Sredinom listopada Italija je uvela COVID-putovnice za sve zaposlene i kao prva u Europi uvela ovakvu obavezu kojom bi se dodatno trebalo stimulirati cijepljenje protiv koronavirusa. Za jednu zemlju koja je u prvom valu pandemije doživjela teški udar na zdravstvenu sigurnost svojih stanovnika, ovakav potez nije bio neočekivan.

Pritom je Italija u ovom trenutku zemlja s visokim obuhvatom cijepljenja te ima više od 80 posto cijepljenog stanovništva starijeg od 12 godina. U okvirima Europe, Italija ima i nisku incidenciju novih slučajeva virusa te, s oko 2.600 dnevno novozaraženih, ova zemlja s čak 15 puta više stanovnika bilježi vrlo slične brojke novozaraženih kao i trenutno Hrvatska.

Trst – žarište prosvjeda

Uvođenje tzv. green-passa nije prošlo bez prosvjeda diljem zemlje, od Trsta do juga, a sve je počelo u centru Rima gdje se demonstriralo protiv vladinih novih mjera zaštite od koronavirusa na radnom mjestu. Prosvjednici su se u glavnom gradu Italije sukobili s policijom, demonstranti su napali i sjedište krovnog udruženja sindikata CGIL, a policija zbog nereda uhitila nekoliko članova ekstremne desne stranke Forza Nuova, među njima su i neki od vodećih stranačkih predstavnika.

Dnevnik »Corriere della Sera« prosvjednike je nazvao »no vax gradskom gerilom«, a državni predsjednik Sergio Mattarella i šef vlade Mario Draghi osudili su nasilje. Ipak, dosad se najviše prosvjednika ovaj tjedna okupilo u Trstu gdje su se sukobili s policijom koja ih je rastjerivala suzavcem i vodenim topovima, a grad je postao žarište prosvjeda protiv novih mjera. Sve je kulminiralo kada je nekoliko stotina lučkih radnika blokiralo jedan od glavnih ulaza u najveću talijansku komercijalnu luku pa je intervenirala policija.

Prema novoj odluci radnici koji nemaju tzv. green-pass odnosno COVID-potvrde kojim se potvrđuje da su ili preboljeli COVID ili su cijepljeni ili negativni na virus, mogu biti suspendirani bez plaće i kažnjeni novčanom kaznom od 1.500 eura. Talijanska vlada poručuje da su obavezne COVID-potvrde nužne, a većina Talijana podržava uvođenje obaveznih COVID-potvrda. Testiranje je u Italiji besplatno samo za one koji se ne mogu cijepiti iz nekog zdravstvenog razloga, a nova pravila u Italiji pogađaju oko 23 milijuna posloprimaca, bilo da je riječ o privatnom ili javnom sektoru. Dosad je COVID-putovnicu bilo potrebno predočiti prilikom ulaska u restorane, u kina ili na sportske stadione, u Intercity vlakove, autobuse i na letovima unutar Italije, no sveobuhvatnije uvođenje green-passa trebalo bi omogućiti veće otvaranje javnog života u Italiji pa tako po novom režimu kina, kazališta i koncertne dvorane rade stopostotnim kapacitetom, a dozvoljen je i rad noćnih klubova i diskoteka. Za sve ove aktivnosti, građani Italije moraju imati green-pass koji u Italiji sve više postaje neka vrsta karte za povratak u normalan život.

Treći put

Uvođenje COVID-potvrda za sve zaposlene u Italiji dovelo je do pomalo očekivane pojave na koju upozorava liječnica Sveučilišne bolnice u Padovi dr. Nela Sršen. Od uvođenja obaveznih COVID-potvrda za sve zaposlenike naglo je porasla stopa bolovanja u zemlji, a iako poslodavac ima opciju slanja inspekcije u kontrolu bolovanja, mali broj kontrolora po regijama teško da će uspjeti pronaći svakog radnika koji na ovaj način pokušava izbjeći cijepljenje ili testiranje. To je i jedan od razloga zbog kojeg Sršen smatra da Italija treba uvesti obavezu cijepljenja.

– Ono čemu svjedočimo od 15. listopada, jest visok skok postotaka novih bolovanja. Naime, imamo novu bolest, tzv. »bolest green-passa«. Mnogi od onih koji se nisu cijepili, a neće se podvrgnuti testiranju, mogli bi izabrati treći put, a to je bolovanje. Bez green-passa, radniku se to smatra neopravdanim nedolaskom i suspenzijom na radnom mjestu koja nema disciplinskih posljedica do deset dana, a isto tako mu je uskraćena i plaća. Ipak, ne može biti otpušten. Protiv »bolesti green-passa« poslodavci bi mogli tražiti inspekciju od liječnika zaduženih za kontrolu odnosno talijanske institucija za socijalnu prevenciju (INPS). Ali uzmimo primjer – u Lombardiji je trenutno na bolovanju 39 tisuća osoba, s tek 24 liječnika INPS-a za cijelu pokrajinu Lombardija. Ili, pokrajina Pijemont sa 16.700 otvorenih bolovanja i 11 liječnika zaduženih za provjeru certifikata i »bolesnih«. Ove dane INPS traži i povratak umirovljenih liječnika da se vrate na posao, a od 15. do 21. listopada imamo eksploziju potvrda o bolesti. Isto tako, povećao se postotak cijepljenih, što u konačnici i jest bio prvenstveni razlog uvođenja obaveze cijepljenja. Rizik od masovnog testiranja jest unosni biznis ljekarni koje testiraju masovno, jer je potreban green-pass. Što očekujemo? Da se umjesto obaveze green-passa, uvede obavezno cijepljenje, smatra Sršen.

Čin slobode

Istovremeno, Italija je dosegnula vrlo visok stupanj obuhvata cijepljenih građana, a njihov broj i dalje raste. Kako kaže Sršen, u zadnjih sedam dana broj testiranih osoba brzim antigenskim testom porastao je za gotovo 80 posto. Povećao se i broj cijepljenih, što i jest bio cilj uvođenja green-passa.

– To znači da najveći postotak necijepljenih nisu bili iz »no-vax« kategorije, koliko su to bili oni neodlučni, oni koji imaju strah od ovog cjepiva, oni koji se lako pridobiju od negacionista, jer, nažalost, znanstveni svijet, svi oni koji su interpretirali svoje stavove tijekom pandemije, koji su često bili kontradiktorni, koji nisu bili koherentni, koji nisu bili transparentni, koji je put »pomogao« da oni neodlučni postanu »no-vax«, smatra Sršen.

S obzirom na to da se i Hrvatska susrela s prosvjedima protiv uvođenja COVID-potvrda za zaposlene, konkretno zaposlene u sustavima zdravstva i socijalne skrbi, zanimalo nas je kakva je procijepljenost u zdravstvu u Italiji i kako s odazivom na cijepljenje stoji padovanska bolnica u kojoj radi i što općenito misli o zdravstvenim radnicima koji se ne žele cijepiti.

– Vrlo je jednostavno. Polazim od činjenice da u demokraciji treba imati respekta prema drugima, drugim mišljenjima. Ali, mi smo se našli u pandemiji. U pandemiji smo od veljače 2020. godine. Bilo je kako je bilo sa svim restrikcijama, tragedijama, ekonomskim posljedicama, s našim psihama, s onkološkim pacijentima koje smo izgubili jer nije bilo uvjeta za normalni rad u bolnicama. Ako u ovoj priči koja je počela početkom 2020. godine, dakle nakon skoro dvije godine, vidimo jednog zdravstvenog djelatnika koji pokušava ući u bolnicu, a nije cijepljen i ne želi se testirati, pridobije potporu od nekih, ili još gore, zajedno s njima prosvjeduje protiv sadašnjih mjera, moguće da nismo baš ništa shvatili. Ovdje se ne radi o vlastitim izborima i željama. Tim više! I ja sam bila skeptična kad se počelo s cijepljenjem. Dobila sam dvije opomene uz eventualno suspendiranje s radnog mjesta. Jesam li imala drugi izbor? Naravno da jesam. Mogla samo ostaviti svoj posao u bolnici, prepustiti se svojim strahovima od cjepiva.

Mogla sam slušati sve one neznanstvene i pseudoznanstvene teorije zavjere. No, tada sam shvatila da sam dio nečega u čemu smo svi zajedno. I jedini način da izađemo iz ovog pakla jest da svi zajedno djelujemo. Kako? Cijepljenjem. Strah? Prošao je nakon cijepljenja. Tada sam shvatila koliko se možemo nalaziti pod utjecajem svih medijskih naslova, točnih i netočnih. Ako sam zdravstveni djelatnik, onda moram misliti na one ranjive, ako volim svoj posao, onda ću slijediti upute, jer u ovom trenutku to i jest jedini mogući čin slobode. Drugim riječima, zdravstveni djelatnik koji je u kontaktu s najranjivijim pacijentima i koji ne želi biti testiran, a nije cijepljen, ne zna može li prenijeti eventualnu zarazu baš tim pacijentima i možda uzrokovati smrtni ishod. Ako zdravstveni djelatnik, koji je cijepljen, a možda zbog straha koji dominira se podvrgne testiranju, može prenijeti zarazu u manjem postotku i bar je napravio savjesno sve potrebne preventivne mjere za zaštitu ne samo sebe, nego i onih koje liječi, ističe Sršen.

Val prosvjeda počeo je u Rimu i prelio se na cijelu zemlju, a žarište je postao Trst / Foto REUTERS

Kratkoročna memorija

Kad je riječ o otvaranju Italije koja je prve mjesece 2020. godine zbog tragičnih posljedica epidemije provela u jednoj od najstrožih karantena, Sršen kaže da ljudi kod takvih stvari često imaju kratko pamćenje, a inzistiranje na slobodi nerijetko je mač s dvije oštrice.
– Nažalost, ljudi imaju kratkoročnu memoriju. Rijetko se sjetimo onog kolektivnog stanja nacije tijekom početka 2020. godine pa narednih pet, šest mjeseci i kompletnog lockdowna. Prevelika želja za slobodom, prevelika sloboda kad trebamo slijediti i slušati upute, cijepiti se, prevelika sloboda virusa da nastavi cirkulirati, mutirati, preživljavati i još uvijek biti na sceni, limitirajući slobodu baš onima koji je najviše reklamiraju. Prije dva-tri dana organizirani su veliki prosvjedi, no green-pass i prosvjedi protiv cijepljenja jer se razmatra mogućnost uvođenja obaveze za svih, ne samo nas zdravstvene djelatnike. Autobusi puni prosvjednika polazili su iz cijele Italije, od sjevera i juga, do Rima pri čemu je za ulazak u autobus bila obavezna potvrda odnosno green-pass, upozorava Sršen.

Posljedice razorne pandemije u Italiji ipak se još uvijek osjete. Kad je riječ o zdravstvu, ono se prema mišljenju Sršen brzo vratilo redovnom radu i popravilo nedostatke, no posljedice virusa još dugo će se održavati na zdravlju nacije, gospodarstvu i političkoj stabilnosti u državi.

– Za talijansko zdravstvo ovo iskustvo bilo je kao jedan veliki asteroid koji radi kaos. Koji je otkrio nedostatke u zdravstvenom sustavu gdje smo vidjeli rezultate već u prvim mjesecima pandemije. Bio je to početni šok za znanstvenike, sve one koji su bili na prvoj liniji od samog početka, ali iz svega tog bolnog proživljenog iskustva talijanski zdravstveni sustav je u rekordnom vremenu nadoknadio nedostatke, stvarajući što optimalnije uvjete, a samim time i veliko »renoviranje« zdravstvenog sustava i javnog zdravstva. Reperkusije na psihološko stanje se još uvijek osjećaju, neizvjesnost, uz ekonomsku krizu koja se na sve načine pokušava amortizirati, sanirati i stimulirati proizvodnju i potrošnju, jer virus je inicijator čije će se posljedice odraziti u svim segmentima života, kaže Sršen.

​Prerano za trijumf

Italija je epidemiju koronavirusa ipak uspješno stavila pod kontrolu, no Sršen je mišljenja da je u ovom trenutku vrlo nezahvalno proglašavati pobjedu, pogotovo ako se uzme u obzir okruženje kao i činjenica da u Europi ne postoji jedinstvena strategija borbe protiv pandemije.

– S obzirom na to da pandemija nije samo talijanski problem, da traje gotovo dvije godine, da se narod podijelio, iako su u malom broju oni koji čine no-vax segment društva, politika se podijelila, znanstvenici su se podijelili… Bitka je počela bolno, a virus je bio u velikoj prednosti i još uvijek traje. Ako gledamo kakva je situacija u Engleskoj ili u Izraelu koji su imali najveći postotak u obuhvatu cijepljenog stanovništva, dok mi nismo shvatili da treba treća doza cjepiva, dok još ne shvaćamo da Europa treba jedinstvenu strategiju, ova utakmica koja bi se mogla nazvati virus protiv čovječanstva još traje. Koja je zemlja pobjednik i tko će biti u konačnici pobjednik? Zajednička želja za slobodom od virusa i inovativni znanstveni instrumenti poput novih cjepiva i novih lijekova. A da smo se svi cijepili u što kraćem razdoblju, ne dajući prostora virusu da opstane i mutira, odavno bismo bili pobjednici. Ali, ljudi smo, prosvjedujemo i branimo naše slobode, a sve ovo je rezultat, zaključuje Sršen.