Foto Davor Kovačević
On je branio Patrinju ‘91., vratio se ovdje, cijeli život tu ostavio. Ljuta sam zbog njega. Kuća je srušena, ostali smo bez svega. Mogao je birati ‘95. gdje će, a on je uporno htio tu, a nitko da dođe pitati tko je to tu, priča nam ogorčena žena
povezane vijesti
Kolona službenih vozila stala je jučer u Majskim Poljanama u 15 sati i 48 minuta pred kućom pod kojom su stradali Franjo i Mario Tomić, otac i sin. Pred kućom ih je dočekao Ivo Tomić, brat poginulog Franje.
– Dobrodošli, kazuje Ivo premijeru Andreju Plenkoviću.
Govori zatim Ivo kako je potres ličio na mitraljeski rafal, objašnjava koliko je trajalo i kako se rušilo, kako su iz susjedne kuće, koja srećom nije stradala, bježali supruga njegova Marija i on. Premijer i ministri ga pozorno slušaju, taman da čuju ono važno.
– Ljudska oholost izgubila je od ljudske solidarnosti, kazao je Ivo Tomić.
Jer vidio je on ove dane i čovjeka s torbom punom novčanica od tisuću kuna kako ide naokolo pa ih ljudima dijeli, baš kao i onoga koji nema ništa, a opet daje onom koji od njega i manje ima. Pričao je Ivo i o zaboravu i o budućnosti, dok su ga ministri pozorno slušali. Župan sisačko-moslavački Ivo Žinić kazao je kako su došli tu pomoći što god mogu, podsjetio je da je Ivo jedan od prvih Hrvata koji su za rata došli u ovaj kraj iz Bosne i Hercegovine pa su ga tu naselili.
Majske poljane, 05.01.2021 (novosti) – premijer Plenkovic sa clanovima Vlade obisao mjesta najtezeg stradanja i obitelj Tomic, tekst S.Pavic.– Majske Poljane su, nažalost, izgubile pet stanovnika. To je velika tragedija i za veće mjesto, a pogotovo za ovako malo selo koje ima manje od 200 stanovnika. Ali ima neku nadu za budućnost i pogotovo ga grije ova solidarnost koja se pokazala, ova dobra volja među ljudima. To je nama u Vladi i Stožeru pogonsko gorivo da i mi damo svoj doprinos, sve od sebe da ovaj kraj ne samo obnovimo, jer za ovaj kraj neće biti dovoljna samo obnova. Mi moramo ovaj kraj pokrenuti, pružiti mu priliku za novi početak, kako god to možda otrcano zvučalo, jer ovi ljudi to zaslužuju, kazao je novinarima potpredsjednik Vlade Boris Milošević.
Prisutni svaki dan
Pitamo ga znači li to da Majske Poljane nećemo zaboraviti za dan, dva, mjesec ili godinu, kako smo ih uredno zaboravljali.
– U Majskim Poljanama su rođeni čuveni matematičari, bio sam i prije u Majskim Poljanama i žao mi je što su postale poznate po tragediji. Sigurno ih nećemo zaboraviti i dok je ove Vlade, dok sam ja u njoj, Majske Poljane sigurno neće biti zaboravljene, poručio je Milošević.
Posjet Majskim Poljanama bez sumnje je bio najemotivniji dio jučerašnjeg posjeta predsjednika Vlade s ministrima kraju pogođenom potresom. Stigao je premijer ponešto porazgovarati i s »običnim svijetom«, a bome stigao je dati i izjavu za dopisnika korejske nacionalne televizijske kuće You Kwang Kima. Ulovili smo dopisnika koji u Zagrebu studira i radi novinarski posao valjda pet minuta ranije. Zagrebački potres bio mu je prvi u životu, ovaj u Petrinji drugi. Upitao je premijera na sasvim solidnom hrvatskom jeziku kakav je plan Vlade vezano za pomoć stradalim ljudima, taman da mu premijer kaže: »Bit ćemo ovdje prisutni svaki dan i ne želimo da niti jedan od naših sugrađana ostane sam u ovoj prirodnoj katastrofi.«
Spomenuo je Korejac i zimu koja dolazi, a premijer mu je objasnio kako se nastoji čim više kontejnera dovesti, pa i nešto onih što se koriste za COVID, da se svakomu omogući da je na toplom. A kako je Korejca zanimalo i što je s COVID-19, dobio je informaciju o cijepljenju u ovom kraju i što se sve čini da se spriječi širenje epidemije.
Foto Davor Kovačević
– Ja se nadam da ćete brzo riješiti sve za povratak, rekao je na kraju razgovora You Kwang Kim, a premijer Plenković je zahvalio Koreji na pomoći.
Razočarani branitelj
Nisu, doduše, svi razgovori s pukom petrinjskim bili ugodne naravi. Ministru Tomi Medvedu i premijeru prilazi žena i veli im: »Je li vas bar malo sram!?« Pričamo s Anitom Štajcer, suprugom Vladimira Štajcera Britve, branitelja više puta ranjavanog.
– On je branio Patrinju ‘91., vratio se ovdje, cijeli život tu ostavio. Ljuta sam zbog njega. Kuća je srušena, ostali smo bez svega. Mogao je birati ‘95. gdje će, a on je uporno htio tu, a nitko da dođe pitati tko je to tu, priča nam ogorčena žena.
Britvu su došli posjetiti suborci, Imoćani, a i Anita je Imoćanka koju im je »oteo« Petrinjac, šale se. Kaže Britva: »Imao sam dobru spiku«. Samo i on je, kako nam je priznao, otupio. Veli, ‘95. su ljudi imali neku nadu da će se sve obnoviti pa ništa, već se ruše kuće tada obnovljene. Netko za to, ne dvoji on, mora odgovarati. Što dalje, ne zna. Ako nema posla, ako grad nema sve što grad treba imati, teško će se išta. Zato misli da je Tomo Medved na čelu Stožera dobro rješenje.
– Bio je zapovjednik, zna se snaći u trenutku, ne treba mu pet papira da shvati što mu je raditi, jer ovo je ratna situacija, smatra Vladimir Štajcer.
Život na visokoj nozi
Dok kolona kreće put automobila, nama ostade razmijeniti koju s, kažu mnogi, najvišim vatrogascem na terenu. Ante Tot mu je ime, Zadranin.
– Koliko ste visoki, Ante?
– 202, bos.
– S cipelama?
– 205!
– Pa zašto košarku ne igrate?
– Nisam za to. Za ovo jesam.
– Pa kad vas ljudi vide u akciji, nasmiju li se bar malo?
– A smiju se, slikaju, smije se i Tot, prije nego će prezalogajiti nešto pa u novu akciju.
Ante Tot. Eto i tu one dobrote koja je, kako lijepo reče Ivo Tomić, pobijedila ono u ljudima loše.
Foto Davor Kovačević
