Kritičko mišljenje kao izborni predmet uvodi se u škole iduće godine / Foto S. DRECHSLER
Taj predmet prilika je i za indoktrinaciju za koju je netko predvidio 70 sati godišnje, a za tehničku kulturu samo 35 sati. Ovo će biti dobra prilika za uhljebljivanje kadrova koji se teško zapošljavaju - filozofa, pedagoga, kulturologa i psihologa, kaže znanstvenik dr. Damir Purković
povezane vijesti
ZAGREB Gluhi telefon jedna je od igara pomoću kojih bi učenici nižih razreda osnovne škole, u okviru novog izbornog predmeta Kritičko mišljenje, trebali shvatiti probleme u komunikaciji i shvaćanju poruka. Pantomimom i dijalogom poticat će ih se na razlikovanje verbalne i neverbalne komunikacije i nepoželjnih oblika komunikacije, mini projektima solidarnosti u zajednici učit će se timskom radu i planiranju, a već od trećeg razreda osnovne škole debatirat će o raznim temama, primjerice prijateljstvu.
Sve su ovo elementi novog izbornog predmeta Kritičko mišljenje koji, kao svojevrsni pandan vjeronauku, ministar Radovan Fuchs uvodi u škole od 2023. godine. Kurikulum novog predmeta na javnoj je raspravi od 15. srpnja, a u samo tjedan dana pretrpio je ozbiljne kritike zainteresirane javnosti. Nastavnici, stručni suradnici, znanstvenici, u desecima komentara poručili su da je novi predmet nepotreban jer je već zastupljen u ostatku nastave, da diskriminira učenike koji polaze vjeronauk pa ga neće moći izabrati, da se rupa u satnici koju imaju učenici koji ne polaze vjeronauk mogla popuniti nekim drugim, korisnijim sadržajem…
Protiv novog predmeta je i voditelj riječkog Studija politehnike doc. dr. Damir Purković, koji u njemu vidi prostor za novu indoktrinaciju jer zapravo nema konkretnog sadržaja kojim bi se učenici bavili.
Strani jezici diskriminirani, nedostaje domaćinstvo
Zadarska nastavnica talijanskog jezika Doris Kožul Car poručuje da su izborni predmeti poput stranog jezika ili informatike diskriminirani u odnosu na vjeronauk, pa se tako satovi talijanskog i njemačkog jezika već čitavo desetljeće u njenoj školi održavaju subotom jer se u tjednoj satnici za njih ne može naći mjesta. Novi predmet, kaže, imat će smisla samo ako se odvija u isto vrijeme kao i vjeronauk, inače ga ne treba ni uvoditi jer će učenici koji ne polaze vjeronauk i dalje sjediti po hodnicima. Ako nešto treba povećati u satnici osnovne škole, onda je to tjelesna aktivnost, smatra Suzana Pracaić, stručna suradnica iz Krapine, koja Kritičko mišljenje smatra potpuno nepotrebnim predmetom. Školama nedostaje domaćinstvo, ručni rad, više odgoja i nastave u prirodi, a manje »štrebanja i bubanja«. Kritičko mišljenje svi bi nastavnici morali razvijati kod djece na svojim satovima, zaključuje. |
Interesni krugovi
– Za tu je »indoktrinaciju« netko predvidio 70 sati godišnje, a za tehničku kulturu, čija je važnost neupitna i po pitanju razvoja kritičkog mišljenja, samo 35 sati godišnje. Ne mogu se oteti dojmu da određeni interesni krugovi vješto upravljaju obrazovanjem i da će ovo biti dobra prilika za »uhljebljivanje« kadrova čije obrazovanje desetljećima plaćaju porezni obveznici, a teško se zapošljavaju, od filozofa, pedagoga, kulturologa, pa čak i psihologa, navodi Purković.
Da bi netko imao kritičko mišljenje, mora imati puno znanja, i to dubokih znanja iz nekog područja, i o tome kako su područja međusobno povezana, dodaje riječki znanstvenik, i upozorava da se djecu ne može učiti kritičkom mišljenju napamet, kao nekoj univerzalnoj strategiji.
– To vam je kao kuhanje bez namirnica i bez recepta. Ne može se to učiti izvan konteksta konkretnog područja i tema o kojima su potrebna znanja. To se ne može učiti kao univerzalna metodologija jer je to onda neka vrsta indokrinacije koja se uči napamet, a to ne samo da neće polučiti nikakav rezultat, nego će taj vrijedan pojam kritičkog mišljenja, koje je sastavni dio svakog obrazovanja, svesti na najzadnju moguću razinu. Djeca će zamrziti tako nešto, uvjeren je Purković.
Nejasan cilj
Mnogo je sadržaja koji u školi nedostaju, a za njih se nikada ne može naći vremena zbog prenatrpane satnice, no za novi izborni predmet vremena se našlo. »Tehnička kultura je puno kompleksnije i korisnije područje za djecu osnovnoškolske dobi od kritičkog mišljenja, a u 35 sati godišnje ne može se provesti sve aktivnosti. Onda dođe novi kurikulum nečeg za što nije jasno što bi se trebalo postići, a temeljni predmeti izostaju. Nemate pokusa iz prirodoslovlja, nemate pripovijedanje, čitanje…«, nabraja riječki profesor.
Kurikulum izbornog predmeta Tehnička kultura, na kojem je i sam radio po nalogu Agencije za odgoj i obrazovanje, dva puta je poslan u Ministarstvo obrazovanja, prvi put uoči kurikularne reforme, ali je završio u ladici…
– Mi koji se bavimo obrazovanjem u znanstvenom smislu i u suradnji sa strukom, za ovo nismo znali dok novi predmet nije došao u javnu raspravu. Imam osjećaj da se stvari dogovaraju negdje u nekim interesnim skupinama. Neprimjereno je i nedopustivo donositi tako nešto mimo istraživanja interesa učenika i školskog sustava, poručuje Purković. Rupe u satnici trebalo bi, kaže, popuniti drugim sadržajima, ne samo tehničkom kulturom, nego mnoštvom izbornih aktivnosti, od tehničkih i informatičkih do umjetničkih i jezičnih.
