Prešućena presuda

Nataša Škaričić vs. Slobodna: Pobjeda novinarke, propast novinarstva

Boris Pavelić

Premda je presuda pravomoćna, Škaričić još nije dobila poziv da se vrati u Slobodnu iz koje je otjerana nakon što nije pristala ne pisati o Milinovićevoj reformi zdravstva 

Novine su prešutjele vijest iz Hrvatske, ali nisu vijest iz Engleske. Danima smo čitali usplahirene izvještaje o nemoralu Ruperta Murdocha, ali nismo mogli pročitati da je Nataša Škaričić, nekadašnja pomoćnica glavnog urednika Slobodne Dalmacije (SD), dobila sudski spor protiv poslodavca, dokazavši da joj je 2009. protuzakonito dao otkaz. – Presuda u moju korist strahovita je pljuska Sindikatu novinara Hrvatske (SNH) i Hrvatskome novinarskom društvu (HND), koji su mi uskratili pomoć. Očekujem i da će mnogo značiti kolegama koji ne dobivaju informacije i pomoć tih institucija. Sve ostalo, vezano za moj položaj u SD i koncernu Europapress holding, ne mogu komentirati, kratko je za naš list kazala Nataša Škaričić. 




Presuda u korist Nataše Škaričić mogla se bi se pokazati važnim sudskim presedanom u ovome vremenu učestalih otkaza novinarima. Županijski sud u Zagrebu pravomoćno je potvrdio presudu sutkinje Općinskoga suda u Zagrebu Vande Štambuk, da je ugovor Nataše Škaričić sa Slobodnom, takozvani »RPO ugovor«, »ugovor o radu na neodređeno vrijeme«. U prvostupanjskoj presudi piše ovako: »Bitna obilježja radnog odnosa, po pravnom shvaćanju ovog suda, a u odnosu spram ugovora o djelu, su: osobno obavljanje rada, subordinacija radnika prema poslodavcu, odnosno rad u službi poslodavca, te isplata mjesečne plaće«. 


    Na temelju toga uvida, sutkinja Štambuk presudila je da je otkaz bio protuzakonit, jer se »ugovor o radu na neodređeno vrijeme« može otkazati samo u skladu sa Zakonom o radu. No. Slobodna to nije učinila, smatrajući da se RPO ugovor Nataše Škaričić može otkazati bez obrazloženja i bez poštovanja odredaba ZOR-a. Presedan je važan zato što je riječ vjerojatno o prvoj sudskoj presudi u Hrvatskoj koja tvrdi da su »RPO ugovori« zapravo ugovori o radu, a ne, kako tumače poslodavci, ugovori o djelu. Ta naizgled apstraktna razlika važna je zato što su radnici s ugovorima o radu mnogo zaštićeniji od radnika s ugovorom o djelu. Štoviše, ako su »RPO ugovori« »ugovori o radu«, moglo bi se argumentirati i da kolektivni ugovori u medijima trebaju štititi i novinare s »RPO ugovorima«, a ne samo stalno zaposlene novinare. Samo što taj stav trebaju još usvojiti, pa onda i izboriti, SNH i HND. 





Šutnja o njezinome slučaju nije nehotični propust, nego namjerno, možda i maliciozno ignoriranje. Mnogi, naime, imaju razloga šutjeti: oni koji su joj otkaz dali, onih koji su joj morali pomoći, a nisu, ali i oni koje nije briga, jer misle da jedan otkaz, u ovome potopu radnih mjesta, nije vrijedan isticanja. 


 A jest. Otkaz Nataši Škaričić jest važan, jer je rezultat namjernoga gušenja dobrog novinarstva koje je od medija tražio i dobio – Ivo Sanader. Važan je jer je konkretan primjer pogubne Sanaderove moći nad medijima, i spremnosti medija na nečasne, samouništavajuće pogodbe. Otkaz je važan jer je razgolitio beskarakternost strukovnih udruženja: SNH je odbio financirati odvjetnika, a HND je pomogao tek kad je slučaj prerastao u apsurd. 


Otkaz je važan i kao primjer mizoginije na djelu: Škaričić bi vjerojatno bolje prošla da je manje ženstvena, manje samosvjesna, manje obrazovana, manje obaviještena, manje pismena i manje vjerodostojna. Riječju, manje novinarka i manje žena. Otkaz je važan i zbog radno-pravnih razloga, jer dokazuje da vlasnici medija koriste rupe u zakonu kako bi snizili prava novinarima, a povećali profit od njihova rada, uništavajući kvalitetu novinarstva, pa i samu slobodu govora. 


Nekolegijalna šutnja


Nataša Škaričić od 1993. godine je radila u Slobodnoj Dalmaciji. Stasala je u najobavješteniju i najkritičniju izvjestiteljicu o zdravstvu. Pisala je o nizu kontroverzi i zloupotreba: aferi s Asimom Kurjakom, sumnjama u pogodovanje Andrije Hebranga prodavatelju medicinske opreme Shimadzu, zlostavljanju štićenika Caritasova doma za nezbrinutu djecu u Brezovici, tvrdnjama o korupciji na Medicinskom fakultetu u Zagrebu… 


Slobodna joj je dodijelila nagradu Miljenko Smoje za novinarku godine; HND odlikovao nagradom za istraživačko novinarstvo; Udruga Hipokrat nagradila ju je za borbu protiv korupcije u zdravstvu, a priznanje joj je dao i Hrvatski pokret za prava pacijenata. Suautorica je dvije knjige o zdravstvu, a radila je i međunarodno priznata istraživanja. 


A onda je, 12. ožujka 2009. godine, dobila otkaz, u ružnoj atmosferi poniženja i nekolegijalne šutnje. Zašto, službeno nikada nije doznala. Ali nije joj bilo teško zaključiti. Razloge je objasnila u prošlogodišnjem intervjuu beogradskim e-novinama. Otkaz je, tvrdi, posljedica njezina otpora naputku uredništva da prestane pisati o reformi zdravstva ministra Darka Milinovića. Taj je naputak, pak, rezultat dogovora glavnih urednika s Ivom Sanaderom da će mediji o reformi pozitivno izvještavati.   


Urednik Sanader


– Tadašnji glavni urednik Slobodne Dalmacije (Zoran Krželj, op. a.) me je nakon tog sastanka, na kojemu je bio sadašnji glavni urednik Slobodne Dalmacije (Krunoslav Kljaković, op. a.), nazvao i rekao mi da ne moram pisati analizu reforme kad ona bude javno objavljena, jer su se oni dogovorili s »Glavnim« da reformu prate iz ugla običnog čovjeka. Kad sam ga pitala tko je glavni, čovjek me je lijepo uputio na – premijera. Tad sam otišla do Oreškovića (član uprave EPH) i zamolila ga da mi službeno objavi da Ivo Sanader uređuje EPH-ova izdanja, tako da to mogu prenijeti svim novinarima kojima sam urednica, no kako je čovjek samo nijemo stajao i začuđen piljio u mene, tako sam slučaj uvođenja Centralnog komiteta u zdravstveni sustav RH detaljno javno iznijela na Skupštini Hrvatskog novinarskog društva i – za tri mjeseca dobila otkaz. 


Tako je počelo uništavanje kritičnoga i obaviještenog novinarskog glasa o zdravstvu, području itekako podložnome korupciji. Otkaz u Slobodnoj zatvorio je Nataši Škaričić vrata gotovo svih utjecajnih medija. Tužila je 22. travnja 2009. godine, dokazujući da je otkaz protuzakonit. Kako dugogodišnja i ugledna novinarka, očekivala je pomoć sindikalne i strukovne udruge.   


Šutnja HND-a


Nije je dobila: iz SNH su poručili da joj odvjetnika ne mogu platiti, jer je radila kao »honorarac«, a HND je šutio sve dok EPH Škaričić nije uzvratio apsurdnom protutužbom, tuživši ju kad se zaposlila kod drugog poslodavca. »Bojimo se da je namjera Slobodne psihički i financijski uništiti Natašu Škaričić, te ju, iz razloga poznatih samo vodstvu Slobodne Dalmacije i EPH, odnosno vlasniku tih novina, prognati iz hrvatskog medijskog prostora. Smatramo da je ovakva demonstracija odmazde najvećeg hrvatskog novinskog nakladnika opasna i krajnje uznemirujuća za sve novinare u Hrvatskoj«. 


Svakako jest. Točno je da je nedavno pravomoćno sudsko poništenje otkaza kakva-takva zadovoljština, ali gorki okus ostaje. Škaričić još nije dobila poziv da se vrati na posao. Otkaz joj je poništen zbog radno-pravnih razloga, a ne zbog kršenja slobode novinarskog rada. A i još se jednom pokazalo da je strukovna i profesionalna solidarnost puka iluzija. Štoviše, zaudarala je mržnja prema žrtvi. 


– Ljudima počneš ići na živce ako si sam, jer se čini da stalno navijaš za vlastitu promociju, kazala je Škaričić. 


– Bila sam sama u ovoj borbi, pa će se ona jedino meni eventualno isplatiti. 


Baš tako: pobijedila je novinarka, ali je propalo novinarstvo.