Nakon što je beogradska glumica Milena Radulović (25) optužila redatelja Miroslava Aleksića (68) za silovanje kad joj je bilo sedamnaest godina Aleksić je uhapšen, a još je nekoliko djevojaka koje su pohađale njegovu školu glume “Stvar srca” podnijelo prijave za seksualno zlostavljanje.

Samo nekoliko sati kasnije bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, glumice Nadine Mičić, Ana Tikvić, Matea Mavrak i dramaturginja Asja Krsmanović, pokrenule su na Facebooku inicijativu “Nisam tražila”. Povezane ponižavajućim iskustvima tijekom studiranja, na audicijama, probama…, glumice iz cijele regije počele su slati svoja iskustva, kako bi ih administratorice mogle anonimno podijeliti s javnošću. U svojevrsni regionalni #MeToo pokret uključile su se i druge djevojke i žene opisujući svoje traume i poručujući jedna drugoj #NisiSama.

Predatori među nama

“Stranica je posvećena svim ženama koje su iskusile bilo kakav čin seksualnog uznemiravanja zbog toga što se bave javnim poslovima, a nisu još spremne govoriti u svoje ime. Pozivamo ih da podijele iskustva kako bi skrenule pažnju na ono što su proživjele, ili još proživljavaju i tako promijenile atmosferu u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prešutno odobrovan, podržavan i podstaknut predrasudom da je u tim profesijama takvo ponašanje prihvatljivo”, poručile su Nadine, Ana, Matea i Asja.

ANTONIO AHEL/ATAIMAGES/PIXSELL

“Silovana sam puno prije nego što sam ušla u svoju profesiju iako sam se njome počela baviti u djetinjstvu pa je stoga ne mogu kriviti za to što mi se dogodilo, ali utoliko više razumijem kolegice širom regije koje izlaze s takvim pričama vezanim za profesionalni život i školovanje. U poslu sam vjerojatno imala sreće da nisam postala meta predatora možda i zato što sam to iskustvo nosila kao krvareći ožiljak od prije i što sam dotad već razvila obrambene mehanizme koje bi svakog s takvim namjerama jasno na prvi pogled uvjerili da će se loše provesti ako ikad stavi ruku na mene jer vjerujem da bi taj koji bi me probao još jednom neželjeno dotaknuti u ovom životu završio iščupanog grkljana zubima.

Toliko bijesa nosim u sebi od djetinjstva. Nadam se da će svi sad izaći s imenima da bi se predatori maknuli s naših ulica, iz naših škola i akademija. Ja sam šutjela 15 godina prije nego sam otišla na policiju i ne, nisu ga zatvorili, bilo je prekasno i nije bilo dovoljno dokaza za sud, al’ sam bar progovorila. Od tada mi duša malo manje krvari”, komentirala je svoje iskustvo glumica Dora Lipovčan označivši objavu hashtagovima #podrška #NisamTražila, s ciljem da “podrži žene koje su progovorile i osobito one koje će tek progovoriti, pokret i lavinu koja se počela valjati jer misli da je izuzetno važno da se institucije svugdje provjetre od predatora”.

Prijemni četveronoške

Mnoga su negativna iskustva dosad objavljena anonimno, a ovo su samo neka od njih.

“Prije desetak godina kada sam se vratila s magistarskog studija dobila sam super angažman. Odlična uloga, pristojan honorar. Dolazim na probu i tamo se nalazi osoba koja radi na Akademiji, meni nije predavao, i pita me gdje sam bila. Ispričam mu koji magisterij, na kojem sveučilištu. Njegov odgovor pred cca 10 ljudi je bio “što si to bez veze plaćala mogla si kod mene na satove jebanja godinu dana i sve bih te naučio.”

“Čitam sad sve te objave akademija u kojima traže da se prijave ovakvi slučajevi. Čitam kako su uprave fakulteta šokirane time što prepoznaju svoje članove i pitam se kako je moguće da za te stvari čuju prvi put? Dio slučajeva zlostavljanja koji trenutno isplivavaju svojevrsne su “javne tajne fakulteta”. Nije moguće da profesor godinama tjera cure na prijemnom da se skidaju, a da uprava to ne zna. Nije moguće da svi studenti znaju priče o profesoru koji na prijemnom lupa studentice po stražnjici, a da uprava to sad prvi put čuje. Gledam tužne smajliće koje moji bivši profesori stavljaju na priče i pitam se gdje su ti ljudi bili kada nas je trebalo zaštititi od ovakvih situacija”.

Foto: Davor Visnjic/PIXSELL

“Redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto učinim nešto lijepo za njega. Dok je to govorio, stavio mi je ruku na bedro, a kad sam je sklonila i otvoreno rekla da ne mislim spavat’ s njim za ulogu, rekao je da sam si upravo zabetonirala karijeru u cijeloj regiji”.

“Na prijemnom na Akademiji u Osijeku su me pitali jesam li atraktivna i okreću li se za mnom na cesti muškarci i žene?! Kada smo pitale kako trebamo biti obučene, rekli su nam štikle i minica, jer se djevojkama trebaju vidjeti noge. Odustala sam od Osijeka.”

“Na prijemnom ispitu na ADU u Zagrebu, rečeno mi je da stanem četveronoške. Tadašnji profesor me je udarao dlanom po guzici i govorio da mučem kao krava”.

“Živjeti i raditi u Zagrebu kao muški model gotovo je nemoguće bez seksualnih uznemiravanja. Mnogo puta sam dobio ponudu za neko snimanje. Meni, sa 17 godina, nudili bi da zadovoljavam dizajnere i/ili fotografe što sam uvijek odbijao te ostajao bez posla. Prvo bi tražili moje gole fotografije, pa bi se željeli naći sa mnom. Nakon što bih rekao NE, bio sam meta ružnih i pogrdnih uvreda. Bio sam ljut na sebe i okrivljavao se, zašto mi se to događa… Bilo me strah osude društva i okoline, pa sam šutio. Sada shvaćam da se to događa mnogima. Treba pravovremeno reagirati!”
“Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim.”

Prijavljena i nastavnica

Reakcija je ubrzo stigla i s Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.

“Snažno su me pogodila svjedočanstva objavljena na stranici “Nisam tražila” i komentari naših studentica i studenata koji su uslijedili na Facebooku. Moja je odgovornost, kao i odgovornost svih na Akademiji da reagiramo konkretno i žurno. Molim vas, sve naše studente i alumne, da mi pomognete da što prije utvrdim činjenice o slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja kojima ste bili ili jeste izloženi ili o njima imate saznanja. Razumijem da neće biti jednostavno prevladati strah i sram, ali bez vašeg sudjelovanja nećemo moći puno napraviti”, napisala je dekanica ADU-a izv. prof. art. Franka Perković Gamulin. Rezultat: 17 prijava nastavnika, zaposlenih ili umirovljenih, pa čak i jedne nastavnice zaposlene na Akademiji, a lavina se pošteno još nije ni zakotrljala.

Redateljica Jasmila Žbanić na svom je Facebooku pozvala žrtve da prijavljuju nasilje, a ponudila je i pomoć.

– Ako se odlučite suprotstaviti predatorima idite isključivo pravnim putem ka nadležnom tužilaštvu podnoseći kaznenu prijavu protiv počinitelja. Prije toga molim vas da se posavjetujete s pravnicima. Seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja. Ključni element je moć, odnosno provodi ga osoba koja je na moćnijoj poziciji od osobe nad kojom se ono provodi (npr. šef nad podređenom/im, profesor ili asistent nad studentom/icom). U takvom postupku budite svjesni činjenice da morate svjedočiti. Taj postupak je tajan. Ukoliko vam je potrebno mogu vam osigurati pravnu pomoć. Uspjele ste pokrenuti važan proces – ne samo u našoj profesiji nego u cijelom društvu gdje se događaju isti obrasci uznemiravanja/zlostavljanja žena, napisala je Žbanić.

Naviknuti šutjeti

“Djevojke i žene, mahom glumice, zašto ste šutjele godinama o seksualnom zlostavljanju i silovanju?! Što da se ova prijava beogradske glumice nikada nije dogodila? I dalje biste šutjele? Zašto zlostavljače i silovatelje niste prijavili odmah i zaštili i sebe i sve druge kolegice koje su to prolazile poslije vas? Čega i koga ste se bojali? Osude okoline? Da nećete biti primljene na Akademiju? Da nećete dobiti ulogu? Što je važnije? Jedna uloga ili vaš unutarnji mir, jedna uloga ili vaše dostojanstvo… Nitko ne bi vas osuđivao, nego zlostavljača. Sada nakon toliko godina izlazite s ovim pričama i još uvijek anonimno i još ne želite javno reći tko su vaši zlostavljači. Oni su krivi, a ne vi. Još nekako mogu razumjeti maloljetne djevojčice koje ne prijavljuju zlostavljanja, ali osobe koje imaju 25, 30 godina i šutke pognute glave trpe zastrašujuće stvari jer se boje stigmatizacije u društvu, ne mogu. Vi ste te koje možete i morate promijeniti kako bi se osobe poput vaših zlostavljača nazvale pravim imenom. Upravo vaša šutnja hrani te monstrume i oni postaju sve veći i hrabriji, a vi sve manje i potlačenije. Ne šutite! Ne trpite!”, poruka je Sande Alić, supruge pokojnog Božidara Alića.

Pitanje koje se provlači kroz mnoge komentare na društvenim mrežama je – zašto su godinama šutile i jesu li prijave možda lažne.

“Kad jedna glumica u vječnom usponu ostane bez uloge u još jednoj trash sapunici onda slijedi osveta za sve ono što je morala pretrpjeti radi neke uloge po kojoj je se nitko neće sjećati, a u stopu ju prate kolegice jer od optuženog redatelja uloge više neće vidjeti pa što se ne bi i one prigodno kojim kamenom nabacile…”, jedan je od komentara. Pamti se i izjava pokojnog dizajnera Karla Lagerfelda, kad je stao u obranu Karla Templera, kreativnog direktora magazina “Interview” koji je zbog optužbi smijenjen.

“Djevojka se potuži da joj je pokušao povući hlače prema dolje i on u trenu dobiva izgon iz profesije koja ga je do tada obožavala. To je nevjerojatno. Ako ne želiš da ti skidaju hlače, nemoj biti manekenka. Priključi se opaticama, u samostanu će uvijek biti mjesta za tebe. Uvijek traže nove ljude!”

A veliku pozornost privukla je reakcija voditeljice Jelene Obućine, urednice na televiziji NewsMax Adria, koja je na početku emisije “Pregled dana” izgovorila: “Dobra večer” da bi nakon toga 15-ak sekundi bez riječi gledala u kameru. “Neugodno je, ali mi smo navikli šutjeti”, rekla je nabrajajući potom poznate afere na koje javnost nije reagirala.

“Mi šutimo kada ne bismo smjeli. I zato nemojte nikada više pitati žrtve zašto su šutjele. Nemate pravo, nego ih podržite da progovore kad god su spremne”, zaključila je Obućina.