ZAGREB – Više od tisuću primjedbi stiglo je dosad na Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, koji je u javnoj raspravi još do kraja tjedna. Velik interes za temeljni zakon koji regulira područje visokog obrazovanja nije neočekivan jer se njime mijenja način financiranja tog sustava u programsko financiranje, jača se nadzor države nad tijelima sveučilišta u pogledu trošenja proračunskog novca, mijenjaju se studentska prava, korigira nazivlje studenata stručnih studija.

Novi zakon, među ostalim, ispravlja dugogodišnju nepravdu prema studentima stručnih studija, koji su na tržištu rada kao »specijalisti struke« kotirali kao drugorazredni kandidati za posao. Bitka stručnih studija za ravnopravan status u odnosu na sveučilišne trajala je godinama, završila je i na Ustavnom sudu, a tek su odnedavno izmjenama Hrvatskog kvalifikacijskog okvira kvalifikacije stečene na stručnim studijima izjednačene s onima stečenim na sveučilišnim studijima. Ako se novo rješenje usvoji, naziv »stručni specijalist« koji se stječe nakon završenog diplomskog stručnog studija ide u prošlost, a studenti će dobivati naziv »stručnog magistra«. Upravo je na članak 74., koji uređuje to pitanje, stigla lavina reakcija, jer se deseci komentara fokusiraju na lošu formulaciju kratica kojima se označava akademski naziv po završetku stručnog studija.

Diskriminacije studija

U zakonskom prijedlogu, naime, stoji da bi studenti stručnih studija po završetku prijediplomskog studija stjecali naziv stručnog prvostupnika ili baccalaureusa (struč. bacc.) uz naznaku struke, a završetkom stručnog diplomskog studija iz tehničkog područja naziv stručnog magistra inženjera (struč. mag. ing.) uz naznaku struke. Studenti time nisu zadovoljni jer će se, tvrde, kod poslodavaca izazvati još veća zbunjenost i nerazumijevanje o kakvom se obrazovanju uopće radi. Zato se od Ministarstva znanosti i obrazovanja traži da u zakon unesu jasne kratice koje će, uz ostalo, biti razumljive i izvan granica Hrvatske. Konkretno, predlažu da se na preddiplomskoj razini uvedu kratice »bacc.« za stručni studij i »univ. bacc« za sveučilišni studij te na diplomskoj razini kratica »mag.« za stručni studij i »univ. mag« za završeni sveučilišni studij.

– Na ovaj način imamo jasnu distinkciju između dva studija, ali i smanjenje dosadašnje diskriminacije stručnih studija, kao i prednost toga što su sve kratice na latinskom i univerzalno su prepoznatljivije, ističu studenti. Ovakve bi titule, tvrde, otklonile ponovno nagomilavanje akademskih i stručnih naziva i spriječile bi nered koji će nastati uz predloženo zakonsko rješenje.

– Trenutni naziv koji osoba stječe sa završenim preddiplomskim stručnim studijem je »bacc.«, što bi po prijedlogu novog zakona bilo nakon završetka prijediplomskog sveučilišnog studija. Isto bi dovelo do još većeg neprepoznavanja akademskih i stručnih naziva kod poslodavaca, i još bi manje vidjeli razliku između sveučilišnih i stručnih studija. Osim toga, uz ovakvo nazivlje teško je očekivati priznavanje diplome u inozemstvu ili zapošljavanje, poručila je studentica Lana Šehanović.

Način napredovanja

Drugi članak novog zakona koji je privukao najveći interes sveučilišne zajednice onaj je koji se odnosi na slobodnu studijsku godinu. Riječ je o članku 46. koji kaže da »Senat, odnosno fakultetsko ili akademijsko vijeće, u skladu s općim aktom visokog učilišta, može odlukom odobriti osobi izabranoj na znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno radno mjesto, plaćenu slobodnu studijsku godinu (sabbatical) radi znanstvenog ili umjetničkog rada«. Pravo na slobodnu studijsku godinu, smatraju deseci sveučilišnih nastavnika, neopravdano je ograničeno samo na znanstveno-nastavno i umjetničko-nastavno osoblje i treba ga proširiti na kompletno nastavno osoblje na sveučilištu, jer i oni imaju obvezu znanstvenog i stručnog rada te pišu knjige i udžbenike, iako su već u značajnoj mjeri opterećeni nastavom.

Mnogo je primjedbi stiglo na račun napredovanja u hijerarhiji znanstveno-nastavnih zvanja i podjeli radnih mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika na sveučilištima i veleučilištima. Ozbiljne kritike stižu i na račun sudjelovanja studentskih predstavnika u sveučilišnim tijelima, primjerice Senatu, te njihovog prava glasa. Kako su postojeća prava studenata bitno reducirana, traži se da oni i dalje zadrže 20 posto mjesta u Senatu, kao i pravo na suspenzivni veto kod odlučivanja.