Ustavni sud je odlukom da Mislav Kolakušić više ne može biti zastupnik, jer je u svibnju prošle godine dao ostavku na tu dužnost, riješio i još jednu dvojbu, koliko Sabor sada ima zastupnika.

Unatoč što je Dražan Dizdar (Pravo i pravda) zamrznuo svoj zastupnički mandat i nitko ga potom nije zamijenio, Sabor i dalje, presudio je Ustavni sud, ima 151, a ne 150 zastupnika.

Zamrznuti mandati

Jedan od ključnih argumenata PiP-a bio je da je bez Dizdara u Saboru 150 zastupnika, što je »u suprotnosti s odredbama Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor koji propisuje da se u Hrvatski sabor bira 151 zastupnik«.

Nakon što je Dizdar u rujnu zamrznuo mandat, on je prestao biti zastupnik. Nikakva prava Dizdar ne ostvaruje na osnovi tog mandata, nema, primjerice, niti zastupnički imunitet.

U jednakom statusu su svi kojima je mandat trenutačno u mirovanju, s Dizdarom ih je ukupno 36. Jedina je razlika među njima ta što umjesto Dizdara nitko nije došao u Sabor. No, Ustavni sud smatra da zbog te činjenice Sabor nije pao na 150 zastupnika.

»Hrvatski sabor i dalje ima 151 zastupnika, s tim da je jedan mandat u mirovanju. Naime, Dražan Dizdar podnio je zahtjev za mirovanje zastupničkog mandata na temelju članka 14. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor te je odlukom Hrvatskog sabora od 20. rujna 2024. utvrđen početak mirovanja mandata Dražana Dizdara, koji za vrijeme mirovanja ne obnaša prava ni dužnosti zastupnika, ali ima mogućnost aktivacije mandata najranije 20. ožujka 2025. (protokom šest mjeseci od početka mirovanja)«, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Znači da nije važno da volja svih birača koji su izabrali zastupnike bude zastupljena u Saboru. Ako bi se slučaj Dizdar ponovio još deset puta, Sabor bi svejedno brojio 151 zastupnika, a Vlada bi morala uživati podršku najmanje njih 76.

Neviđena situacija

Dosad je u javnosti i u Saboru prevladavalo mišljenje da je bez Dizdara 150 zastupnika. Dijelio ga je i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

»Ovakva se situacija nije dogodila u modernoj povijesti. Zastupnika može u Saboru biti od 120 do 160 i sad s jednim manje ne bi bila dovedena u pitanje ustavnost.

S obzirom na to da je većina od 76 i u slučaju da je 150 zastupnika, nema bitnih razlika što se tiče funkcioniranja vladajuće većine«, komentirao je Jandroković sredinom rujna, u danima kada se Dizdar povlačio iz Sabora.

Vratio se toj temi u vrijeme priprema za glasovanje o NATO aktivnosti vojne potpore Ukrajini NSATU, kada su Mandatno-imunitetno povjerenstvo i Sabor već odbili zahtjeve i Mislava Kolakušića i Zlatka Hasanbegovića za aktiviranje Dizdarovog mandata.

»Da bi odluka o NSATU prošla u Saboru, potrebna je dvotrećinska većina. No, je li to 101 ili 100 zastupnika? Ovdje bi vjerojatno bilo dovoljno 100 zastupnika, to je zahtjevno tumačenje«, izjavio je Jandroković krajem listopada.

Poslije odluke Ustavnog suda nestale su nedoumice, sve je isto i kad Dizdara nema. Ovakva interpretacija Ustavnog suda otežavajuća je i za Hasanbegovićevu tužbu, koja još čeka pravorijek.

On je na koalicijskoj listi u Prvoj jedinici kao kandidat stranke Blok za Hrvatsku dobio 28,74 posto preferencijskih glasova, manje samo od Kolakušića, i na osnovu njih je tražio da zamijeni Dizdara. Sabor ga je odbio s obrazloženjem da nema za to zakonsko uporište jer nije član PiP-a.

Dizdar: Ne vraćam se!

Slučaj Dražana Dizdara jedinstven je u praksi Sabora, a to će ostati i nakon što je Ustavni sud odbacio ustavnu tužbu njegove stranke kojom se tražilo da Kolakušić bude zastupnik.

Kako je, dakle, sada definitivno jasno da iz stranke Pravo i pravda jedino Dizdar može obnašati zastupničku dužnost, a njemu je 19. ožujka isteklo šestomjesečno razdoblje u kojem nije mogao odmrznuti svoj mandat, zanimalo nas je razmišlja li možda on o toj opciji.

– Ništa se u vezi moje odluke o stavljanju mandata u mirovanje nije promijenilo. Razlozi su privatne naravi i odluka Ustavnog suda na njih ne utječe, otklanja Dizdar mogućnost povratka u Sabor.

Kada je on 16. svibnja postao zastupnik, nastavio je primati plaću na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Nije se prebacio na zastupničku plaću, možda zato što bi mu u tom trenutku ona bila manja nego profesorska, koja je iznosila 3.080 eura.

Ubrzo su plaće državnih dužnosnika značajno povećane, ali Dizdar je tijekom prošlog ljeta, zbog zdravstvenih problema, donio odluku da se povuče iz Sabora.

Ako bi se sada aktivirao, plaća bi mu bila bitno veća u odnosu na onu koju prima na Kineziološkom fakultetu, možda i za 1.500 eura.

Nadalje, kao zastupnik ne bi trebao otvarati bolovanje, a budući da ne pripada vladajućoj koaliciji, u Sabor ne bi morao dolaziti ni na glasovanja.

I malo tko bi mu prigovarao zbog odsutnosti iz Sabora jer čovjek se jednostavno razbolio, svakako ne bi bio prvi zastupnik kojem se to dogodilo.

No, Dizdar se svejedno ne vraća u zastupničke klupe i odbija ogromnu plaću. Riječ je zaista o nečem nesvakidašnjem u hrvatskoj politici.