica jako loših odnosa Vlade i predsjednika Republike, koji su do kraja narušeni upravo slučajem Burčul, a nema naznaka da bi se uskoro mogli popraviti. Podsjetimo, proces imenovanja veleposlanika i konzula također je zaustavljen, bez pomaka dulje od godinu dana. Milanović i Plenković ne mogu se u vezi s tim dogovoriti niti o tome tko će predložiti hrvatske diplomatske predstavnike u inozemstvu.

Predsjednik, pozivajući se na dosadašnju praksu, inzistira da mora imati svoju kvotu, dok premijer smatra da veleposlanike i konzule može predlagati isključivo Ministarstvo vanjskih poslova. Rezultat je tog dijametralno suprotnog pristupa činjenica da, primjerice, Hrvatska nema veleposlanika u Vatikanu, s obzirom da je Neven Pelicarić otišao s te dužnosti kako bi bio predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku. Kako sukladno Ustavu predsjednik Republike, na prijedlog Vlade, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija, Plenković ga jednostavno ne može zaobići u proceduri. Identično je kad je u pitanju zapovjednik Obalne straže kojeg, kako propisuje Zakon o Obalnoj straži Republike Hrvatske, »imenuje i razrješava predsjednik Republike Hrvatske na prijedlog Vlade«.