Visokoslabovidna djevojčica jedina je u Hrvatskoj koja uz pomoć seta pomagala samostalno prati nastavu bez pomoći osobnog asistenta, a zadatke, kaže Petrina učiteljica, u pravilu završi – prva.
Za razliku od ostalih vršnjaka koji su kao i ona visokoslabovidni, sedmogodišnja Petra Tašić iz Marije Gorice kraj Zagreba u prvi razred krenula je opremljena tako da nastavu može pratiti samostalno, bez pomoći osobnog asistenta.
Na činjenici da njezina školska klupa u Osnovnoj školi Ante Kovačića izgleda kao malo tehnološko čudo, Petra ne treba zahvaliti skrbi sustava o djeci s posebnim potrebama, već spremnosti lokalne zajednice da podrži jednog svog člana i osigura mu ravnopravni start.
Petra je, kaže njezina majka, jedino visokoslabovidno dijete u Hrvatskoj koje u školu kreće s kompletnim setom pomagala s kojima može samostalno pratiti nastavu, ono što se piše na ploči i događa se u razredu, čitati školske udžbenike.
Naizgled kompliciranim pomagalima Petra se služi s lakoćom, a i ostalih 17-tero prvašića za njih pokazuju veliki interes. Petra je, kaže njezina učiteljica Snježana Vranješ, potpuno ravnopravna s ostalima u rješavanju zadataka, a u pravilu ih završi prva.
– Nemam utisak da mi je u razredu dijete s posebnim potrebama. Petra se odlično uklopila u kolektiv, djeca su je dobro prihvatila, a pod odmorom nam čak dolaze učenici iz drugih razreda pogledati Petru, koja je sa svojim pomagalima prava atrakcija u školi – ističe Petrina učiteljica.
Učionica s krijesnicom
Ostala joj je pomagala, među njima čitač boja, monitor za kameru, donirala županija, a iz školske su blagajne pomogli Petrinim roditeljima u kupnji ostalog pribora za školu – zvučnih lopti bez kojih Petra ne bi mogla igrati igre loptom na tjelesnom odgoju, prilagođena ravnala, ormar za spremanje stvari, posebno prilagođen radni stol.
Posebni kanten-filteri koje visokoslabovidna djeca poput Petre moraju imati na svojim naočalama do danas nisu uvršteni na listu pomagala HZZO-a. Roditeljima to otežava nabavku naočala, jer svaki put iznova moraju podnijeti zahtjev HZZO-u i proći proceduru koja potraje mjesec dana. Mnogim roditeljima iz manjih mjesta to predstavlja i nepotreban financijski trošak, ističe Petrina mama.
Kad Petra kameru usmjeri prema ploči, na monitoru vidi sliku prilagođenu svom vidu. Učionica ima i posebnu rasvjetu, tzv. krijesnicu, koju je školi donirao Vinko Rogina, izumitelj elektroničke prigušnice.
Što je za Petrin vid izuzetno bitno, krijesnica blokira nevidljivo UVA i UVB zračenje koje djevojčica vidi kao bljeskove, a svjetlost od 25 herza čini je ugodnom za oko.
Kompletna oprema radnog prostora za Petru stajala je, kaže njena mama Anamarija, oko 52.000 kuna, a da nije bilo razumijevanja sredine, takvo ulaganje roditelji ne bi mogli platiti iz vlastitog džepa.
Tjelesni i matematika
Pomagala koja su Petri zamijenila asistenta u nastavi daleko su jeftinije rješenje od plaćanja osobe koja će biti uz Petru tijekom nastave, ako se računa da će joj pomagala biti na raspolaganju kroz čitavu osnovnu školu. Trošak asistenta u nastavi, kojeg u pravilu plaća lokalna samouprava, kreće se oko 20.000 kuna godišnje, što znači da će se ulaganje u Petrinog »tehnološkog« asistenta županiji isplatiti već u naredne dvije godine.
– Strah nas je prometa, jer slabovidni nemaju vidljivog hendikepa pa ih vozači ne mogu razlikovati od druge djece – veli mama Anamarija, koja Petru, iako je baš za nju nedaleko kuće iscrtana zebra, ne misli pustiti samu u školu prije petog razreda.
Što se ove sedmogodišnjakinje tiče, škola nakon prvog tjedna nije ništa posebno: najdraži su joj predmeti, kaže, tjelesni odgoj, odmori i užina, a ako se baš mora odlučiti, od »ozbiljnih« bi predmeta, otkriva nam, izabrala matematiku.