RIJEKA – Problem s već uobičajenim ljetnim nestašicama zaliha krvi u bolnicama ovog bi ljeta mogao poprimiti još ozbiljnije razmjere zbog vraćanja bolnica redovnom radu. S obzirom na to da su zbog pandemije COVID-19 odgađani elektivni zahvati, kao i u većine pacijenata čije stanje nije zahtijevalo hitnu intervenciju, njihov povratak u bolnice koje u ovom trenutku rješavaju svoje zaostatke iz trećeg pandemijskog vala, ozbiljno narušava sustav opskrbe krvnim pripravcima.

Predstojnica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka prof. dr. Sanja Balen ističe kako je problem nedostatka krvnih pripravaka prisutan već šest godina. U proteklih godinu dana zbog pandemije i smanjenog opsega rada tarnsfuziolozi nisu imali problema s opskrbom, no povratak u normalu u posljednjih mjesec dana rezultirao je vrlo teškom situacijom kad je riječ o opskrbi krvnim pripravcima.

– Primjerice, u utorak je u Zavodu krv darivalo 12 osoba, a izdali smo 124 koncentrata eritrocita. Ne treba biti velik matematičar da se zaključi da postoji problem. Ne smijemo zaboraviti ni da naš Zavod opskrbljuje krvnim pripravcima tri županije, dakle, pored Primorsko-goranske još i Ličko-senjsku i Istarsku županiju. Mjesečno izdajemo oko 1.300 doza u samom KBC-u Rijeka, 400 do 500 za Kliniku za ortopediju u Lovranu, 500 do 600 za Opću bolnicu Pula, stotinjak za Opću bolnicu Gospić te prema potrebi za Thalassotherapiju Opatija, Specijalnu bolnicu dr. Nemec, Polikliniku Medico, odnosno preko 2.000 doza mjesečno. Sada kada ponovo radimo u punom pogonu mjesečno nam nedostaje preko 250 doza, koje smo ranije, prije pandemije, povlačili iz drugih transfuzijskih centara u Hrvatskoj, ističe Balen.

Sve krvne grupe u minusu

Prema njezinim riječima bolnice u Lovranu i Puli su veliki potrošači krvnih pripravaka, što znači da kad riječka bolnica šalje apel, onda je to možda i najmanje zbog KBC-a Rijeka jer u takvim trenucima krv nedostaje u svim trima županijama.

– U lockdownu su nam se potrebe smanjile za oko 40 posto i tada je ulaz davatelja bio dovoljan da pokrijemo naše potrebe. Od sredine travnja, kada je krenulo otvaranje bolnica, praktički nam na mjesečnoj razini nedostaje od 250 do 300 doza, kao i prije lockdowna. Očekujem da će u lipnju i srpnju potrebe biti još veće jer svi kronični bolesnici koji nisu dolazili u bolnicu, onkološki i hematološki primjerice, koji na kroničnoj bazi primaju transfuzije da bi si popravili kvalitetu života, svi sada pojačano dolaze. Bojim se ljeta jer i inače ljeti postoje nestašice krvi, a čini mi se da ćemo ovo ljeto biti stalno na apelu.

S druge strane apeli su vrlo nezahvalni jer se ljudi vrlo brzo priviknu na apele te više i ne čuju. Tako smo sada u razmaku od dvadeset dana išli dvaput s apelom, a nama su zalihe tada bile ispod 200 doza. Osobno ne pamtim kad se to posljednji put dogodilo. Naše zalihe na dnevnoj razini moraju biti preko 300 doza i mi dnevno izdajemo preko 100 koncentrata eritrocita koji su ekvivalent pune krvi, a kad se tomu pribroje koncentarti trombocita i plazma, na dnevnoj razini izdajemo sigurno oko 180 krvnih pripravaka, a ako nam je ulaz doza njih 20, doista ne znam odakle ćemo crpiti potrebne krvne pripravke, upozorava Balen, dodajući kako u ovom trenutku riječkom Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu nedostaju sve krvne grupe.

Stalno na rubu

– U srijedu je bila akcija na koju se odazvalo 70 darivatelja, a izlaz je bio 110 doza tako da smo opet na kritičnoj donjoj razini i bez potrebnih doza, naglašava Balen.

– Upravo zbog činjenice da smo stalno na rubu, Hrvatski je zavod za transfuzijsku medicinu u suradnji s nama, regionalnim transfuzijskim zavodima, organizirao akciju »Izgladni komarca, daruj krv«, koja se održala u srijedu u Rijeci te je protekla u vrlo lijepoj i ugodnoj atmosferi. Prošli smo tjedan imali apel zbog nedostatka 0 pozitivne, a to je praktički najgora moguća situacija jer svi jako dobro znamo da osobe krvne grupe 0 mogu primiti samo 0 koncentrat eritrocita. Iskreno, jako se bojimo ljeta koje je i inače obilježeno nestašicama. Teško je raditi u situaciji kad ste bespomoćni, s jedne strane morate imati dovoljno krvi, a nemate; zakonski ne smijete promovirati, ovisite o Crvenom križu, koji se trudi, ali očito je da krvi stalno nedostaje, kliničari postavljaju zahtjeve za bolesnike kojima je transfuzijsko liječenje potrebno, a vi odlučujete komu je potrebnije jer nema dovoljno pripravaka, kaže Balen.

Darivati krv može svaka punoljetna zdrava osoba. Nakon preboljenja koronavirusa krv se može darovati 28 dana po prebolijevanju, isto kao i nakon cijepljenja. Sam postupak traje desetak minuta, a muškarci mogu dati krv četiri puta godišnje, a žene triput. Prema riječima predstojnice riječkog Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu, dosad nije opisan niti jedan slučaj da se koronavirus prenosi krvlju te je pretpostavka da to nije način prijenosa virusa.

Zahvala svima

– Mi smo uvijek oprezni kad je riječ o bolestima i uzimamo podatke darivatelja te nas davatelj može obavijestiti, ako se po davanju krvi osjeća loše iz nekog razloga. Mi smo tada u stanju blokirati sve krvne pripravke. Dakle, koronavirus nije ništa posebno u odnosu na sve druge bolesti koje se prenose krvlju, štoviše, dosad nije opisan niti jedan prijenos koronavirusa krvlju. Željela bih i pohvaliti sve davatelje koji su unatoč pandemiji redovito dolazili i davali nam krv. U ponedjeljak 14. lipnja je Svjetski dan darivatelja krvi, ove godine s krilaticom »Give blood and keep the world beating« ili u slobodnom prijevodu »Daruj krv da svijet nastavi kucati«! Stoga bih iskoristila priliku da svim darivateljima krvi odsrca čestitam njihov dan i zahvalim im u svoje ime, uime svih djelatnika našeg Zavoda KBC-a Rijeka i svih bolesnika što zahvaljujući njima svijet i dalje »kuca«, poručuje Balen.

Neizvjesna operacija nepokretne žene iz Dubrovnika

Sve veće probleme s nestašicom krvi ilustrira slučaj 47-godišnje pacijentice koja je u Klinici za ortopediju u Lovranu trebala operirati kuk još u veljači. Tada je njezina operacija odgođena zbog pandemije COVID-19, a njezina je operacija ponovo zakazana 2. lipnja, ali je zbog nestašice krvi, u njezinu slučaju krvne grupe B minus, operacija dosad već dvaput odgođena. Riječ je o pacijentici koja je prije godinu i pol dana doživjela težak srčani udar te su joj tijekom rehabilitacije okoštali zglobovi pa su joj operacije potebne kako bi se ponovo mogla kretati.

Njezina sestra Ivana Čučuk kaže kako bi obitelj organizirala i humanitarnu akciju prikupljanja krvi kako bi njezina sestra što prije bila operirana i počela se vraćati normalnom životu.

– Mi smo iz Dubrovnika i već smo dosad organizirali više uspješnih akcija za moju sestru pod imenom »Za Jelin korak«. Mislim da bismo vrlo lako prikupili potrebnu krv za Jelenu kod nas u Dubrovniku i nije nam jasno zašto se to ne može organizirati, objasnila nam je Čučuk.
Prema objašnjenju prof. dr. Sanje Balen, riječ o situaciji koja prema procjeni kliničara nije hitan zahvat koji bi u ovom slučaju bio prioritet. Kad je riječ o organizaciji akcije kojom bi se prikupljala potrebna krv za određenu osobu, Balen ističe da takva praksa ne postoji u Hrvatskoj, iako je neke druge zemlje primjenjuju jer se smatra da bi netko na taj način bio u boljoj situaciji i da bi se time radila razlika među ljudima. S druge strane nije zabranjeno da se okupljaju osobe određenih krvnih grupa ako je poznato da ta grupa nedostaje, samo se ne može garantirati da će tako prikupljene doze doći do osobe za koju se prikuplja; primjerice, ako se pojavi neka neodgodiva hitnoća, objašnjava dr. Balen.

Ravantelj lovranske bolnice prof. dr. Branko Šestan potvrdio je kako Klinika za ortopediju u Lovranu već dulje vrijeme ima problema s nedostatkom krvnih pripravaka zbog čega su prisiljeni odgađati operacije.

– Mi smo najveća ortopedija u Hrvatskoj, a očito nemamo dovoljnu populaciju darivatelja koja bi pokrila potrebe naših pacijenata koji dolaze iz cijele Hrvatske. Čekanje kod nas postoji samo zbog nestašice krvi. Tada se dogodi da pacijente koji više dana u bolnici čekaju na operaciju otpustimo kući u slučaju da žive u blizini. Oni su tada u pripravnosti i na zahvat ih pozivamo čim se pojavi njihova krvna grupa. U slučaju pacijenata koji nam dolaze iz Dalmacije to baš i nije izvedivo tako da su oni prisiljeni čekati u bolnici dok se ne pojavi njihova krvna grupa, objašnjava Šestan.