Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 5. rujna 2024. nove prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatski sport“. Marke prikazuju legende hrvatskog sporta – Miroslava Ćiru Blaževića i Dražena Petrovića, a otisnute su u 25 000 primjeraka po motivu u arčićima od 9 maraka i s jednim privjeskom. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Autor prigodnog izdanja je Tomislav Vlainić, dizajner iz Zagreba, prema fotografijama Robert Valaija, fotografa iz Velikog Trgovišća, i Radiše Mladenovića, fotografa iz Zagreba. Nominalna vrijednost pojedinačne marke je 1,70 eura. Građani mogu potražiti  primjerak od 5. rujna u poštanskim uredima ili na www.epostshop.hr .

Ovo izdanje realizirano je u suradnji s Hrvatskim športskim muzejom i Muzejsko-memorijalnim centrom „Dražen Petrović“.

Tekst pratećeg letka uz prigodne poštanske marke napisao je Damir Dobrinić, urednik i novinar „Sportskih novosti“.

Miroslav Ćiro Blažević

Hrvatska je imala mnogo sjajnih nogometnih stručnjaka, a Miroslav Blažević svakako je jedan od najistaknutijih među njima. Ćiro je bio i ostao jedan i jedini, neponovljiv, trener koji je bio više od trenera. Uvijek pristupačan svima, bio je i ostao čovjek iz naroda koji ni u trenutcima najveće slave nikomu nikad nije rekao ne. S Ćirom Blaževićem ništa nije bilo uobičajeno, a počelo je to od njegova rođenja. Iako se rodio 9. veljače 1935. u Dolcu na Lašvi u općini Travnik u današnjoj BiH, njegov otac Mato tek je dan poslije uspio stići do matičnog ureda, pa mu je kao datum rođenja zaveden 10. veljače.

Bio je talentirani nogometaš, igrao je za zagrebačke klubove Dinamo i Lokomotivu, potom i za Sarajevo i Rijeku, a 1963. zaputio se u švicarski Sion. Taj odlazak u inozemstvo bio je ključan jer je u Švicarskoj ispekao trenerski zanat koji mu je omogućio veličanstvenu karijeru. U domovinu se vratio 1979. na klupu Rijeke, a povratak u Maksimir, na klupu Dinama 1980., bio je presudni trenutak u njegovoj karijeri. Dvije godine poslije ušao je u povijest kada je posrnuloga zagrebačkog velikana ponio u visine i s njime 1982. osvojio prvenstvo Jugoslavije – prvi put nakon duge 24 godine čekanja. Ćiro Blažević utakmice je vodio s bijelim šalom oko vrata i taj će modni dodatak ostati vječan simbol velike Dinamove titule.

Njegova je aktivna trenerska karijera nakon toga potrajala više od tri desetljeća i gdje god je radio, ostavio je dubok, neizbrisiv trag. No razdoblje od 1994. do 2000., kada je sjedio na klupi reprezentacije Hrvatske, Blaževićevo je životno djelo. Prvi je izbornik koji je odveo izabranu nogometnu vrstu Lijepe Naše na neko veliko natjecanje i na tom Europskom prvenstvu 1996. s njom je u Engleskoj stigao do četvrtfinala. Dvije godine poslije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ostvario je nešto za što nitko u Hrvatskoj nije mislio da je moguće. Pod njegovim je vodstvom Hrvatska napravila čudo svih čuda – osvojila je treće mjesto na svijetu, a on je postao trener svih trenera. Hrvatska je s njim na čelu postala svjetska nogometna sila koja je dva desetljeća poslije, vođena njegovim učenikom Zlatkom Dalićem, otišla još korak dalje i na Mundijalu u Rusiji 2018. uzela srebro. Toj su generaciji Ćiro i njegovi momci iz Francuske ’98. bili idoli koji su joj pokazali da i mala Hrvatska može napraviti itekako velike stvari.

Ćiro Blažević zauvijek nas je napustio 8. ožujka 2023. nakon nebrojenih dobivenih bitki, no posljednju, onu s teškom bolešću, izgubio je. Ostala je velika praznina u srcima svih koji su ga poznavali, ali i svih drugih koji su desetljećima mogli uživati u njegovu posebnom liku i djelu. Nogometni velikan na kojeg sjećanje nikad neće izblijediti.

Dražen Petrović

Više od tri desetljeća prošla su otkako je svijet košarke ostao bez jednog od svojih najvećih dragulja – od tragične smrti Dražena Petrovića 7. lipnja 1993. uzrokovane strašnom automobilskom nesrećom na autocesti u Njemačkoj. Više od trideset godina proletjelo je bez najvećega košarkaša kojeg je Hrvatska ikad imala, no sjećanja svih koji su ikada imali tu čast vidjeti košarkaškog Mozarta na djelu, još su posve živa.

Dražen je rođen 22. listopada 1964. u Šibeniku, gradu u kojem je i počeo veličanstvenu karijeru. S 15 godina ušao je u prvu momčad Šibenke i ubrzo postao njen glavni igrač. S njom je 1982. kao član udarne petorke igrao finale jakog europskog natjecanja – Kupa Radivoja Koraća. Tamo ju je odveo i 1983. kada joj je svojim koševima protiv Bosne donio i prvi naslov prvaka Jugoslavije bez kojeg je odlukom čelnika Saveza ipak na kraju ostala.

Bio je čudo od djeteta koji je čudesan talent brusio nevjerojatnim radnim navikama. Trenirao je više nego itko i uspjeh jednostavno nije mogao izostati. Kada je 1984. došao u Zagreb potpisavši za Cibonu, nije dugo trebalo da Dražen od košarkaša preraste u pravi pokret. Bio je idol cijeloj jednoj generaciji, respektirali su ga i navijači najvećih rivala njegovih klubova. Nije tajio recept svog uspjeha: „Kad ne bih mogao na trening, odmah bih se razbolio. Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja za radom i novim dokazivanjima. Odgovor nije težak – dok igram košarku, želim biti najbolji!“ I dok je igrao, bio je najbolji. 

S Cibonom je dvaput osvojio naslov klupskog prvaka Europe i jedan Kup pobjednika kupova, koji je uzeo i kao igrač Real Madrida, s reprezentacijom Jugoslavije bio je srebrni i brončani na Olimpijskim igrama, prvak Europe i svijeta. Najsretniji trenutak doživio je 1992. kada je sa svojom Hrvatskom osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni, prvom velikom natjecanju svoje samostalne države. Samo je moćni američki Dream Team, najbolja košarkaška reprezentacija svih vremena, bio bolji od Dražena i njegovih suigrača.

U NBA je stigao u nekim drugačijim vremenima od današnjih, 1989., kada igrače izvan SAD-a nisu previše cijenili i put im je bio posut trnjem. No ni to Dražena nije zaustavilo – mučio se u Portland Trail Blazersima, potom sreću našao u New Jersey Netsima. Nakon njega priča se promijenila jer su Dražen i ostali iz te generacije širom otvorili vrata NBA-a europskim košarkašima koji su postajali perjanice najbolje svjetske košarkaške lige. Shvatili su Amerikanci preko Dražena da nisu sami na košarkaškom svijetu. Kad su ga napokon priznali i nakon što je odigrao svoju najbolju NBA sezonu, spušten je zastor na tu veličanstvenu karijeru. Samo dan prije, 6. lipnja 1993., igrao je za Hrvatsku protiv Slovenije u poljskom Wrocławu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo i dok je ostatak momčadi za Zagreb iz Frankfurta krenuo zrakoplovom, njegov je kobni izbor bio odlazak u München automobilom. U Košarkašku kuću slavnih primljen je 2002. – tako je Dražen Petrović došao kamo i pripada. Legenda među legendama.