Sindikati ove godine neće organizirati tradicionalnu prvosvibanjsku povorku jer smatraju da je – besmislena. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da to nikog ne treba čuditi s obzirom na to da već niz godina nije bilo povorke jer nije bilo odaziva građana, a i sami sindikati su, kaže, morali improvizirati jer se ni njihovi članovi nisu odazivali pozivima na prosvjedne povorke. Prijašnjih se godina pokazalo da su u prvosvibanjskim povorkama sudjelovali samo predsjednici sindikata, povjerenici i aktivisti, a šira javnost ostajala je po strani.

Poremećeni odnosi

– U javnosti se također provlači teza da je slab odaziv građana i zbog »dugovječnih« predsjednika sindikata koji ne mogu motivirati građane. Ljudi idu u prosvjede zbog sebe i zbog solidarnosti s drugim radnicima, a ako ih sindikati moraju motivirati, onda ljudi ne razumiju svoje probleme i probleme svoje djece. U povorci bi trebali biti i umirovljenici zbog svojih unuka i studenti i mladi zbog svojih problema, posebno kupnje ili najma stana, no u Hrvatskoj nedostaje osjećaj za javno izražavanje nezadovoljstva, kaže Sever dodajući da je to dijelom rezultat represije iz bivše države kada su oni koji su prosvjedovali zbog radničkih prava proglašavani rušiteljima SFRJ, a 90-ih rušiteljima mlade hrvatske demokracije.

Prvi svibnja je dan kada se slavi rad i pripadajuće dostojanstvo koje čovjek ima od toga rada, podsjeća Sever, od dostojne plaće, dostojnih uvjeta rada, zaštite na radu, uravnoteženog radnog i privatnog života, riješenog stambenog pitanja i slično, a velik broj radnika to ne ostvaruje, tako da imamo dovoljno razloga da se prosvjeduje, no dosadašnje iskustvo nažalost pokazuje da hrvatsko društvo, za razliku od primjerice njemačkog, ne pokazuje interes za radničke akcije, iako bi prosvjed bio zbog općeg dobra, napominje Sever i poručuje da nam treba društvena solidarnost jer ne mogu svi biti privatnici i poduzetnici, a kroz obrazovni sustav mlade bi trebalo učiti što se zbiva u sustavu rada. Poremećeni su odnosi u društvu, prevelike su razlike u plaćama pa bi poruku trebalo poslati ne samo poslodavcima nego i budućoj vladi kojoj bi trebalo poručiti što od nje očekujemo, kaže Sever.

– Ljudi gunđaju unutar kruga svojih istomišljenika, a strepe izaći na ulicu, i s takvim se ljudima lako manipulira, stoga ih treba ohrabriti i motivirati da iskažu svoje nezadovoljstvo, navodi Sever i podsjeća da javnost nije dovoljno upoznata s onim što su sindikati izborili, poput izmjena zakona, pravilnika, niza općih propisa, regresa, božićnice, uskrsnice, zaštite na radu, kolektivnih ugovora na nižim razinama…

Rast plaća

Sever priznaje da je nedvojbeno da su plaće rasle izdašno i ispred inflacije, posebno u javnim službama gdje su, kaže, uvidjeli da im se nitko ne javlja na natječaje za posao jer su odlazili u privatni sektor ili u inozemstvo, a porasla je i minimalna plaća.

– Vladine mjere u suzbijanju inflacije pokazuju učinak, troškovi energije i stanovanja u sindikalnoj košarici su nekada dosezali 17 posto kućnog budžeta, sada su na 14,5 posto, no izdaci za hranu čine 27 posto košarice. Tu vlada nije mogla puno učiniti, a da je išla sa spuštanjem stope PDV-a, građani od toga ne bi imali puno koristi jer bi uštedu ionako uzeli trgovci, ističe Sever dodajući da je uštedama na cijenama plina i struje građanima ostalo novca za kupnju hrane i ostalih kategorija koje su poskupjele.

Podsjetimo, minimalna plaća je od 2016. do danas porasla za 103 posto, odnosno s 414 na 840 eura, prosječna plaća porasla je sa 749 na 1.191 euro, odnosno za 59 posto, a prosječna je mirovina narasla s 357 na 551 euro, odnosno za 54 posto, bilježi se i najniža stopa nezaposlenosti od 6 posto, a vlada je u zadnjih nekoliko godina kroz pakete pomoći građanima i gospodarstvu plasirala 7,2 milijarde eura. U međuvremenu je došlo do povijesnog povećanja plaća u državnoj i javnim službama, vrijednog 1,63 milijarde eura, koje su isplaćene u travnju za 244 tisuće zaposlenih koje su u odnosu na ožujak 2023. godine prosječno povećane za 31,9 posto. Uvećana je i božićnica s 232 na 300 eura, a ugovoreno je i novo pravo – uskrsnica od 100 eura. Poreznom reformom koja je stupila na snagu 1. siječnja ostvareno je prosječno povećanje plaća od 40 eura, što je ovisilo i o odlukama lokalnih razina vlasti o podizanju ili snižavanju stope poreza na dohodak, a nakon ukidanja prireza. BDP po glavi stanovnika nam iznosi 20.000 eura i dosegli smo 76 posto razvijenosti EU-a.