Prošlotjedna događanja u Brdu kod Kranja na kojima su se okupili predsjednici sedam zemalja nastalih raspadom Jugoslavije plus Albanija, podsjetila je javnost na ovu diplomatsku inicijativu koja se zove Proces Brdo Brijuni.

Riječ je o ideji koju su 2013. na istom mjestu počeli promovirati predsjednik Slovenije Borut Pahor i njegov tadašnji hrvatski kolega Ivo Josipović. Namjera ove pomalo sizifofske ideje bila je i još je uvijek pokušati približiti zemlje jugoistočne Europe što bliže pripremljenosti za punopravno članstvo u Europskoj uniji, a istovremeno stalno podsjećati Bruxelles da na Balkanu postoje zemlje koji bi se željele pridružiti. Međutim, trenutno stanje približavanja zemalja jugoistočne Europe EU-u nije bajno.

Nije bajno

U ovom trenutku pregovore o članstvu otvorile su samo Srbija i Crna Gora. Ali ni tu stvari ne stoje najbolje. Srbija je do sada otvorila samo 18 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja, ali zadnje još prije dvije godine. Zatvorila je samo dva, i to privremeno. Što se tiče Crne Gore, ona je u zadnje dvije godine otvorila samo jedno poglavlje. Pregovori obiju zemalja traju već godinama i veliko je pitanje kada bi uz ovakav tempo mogli biti završeni. Crna Gora je dodatno destabilizirana dolaskom na vlast prosrpske koalicije koja želi što bliskije odnose sa Srbijom, što je pak dovelo do odgovora procrnogorskih političkih snaga. A sve skupa do političke destabilizacija u kojoj malo tko mari za nekakvo otvaranje poglavlja dok je na dnevnom redu gola opstojnost Crne Gore kako neovisne države.

Zatim su tu Albanija i Sjeverna Makedonija. One su formalno kandidati, ali pregovore još uvijek nisu otvorile. Sjeverna Makedonija je u vrlo teškoj poziciji stiješnjena između četiri susjeda – Grčke, Bugarske, Albanije i Srbije – od kojih svaki ima svoju agendu prema ovoj državi. Nakon što su izgladili odnose s Albanijom oko albanske manjine u Sjevernoj Makedoniji, oko trećine stanovnika su etnički Albanci, pa zatim s Grčkom oko imena, Makedonci su sada naišli na probleme s Bugarskom. Riječ je o tumačenju povijesti i zbog toga Bugarska sada prijeti blokadom Sjeverne Makedonije oko otvaranja pregovora ove zemlje s EU-om. Sjeverna Makedonija i Albanija nailaze na probleme i unutar same Europske unije. Otvaranje pregovora prije godinu dana blokirao je i francuski predsjednik Emanuel Macron u čemu su ga podržali i nizozemski premijer Mark Rutte i još neki drugi europski čelnici. Oni naprosto smatraju da ove zemlje nisu spremne za ulazak i da još dugo neće biti, ali da sam EU zbog svojih vlastitih poteškoća nije u stanju primati nove članice. U Bruxellesu se govorilo o tome da bi se uskoro mogla održati međuvladina konferencija na kojoj bi se pregovori mogli otvoriti, ali se dogodila bugarska blokada. Sada EU treba odlučiti hoće li pregovore otvoriti samo s Albanijom ili će pričekati da se riješi spor između Bugarske i Sjeverne Makedonije.

Preostale dvije zemlje čiji čelnici dolaze na sastanke Procesa Brdo Brijuni su BiH i Kosovo. One nemaju ni status kandidata i veliko je pitanje kada bi ga mogle dobiti. BiH je polufunkcionirajuća zemlja gdje s jedne strane čelnici Republike Srpske stalno najavljuje secesiju, a s druge bošnjačko vodstvo u Sarajevu inzistira na unitarnoj i centraliziranoj državi. Gospodarsko stanje je tragično, a dodatno su ga pogoršali problemi s nelegalnim migrantima i epidemijom koju je izazvao koronavirus. Kosovo je još u težoj situaciji. Srbija ga ne priznaje kao neovisnu državu u čemu je podržavaju čak i neke zemlje EU-a kao što su Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Grčka i Cipar. Uz to, Kosovo ima ogromnih gospodarskih problema, a rašireni su i korupcija i gospodarski kriminal.

Ne dirajte granice!

Sve ove proturječnosti, blokade i međusobne svađe došle su do izražaja i prije desetak dana na desetom sastanku Procesa Brdo Brijuni.

Naime, sudionici godišnjeg sastanka na vrhu prihvatili su uz teške muke zajedničku izjavu iz koje je na kraju izostavljeno pitanje priznavanja postojećih granica. Ono je bilo spomenuto u predloženom tekstu izjave, ali sudionici sastanka prihvatili su je tek nakon nekoliko iscrpljujućih sati. U njoj pozivaju EU i zemlje članice da aspirantice tretiraju iz geostrateških razloga “kao cjelinu” i ubrzaju njihov pristupni proces. U izjavi se poziva EU da primjeni strategiju primanja ovih šest država “u paketu”, uz obvezu da kandidatkinje što više ustraju na reformskim procesima. Međutim, po svemu sudeći priča oko paketa mogla bi propasti prije nego je i započela, i to i zbog EU i zbog samih članica. To pokazuje i problem oko kojeg zapelo usuglašavanje izjave. On se sastojao od toga da je sporno bilo nastojanje da se u izjavi spomene međusobno priznavanje postojećih granica ovih osam država.

Zajednička “Deklaracija Brdo” tako, prema neslužbenom tekstu na engleskom jeziku koji je nakon skupa podijeljen novinarima, ne spominje pitanje nepromjenjivosti postojećih granica. Problem je nastao u Beogradu koji Kosovo i dalje smatra dijelom Srbije pa stoga ni ne može pristati na to da su aktualne granice u jugoistočnoj Europi nepromjenjive. Toga je bio svjestan i domaćin skupa, slovenski predsjednik Borut Pahor koji je u tjedni prije samog sastanka obišao i Beograd i Prištinu. U tim je pregovorima srpski predsjednik Aleksandar Vučić govorio o “licemjerju Zapada” koji, po njegovim riječima, u nekim situacijama govori o nepromjenjivosti granica, ne vodeći pritom računa o događajima iz devedesetih godina i o tome da je Kosovo u trenutku raspada Jugoslavije bilo tek autonomna pokrajina u sastavu Srbije. On je stoga Pahoru predložio amandman na prijedlog izjave o nepromjenjivosti granica, prema kojoj bi se to odnosilo samo na države za koje vrijedi Povelja UN-a, što znači ne i na Kosovo koje koje još uvijek nije primljeno u članstvo UN-a.

Pahor je na kraju skupa na konferenciji za novinare koju je držao s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem rekao da se radi o kompromisnom tekstu izjave s kojom su se na kraju svi složili, premda je tijekom rasprave o tome bilo puno razlika i razmimoilaženja. Milanović je dodao da se tekst usklađivao kako bi se pomirila stajališta koja dijele Srbiju i Kosovo i da su tonovi neslaganja postojali između srpskog predsjednika Vučića i kosovske predsjednice Vjose Osmani.

Sam je Vučić rekao da je pristao na kompromis jer je “najvažnije da postoji konsenzus da se cijelo područje jugoistočne Europe nalazi na europskom putu. Međutim, i ovo pokazuje da će spomenuti europski put biti jaki dug i prepun rupa i zapreka. Nikome nije jasno kako bi se moglo riješiti ovo pitanje. S jedne strane Vučić čak i da to želi nema apsolutno ni najmanji politički prostor u samoj Srbiju da napravi bilo kakav kompromis kada je u pitanju neovisnost Kosova. Štoviše, i najmanje popuštanje moglo bi ga koštati vlasti. Ali s druge normalizacije odnosa s Kosovom uvjet je EU za punopravno članstvo Srbije. Iako i pet zemalja EU, svaka iz svojih razloga, nije priznalo neovisno Kosovo. Vučić se dosad uzdao u podršku njemačke kancelarke Angele Merkel, ali ona ujesen silazi s vlasti u čemu bi je mogla pratiti i njena stranka CDU budući da su Zeleni u velikom naletu. U zadnje vrijeme Srbiju u njenim nastojanjima za ulazak u punopravno članstvo EU snažno guraju Mađarska i njihov premijer Viktor Orban.

Upitan »moralni autoritet« za vođenje procesa

Hrvatska i Slovenija jedine su dvije države koje sudjeluju u Procesu Brdo Brijuni, a koje su članice EU. Ova je inicijativa započela 2013., ali njeni počeci sežu u 2010 kada su Pahor, tada slovenski premijer, i tadašnja hrvatska premijera Jadranka Kosor postigli sporazum koji je uklonio slovensku blokadu hrvatskih pregovora o članstvu u EU. Postignut je dogovor da se problem riješi arbitražom. Pahor je potom potom tri godine kasnije kako predsjednik Slovenije poželio politički kapitalizirati na ovom sporazumu i predložiti ga kao model za rješavanje sporova u Jugoistočnoj Europi. Međutim, nakon skandala s objavom telefonskog razgovora jedne slovenske dužnosnice i jednog arbitra Hrvatska se povukla iz arbitraže. To je bio dodatni udar na Proces budući da se pokazalo da čak ni dvije članice EU ne mogu kroz arbitražu riješiti svoj granični spor. I sam je Pahor na zadnjem sastanku Procesa otvoreno priznao da Slovenija i Hrvatska, ako ne postignu dogovor oko implementacije arbitražne odluke, neće imati “moralni autoritet” za vođenje procesa Brdo-Brijuni.