Izborna kampanja još službeno nije započela, ali je u svim strankama pažljivo pripremaju. Kako voditi kampanju nakon iskustva Oreškovićeve Vlade, što za vođenje kampanje znači dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, kako će se u kampanji postaviti Narodna koalicija i SDP, a kako Most, teme su o kojima smo razgovarali s Nenadom Zakošekom, profesorom na Fakultetu političkih znanosti.

Nekoliko važnih političkih događaja se zbilo u posljednjih nekoliko dana. HDZ je dobio novog predsjednika, formirana je Narodna koalicija, Most će ići samostalno na izbore. Kako iz vizure svake od te tri opcije voditi predizbornu kampanju? HDZ neće moći voditi kampanju kakvu je vodio prije osam mjeseci, Plenković, čini se, namjerava izbjeći kampanju snažno obilježenu nacionalizmom kakvu je vodio Karamarko.

– Nasuprot tvrdnjama da će ovo biti kampanja u kojoj će biti moguće razgovarati o programima i sadržajima, mogu izraziti svoju skepsu. O tome vjerojatno neće biti riječi, iz dva razloga: prvo, zato što stranke zapravo nemaju razrađene programe i, drugo, zato što će mobilizacija vlastitih i neodlučnih birača počivati na diskreditiranju konkurentskih opcija i izazivanju straha od posljedica njihova osvajanja vlasti. Do sada nismo vidjeli neke jasne i biračima razumljive ideje glavnih izbornih takmaca. Usudio bih se ustvrditi da će, komparativno gledano, programi i sadržaji biti manje prisutni nego u nekim prijašnjim kampanjama, primjerice 2003. i 2007., kada su se neke poruke u kampanji ticale poreza, politike zapošljavanja, mirovina, dekriminalizacije lakih droga i sl. Dvijetisućitih je to bilo moguće jer nije bilo sukobljavanja oko općeg razvojnog smjera Hrvatske, pristupanja EU, pa su se stranke po prvi put usredotočile na neka sadržajna pitanja.

Sve tri glavne opcije imaju problema s vjerodostojnošću, s odnosom svog biračkog tijela prema njihovim postignućima i propustima i moraju se referirati na tu svoju povijest.

Kvadratura kruga

Krenimo od HDZ-a koji je doživio najveću promjenu od te tri opcije.

– Da, ali vidjet ćemo u kojoj mjeri. Sigurno je da postoji golem raskorak između obećanja Domoljubne koalicije i njezinih postignuća. Taj raskorak je osim toga završio fijaskom. Plenković se mora nositi s dva problema. Prvi je kako će se postaviti prema politici nacionalističke mobilizacije i desnog radikalizma koju je Tomislav Karamarko poticao. Znamo da je Karamarko bio povezan s braniteljskim prosvjedima i svjetonazorskim zahtjevima katoličkih organizacija, da je podupirao isključivu politiku ministra Hasanbegovića. Nisam vidio da su se Andrej Plenković i vodstvo HDZ-a bilo kako odredili prema toj hipoteci nakon odlaska Karamarka. Kao glavni krimen Karamarka spominje se njegova odluka da se izglasa nepovjerenje Oreškoviću i da se time sruši HDZ-ova Vlada, a ignorira se njegov politički ekstremizam i ideološki profil. Treba vidjeti hoće li se Plenković uopće odrediti prema politici Karamarka, hoće li se eksplicitno distancirati od nje.

Time bi mogao izgubiti dio desnih birača.

– Naravno. Pitanje je što će biti s HSP AS-om, vidimo da se pokušava organizirati pravaški blok i ako dio krajnje desnog biračkog tijela bude razočaran novim smjerom HDZ-a, postoji mogućnost da se formira blok na desnici koji može uzeti dio glasova i mandata. Dijelu desnih birača Karamarkova politika je bila glavni razlog zašto su podržali HDZ, ali postoje i oni birači koje HDZ dobiva u centru i koji žele vidjeti zaokret. Tu kvadraturu kruga, kako ne izgubiti birače na desnici, a dobiti nove u centru, Plenković mora pokušati riješiti. Drugi problem na koji Plenković mora ponuditi odgovor je odnos s Mostom i eventualno formiranja koalicijske vlade koja ne bi bila opterećena sjećanjem na konflikte i kaos prethodnog koalicijskog pokušaja. Plenković se mora distancirati od neuspjele konstrukcije Vlade s Mostom i nestranačkim premijerom, a da istodobno unaprijed pokuša pripremiti novu koalicijsku vladu HDZ-a i Mosta.

Kako biste da ste na mjestu Plenkovića vodili kampanju prema SDP-u i Narodnoj koaliciji?

– Vjerojatno će se u kampanji referirati na propuste i neuspjehe Milanovićeve vlade. Primjerice, može ustvrditi da je ta vlada bila neuspješna u privlačenju sredstava iz europskih fondova, a da je HDZ-ov ministar bio mnogo bolji u tome. Plenković će također možda kritizirati Narodnu koaliciju zbog nedostatka jasnih sadržaja, a nasuprot tome tvrditi da HDZ ima ekonomski program, koji stjecajem okolnosti nije mogao biti ostvaren. Ipak, nedvojbeno je da neuspjesi Milanovićeve Vlade blijede u usporedbi s iskustvom Oreškovićeve Vlade, u odnosu na koju ona izgleda kao zlatno vrijeme stabilnosti i napretka. Plenkovićev ključni argument je da on nije bio dio prethodne HDZ-ove ekipe.

Kakvu će kampanju voditi Narodna koalicija?

– Glavni smjer djelovanja vlade HDZ-a i Mosta je šokirao veliki dio biračkog tijela. Za tvrdi, desno-autoritarni dio HDZ-ovih birača možda nisu išli dovoljno daleko, ali za većinu demokratski orijentiranih birača, od desnog centra do ljevice, politika te vlade prema medijima, civilnom društvu, kulturi, obrazovanju i obrazovnoj reformi, prema neovisnim institucijama poput pravobranitelja ili Vijeća za elektroničke medije, pokazala je ekstremističku i autoritarnu narav Karamarkovog HDZ-a. Zato očekujem da ključna poruka SDP-a i partnera bude: vidjeli ste što HDZ-ova vlada znači i kako je ugrozila temeljne demokratske i liberalne tekovine i slobode. U odnosu na to iskustvo Narodna koalicija će se prikazati kao zaštitnik liberalne demokracije, građanskih sloboda i ljudskih prava te kao vlada koja jamči stabilnost. Kampanju će sigurno voditi i na nekim pozitivnim pokazateljima i dostignućima iz svog mandata. Za Milanovića je bitna i širina ove koalicije, budući da je sad uključila i HSS, dakle obuhvatila je i desni centar. To širenje naznačuje spremnost na dijalog i toleranciju, to više nije politika »ili mi, ili oni«. Očekujem da će Narodna koalicija koristiti te argumente u kampanji.

Most ponovo gradi politiku distance i prema jednima i drugima, Petrov je prije izbora Plenkovića govorio da s ovakvim vodstvima HDZ-a i SDP-a neće surađivati, ali za sada je očito da je oštrica više isukana prema SDP-u.

– Za razliku od HDZ-a, za kojeg je predizborno iskazivanje namjere koalicije s Mostom važna, Most će vjerojatno izbjeći izjasniti se o koalicijskim namjerama nakon izbora. Drugo, Most će svoje sudjelovanje u Oreškovićevoj Vladi nastojati prikazati kao obranu nacionalnih interesa i kao pokušaj reformi koje je Karamarko onemogućio.

Čuvanje glasova

Ali da nije bilo Mosta, ne bi bilo ni te vlade.

– Točno, ali će oni vjerojatno sebe nastojati prikazati kao one koji su u stvarima od nacionalnog interesa, recimo u slučaju Ine, postupali kao zaštitnici tih interesa, kao ključan čimbenik koji je onemogućio neprincipijelnu politiku Tomislava Karamarka. Osim toga, Most i dalje ostaje izborna opcija protestnih i nezadovoljnih birača. Kolega Goran Čular njihove je birače nazvao »nezadovoljnim demokratima«. Prema našim istraživanjima na Fakultetu političkih znanosti, provedenim nakon izbora 2015., birači HDZ-a naginju autoritarnoj politici, birači SDP-a su demokratski orijentirani i istodobno su općenito zadovoljni funkcioniranjem demokracije, a birači Mosta su demokratski orijentirani, ali nezadovoljni stanjem demokracije u Hrvatskoj. Također je važno da je biračko tijelo Mosta mnogo mlađe od birača HDZ-a i SDP-a, a mladi su vrlo kritični prema hrvatskoj politici i političkim elitama.

Osim ove tri opcije, ima li prostora i za neku četvrtu? Pri tome ne mislim da snažne regionalne stranke poput IDS-a i HDSSB-a.

– Sigurno će još neke liste, poput Bandićeve, osvojiti nekoliko mandata i ući u Sabor. Pitanje je što će biti na desnici, to ovisi o tome s kime će HDZ ići na izbore i o mogućem razočaranju dijela desnih birača u HDZ. Moguće je da se na desnici pojavi opcija koja bi mogla osvojiti nekoliko mandata. Oni znaju gdje bi mogli pronaći potrebne glasove, na istoku i jugu Hrvatske, u Lici, sigurno neće glasače tražiti u Zagrebu ili u Istri. Što se tiče ljevice, mislim da tu nema puno prostora za uspjeh, ni za ORaH, ni za Josipovića ili Laburiste. Oni mogu osvojiti jedan ili dva posto glasova, i to će na neki način biti glasovi koje će oduzeti Narodnoj koaliciji, ali ne vjerujem da mogu osvojiti saborske mandate, jer će logika birača lijevo od centra biti da ne smiju rasipati glasove kako bi spriječili povratak HDZ-a na vlast.