Član Bundestaga i zastupnik SPD-a Josip Juratović u razgovoru za naš list analizira njemačke parlamentarne izbore, te predviđa ishod koalicijskih pregovora koji će uslijediti ovaj tjedan.

– Bit će nekih pokušaja, u prvom redu liberala, ali smatram da ćemo na kraju imati takozvanu semafor koaliciju. SPD, Zeleni i liberali.

Mislite da je to najvjerojatnije?

– U politici sam aktivan već skoro 40 godina, 16 sam godina u Bundestagu. Neke su stvari logične same po sebi. Ovo što sada liberali pokušavaju neće uspjeti, odnosno dobiti neke političke bodove kroz to da nam sugeriraju da oni imaju različite solucije za stvaranje vladajuće koalicije. Međutim, na kraju krajeva, birači su ti koji su jasno dali do znanja što žele i kome su dali povjerenje. To su sada ta licitiranja na početku cijelog procesa, ali ja sam siguran da to neće biti ništa ozbiljno. Postoji, naime, nepisano pravilo da najjača stranka u Bundestagu daje kancelara. Nije to, naravno, određeno Ustavom niti bilo kakvim zakonom. To je nepisano pravilo. Naravno, postoji mogućnost da po članku devetom našeg Ustava, koji se zove sloboda stvaranja koalicija, kancelar postane i netko čija stranka nije najjača u Bundestagu. Ali postoji to nepisano pravilo. A kada se još uzmu izazovi koji stoje pred nama, kako u Njemačkoj tako i u Europi, mislim da se Scholza kao kancelara nikako ne može zaobići.

Ni Merkel nije pomogla

Zeleni i liberali imaju prilično udaljena stajališta o nekim važnim stvarima, posebno kada je u pitanju gospodarstvo. Hoće li se te dvije stranke uopće moći dogovoriti o suradnji?

– Mi smo prošli kroz ovu pandemiju relativno bezbolno jer smo osigurali da puno novaca uđe u sustav da ne bi došlo do masovnih otkaza i sličnih stvari. Međutim, sada pričati to što govorite, liberali da će smanjiti poreze, to je sam znak da nemaju dovoljno znanja o tome kako se vodi gospodarstvo. To tako otvoreno kažem jer poduzetnicima nije toliko bitno koliko visoke poreze će plaćati. Poduzetnicima je bitno prije svega da imaju neku vrstu sigurnosti za dugoročno planiranje. I kao najvažnije, da imaju posla da bi uopće mogli plaćati poreze. Moramo brinuti o tome. Tako da ta priča oko poreza i njihovog uvjeta da oni moraju imati ministra financija je na kraju krajeva prazna priča. Jer tko god bio ministar financija, kabinet odlučuje što će se provoditi, a što ne. To je jedno. A drugo, postoji koalicijski sporazum kojeg se svi moraju pridržavati. Tako da tu manje više liberali rade šou prema van, ali i prema unutra, što se tiče ozbiljnog političkog posla, mislim da si liberali ne mogu priuštiti da još jednom ne uđu u vladajuću koaliciju. To su već prošli put napravili kada su odbili ponudu Angele Merkel. Tako da i oni imaju određeni pritisak da uđu u Vladu. Nije baš tako da nam oni mogu diktirati uvjete. A što se tiče Zelenih, oni su manje više stranka koja zaista stavlja veliki naglasak na budućnost, koja priča i o socijalnom putu u budućnost. Međutim, oni su prirodno najbliži temama o ekološkim pitanjima i ciljevima. To je okej, oni su tu autentični. To je korijen i osnova njihove politike. Ali i oni imaju veliki problem jer nemaju jasan plan i nemaju političkog iskustva. Posebno oko toga kako provesti transformaciju gospodarstva kada je u pitanju digitalizacija i kako osigurati da se cijeli sustav ne uruši. Tako da će na kraju i oni prihvatiti Scholza.

A Laschet se već dosad pokazao da nije dorastao situaciji. Evo, u zadnjih četiri ili pet dana Merkel je naglašeno sudjelovala u kampanji iako se ona cijelo vrijeme prije toga držala izvan nje jer je vidjela da je katastrofa to što radi Laschet. Tako da je zadnjih dana Merkel pokušavala spasiti što se spasiti može. Bez toga bi Laschet prošao još puno gore nego što je prošao.

Ljevica u kaosu

Koliko je realno moguća još jedna velika koalicija?

– Ona jest teorijski moguća. Ali velika bi koalicija imala jako tijesnu većinu. To je vidljivo iz rezultata izbora. Imali bi samo nekoliko zastupnika više od broja potrebnih za većinu. Ne znam kako bi veliku koaliciju prihvatilo članstvo CDU-a i CSU-a, stranaka koje su sada u nekoj vrsti rasula. Niti bi to bilo dobro primljeno među članstvom SPD-a. Bila bi to katastrofa.

Ne bi li to bio neki svojevrsni trijumf SPD-a, da se preokrenu uloge i da sada vama demokršćani budu mlađi partner u koaliciji?

– Na to više ne bi pristao ni CDU, a ne bismo ni mi. Previše smo se potrošili u velikoj koaliciji da bismo sada radili ovakve rošade. Mislim da to ne bi prihvatilo ni njemačko društvo.

Bi li za vas bila prihvatljiva bilo kakva koalicija s Ljevicom (Linke)?

– Oni su tek zahvaljujući trima izravnim mandatima uspjeli ući u Bundestag. Ljevica je svojevremeno zaista imala neku vrstu potencijala. Ali u međuvremenu se pokazalo da suradnja s njima ne bi bila ozbiljna solucija. I CDU je tijekom kampanje plašio birače da im prijeti stvaranje crveno-zeleno-crvene koalicije, odnosno nas, Zelenih i Ljevice. Oni smatraju Ljevicu kao lijevo radikalnu strukturu. A i siguran sam da eventualni koalicijski sporazum s Ljevicom ne bi prošao kroz naše stranačke gremije. A, uostalom, oni su sada već u kaosu.

Kontinuitet politike

Ako Scholz postane kancelar, hoće li doći do kakvih promjena njemačke politike prema Europi?

– Mi imamo što se toga tiče jednu vrstu kontinuirane vanjske politike kada je u pitanju odnos prema EU-u. Mi smo i dosad bili u koaliciji tako da ne vidim da bi se tu nešto bitno moglo promijeniti. Međutim, ipak postoji nešto zanimljivo, a to je u našem izbornom programu. EU je ovaj put bio na prvom mjestu. Dosad je to često bila tek predzadnja tema. I nama je potpuno jasno da Europa kakva je sada ne može dalje funkcionirati. Jedna je Europa ona koju simbolizira Viktor Orban, a druga koja želi da se EU dalje razvija bez populizma. Tako da će u svakom slučaju tema Europe ubuduće imati veliku ulogu. Sljedeće su godine izbori i u Francuskoj i ako oni pozitivno prođu, Francuska i Njemačka i još nekoliko zemalja dobre volje, krenut će prema institucionalnom jačanju Europe. Osobno sam za Sjedinjene Države Europe. Zasad u Europi ne postoji većina za to, ali bez jačanja institucija Europe nemamo šanse suprotstaviti se globalnim problemima, posebno kada smo suočeni s Kinom ili Amerikom.

Zapadni Balkan tapka u mjestu

Angela Merkel je bila izuzetno aktivna na području jugoistočne Europe. Što možemo očekivati od Olafa Scholza ako on postane kancelar?

– Mi smo tradicionalno usko vezani uz Zapadni Balkan, odnosno regiju jugoistočne Europe. I tako će i dalje ostati. Međutim, to me često pitaju ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana, što će se mijenjati. A mijenjat će se to da ćemo intenzivnije pratiti kretanja demokratskog razvoja u zemljama koje žele ući u EU i koje su na putu prema punopravnom članstvu. Na ekonomskom planu i kada je u pitanju infrastruktura još se koliko-toliko i radi. Ali sve što se tiče demokracije i demokratskih vrijednosti koje su temelj našeg sustava, tu zemlje Zapadnog Balkana prilično zaostaju. Zbog toga se trebamo jače posvetiti toj temi. Bez provođenja demokratskih principa i jačanja demokratskih temelja na terenu, nema ulaska u EU. A pokazalo se i da se te zemlje ne mogu dalje ekonomski razvijati bez ulaska u EU. Političke elite na terenu pretvaraju se da se tu nešto radi, ali u realnosti stvari se ne mijenjaju i stoje na mjestu.