Neregulirani regulatori

(Ne)ovisne agencije sve veći problem Europske unije: Slobodno tržište i potrošače nema tko štititi

Jagoda Marić

Ilustracija Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Ilustracija Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Građani Europske unije dosad su živjeli u uvjerenju da imaju neovisne regulatore koji su spremni brzo i jako djelovati kako bi ih zaštitili, a sada se već i stručnjaci koji se cijeli život bave nezavisnim regulatorima pitaju je li taj koncept bio dobar i dovoljan da zaštiti tržišnu utakmicu među gospodarstvenicima, ali i slabijeg na tom tržištu - potrošača, kaže analitičar Željko Lovrinčević



Kad je Agencija za zaštitu osobnih podataka objavila da je izrekla novčanu kaznu tvrtki za naplatu potraživanja B2 Kapital d.o.o. u iznosu od 2,265 milijuna eura (više od 17 milijuna kuna) zbog utvrđenih povreda Opće uredbe o zaštiti podataka, u javnosti je ta odluka unisono pozdravljena. Nije zadovoljstvo toliko izazvala sama činjenica da se u Hrvatskoj primjenjuje zaštita osobnih podataka, koliko to što je kazna izrečena nekome tko otkupljuje dugove od banka i onda nastoji natjerati građane da njemu plate taj dug upornim i svakodnevnim kontaktiranjem, ne samo dužnika, nego i njegove obitelji, prijatelja pa i susjeda.


Javnost je bila zadovoljna jer je netko kaznio agencije koje otkupljuju dugove od banaka ili teleoperatera, a država još uvijek nije, iako to najavljuje već godinu dana, donijela zakon koji bi jasno regulirao rad otkupljivača dugova.


Ispod radara


Možda u tom zakonu jasno propiše i tko nadzire tvrtke koje se bave otkupom i naplatom duga, jer se zasad uspješno provlače ispod radara svim regulatorima. S obzirom na to da se registriraju kao »obične« tvrtke, ne nadzire ih ni Hrvatska narodna banka ni Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Među desetinama agencija, neovisnih regulatora, nije se našla nijedna koja bi nadzirala tvrtke koje otkupljuju dugove građane, iako ta praksa u Hrvatskoj postoji već godinama.




Nepostojanje nadzora u slučaju otkupljivača dugova nije jedino područje gdje se građani kao potrošači osjećaju nezaštićeno. Pitanje rada nezavisnih regulatora propituje se nešto intenzivnije posljednjih nekoliko godina, ali ne iz želje da se regulatori i njihova neovisnost jačaju, nego više kao posljedica velikih skandala ili dojma javnosti da u nekom segmentu tržišta vlada nered i da nitko ne štiti njihova prava kao potrošača ili reagira jako sporo.


Tako je, primjerice, i Hrvatska energetska regulatorna agencija došla pod povećalo javnosti nakon što se doznalo za plinsku aferu u kojoj je Ina oštećena za milijardu kuna, pa se počelo propitivati kako su odobrenje za rad i trgovinu u energetskom sektoru dobile tvrtke preko kojih se ispod cijene prodavao Inin plin. Od trenutka kad je počela jačati inflacija javnost je očekivala poteze od Hrvatske narodne banke, ali ona je uglavnom mirno sve promatrala i čekala da nešto učini Europska centralna banka, čak i prije nego je Hrvatska ušla u eurozonu. Inflacija je otvorila i pitanja nadzora marži, ali i drugih postupaka trgovaca.


Kazne za nepoštene trgovce

 


Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nedavno je u svom izvješću objavila da je od počeka primjene Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, od 1. travnja 2018. do 30. travnja 2022. godine, dakle u četiri godine, prekršiteljima toga zakona izrekla upravno-kaznene mjere u ukupnom iznosu 6,3 milijuna kuna, što je dva i pol puta manje od jedne kazne koju je izrekla Agencija za zaštitu osobnih podataka. Za utvrđene povrede Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja AZTN je u 2021. godini izrekao novčane kazne u ukupnom iznosu od 1,4 milijuna kuna.

Slabi regulatori


Pitanje rada neovisnih agencija sve se češće postavlja i na razini Europske unije s naglaskom na to da su se neovisne agencija »sakrile« u vrijeme pandemije, energetske krize i visokih stopa inflacije. Analitičar Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu ističe da su građani Europske unije dosad živjeli u uvjerenju da imaju neovisne regulatore koji su spremni brzo i jako djelovati kako bi ih zaštiti, a sada se već i stručnjaci koji se cijeli život bave nezavisnim regulatorima pitaju je li taj koncept bio dobar i dovoljan da zaštiti tržišnu utakmicu među gospodarstvenicima, ali i slabijeg na tom tržištu – potrošača.


Foto ŽARKO BAŠIĆ/PIXSELL


– Koncept funkcioniranja Europske unije zamišljen je kao koncept masovnih neovisnih regulatornih agencija koje će omogućiti funkcioniranje slobodnog tržišta, ista pravila za sve gospodarstvenike i zaštitu građana, potrošača. One su u Hrvatskoj trebale preuzeti posao kojeg su radile uprave po ministarstvima i umjesto političkog arbitriranja trebali smo imati neovisna tijela koja će odluke donositi na osnovu jasnih pravila i stručnosti. Umjesto toga dobili smo dupliciranje, jer su uprave po ministarstvima ostale. Agencije su, kao i ostale državne institucije, mjesto političkog kadroviranja i u takvim okolnostima nisu mogle odraditi zadatak onako kako su od njih očekivali građani i gospodarstvenici kojima je u interesu da za sve vrijede ista pravila igre. Ako su naši neovisni regulatori slabi, u EU-u se sve češće pitaju jesu li njihovi ikada bilo dovoljno jaki, kaže Lovrinčević. Uvjerenje da EU ima jake regulatore razbile su posljednje tri godina, odnosno pandemija i energetska kriza, pa inflacija, napominje Lovrinčević, i jer se pokazalo da su interesi pojedinih država članica EU-a, a posebice korporacija, određivali ponašanje regulatora umjesto da ga određuje zaštita potrošača.


– Kako slabi utjecaja Europe u međunarodnim odnosima, pokazuje se i slabost njezinih neovisnih regulatora, koji nisu neovisni kako se to očekivalo. U zemljama sa slabim institucionalnim okvirom i korupcijom, situacija je još lošija, takve su agencije ili pod utjecajem politike ili onih koje bi zapravo trebali nadzirati. Među tim zemljama je i Hrvatska i gotovo je nemoguće da u tim država jačaju neovisni regulatori kad slabe i na razini Unije, upozorava Lovrinčević.


Zaštićene korporacije


Dodaje da Vlada sada razmatra brojne mogućnosti kako povećati plaće i zaustaviti pad kupovne moći građana, ali da ta rasprava ne bi bila nužna i da intervencija države u Hrvatskoj, ali i diljem Europe, ne bi morala biti tako snažna da su regulatori radili svoj posao.


– Već godinu dana se u cijelom EU-u govori o špekulantima na energetskom tržištu, ali što se učinilo da se te špekulacije onemoguće i da se te ljude kazni. U Velikoj Britaniji pokrenuto je nekoliko istraga oko toga što se događalo s politkom marži trgovaca i proizvođača dok je inflacija divljala. I te su istrage pokrenute post festum, ali su pokrenute. Priča li o tome netko u Hrvatskoj, jesu li pokrenute kakve istrage? Neka je pitanja pokušavao otvoriti ministar gospodarstva Davor Filipović, ali i on se »ugasio« koliko je bio usamljen. Drugi je primjer bankarski sektor koji je nakon tri tromjesečja prošle godine prikazao veliki rast dobiti, a kad je bilo jasno da se uvodi porez na dobit, na kraju godine banke su imale silne rezervacije i odjednom se ta dobit istopila. Je li se netko barem pozabavio time, je li to učinio regulator HNB ili Ministarstvo financija? Ako jest bilo bi lijepo da znamo do kakvih su zaključaka došli, veli Lovrinčević. Što se tiče budućnosti on nije optimističan ni kad su u pitanju hrvatski, ali ni europski regulatori, jer će te institucije biti sve više pod pritiskom korporacija koje žele sačuvati profit. Kako Europa gubi na konkurentnosti, oni koji žele sačuvati profit činit će to, uvjeren je Lovrinčević, na teret zaposlenih i građana i neće mirno gledati da ih regulatori u tome ometaju.


– Nastavit će se tako u EU-u proces deregulacije u kojem pad konkurentnost plaćaju zaposleni i potrošači, dok su profiti korporacija zasad zaštićeni, no ni korporacije svoje profite neće moći vječno zadržavati i povećavati, zaključuje Lovrinčević.