Premda je presuda pravomoćna, Škaričić još nije dobila poziv da se vrati u Slobodnu iz koje je otjerana nakon što nije pristala ne pisati o Milinovićevoj reformi zdravstva
Presuda u korist Nataše Škaričić mogla se bi se pokazati važnim sudskim presedanom u ovome vremenu učestalih otkaza novinarima. Županijski sud u Zagrebu pravomoćno je potvrdio presudu sutkinje Općinskoga suda u Zagrebu Vande Štambuk, da je ugovor Nataše Škaričić sa Slobodnom, takozvani »RPO ugovor«, »ugovor o radu na neodređeno vrijeme«. U prvostupanjskoj presudi piše ovako: »Bitna obilježja radnog odnosa, po pravnom shvaćanju ovog suda, a u odnosu spram ugovora o djelu, su: osobno obavljanje rada, subordinacija radnika prema poslodavcu, odnosno rad u službi poslodavca, te isplata mjesečne plaće«.
Na temelju toga uvida, sutkinja Štambuk presudila je da je otkaz bio protuzakonit, jer se »ugovor o radu na neodređeno vrijeme« može otkazati samo u skladu sa Zakonom o radu. No. Slobodna to nije učinila, smatrajući da se RPO ugovor Nataše Škaričić može otkazati bez obrazloženja i bez poštovanja odredaba ZOR-a. Presedan je važan zato što je riječ vjerojatno o prvoj sudskoj presudi u Hrvatskoj koja tvrdi da su »RPO ugovori« zapravo ugovori o radu, a ne, kako tumače poslodavci, ugovori o djelu. Ta naizgled apstraktna razlika važna je zato što su radnici s ugovorima o radu mnogo zaštićeniji od radnika s ugovorom o djelu. Štoviše, ako su »RPO ugovori« »ugovori o radu«, moglo bi se argumentirati i da kolektivni ugovori u medijima trebaju štititi i novinare s »RPO ugovorima«, a ne samo stalno zaposlene novinare. Samo što taj stav trebaju još usvojiti, pa onda i izboriti, SNH i HND.
Šutnja o njezinome slučaju nije nehotični propust, nego namjerno, možda i maliciozno ignoriranje. Mnogi, naime, imaju razloga šutjeti: oni koji su joj otkaz dali, onih koji su joj morali pomoći, a nisu, ali i oni koje nije briga, jer misle da jedan otkaz, u ovome potopu radnih mjesta, nije vrijedan isticanja.
A jest. Otkaz Nataši Škaričić jest važan, jer je rezultat namjernoga gušenja dobrog novinarstva koje je od medija tražio i dobio – Ivo Sanader. Važan je jer je konkretan primjer pogubne Sanaderove moći nad medijima, i spremnosti medija na nečasne, samouništavajuće pogodbe. Otkaz je važan jer je razgolitio beskarakternost strukovnih udruženja: SNH je odbio financirati odvjetnika, a HND je pomogao tek kad je slučaj prerastao u apsurd.
Otkaz je važan i kao primjer mizoginije na djelu: Škaričić bi vjerojatno bolje prošla da je manje ženstvena, manje samosvjesna, manje obrazovana, manje obaviještena, manje pismena i manje vjerodostojna. Riječju, manje novinarka i manje žena. Otkaz je važan i zbog radno-pravnih razloga, jer dokazuje da vlasnici medija koriste rupe u zakonu kako bi snizili prava novinarima, a povećali profit od njihova rada, uništavajući kvalitetu novinarstva, pa i samu slobodu govora.
Nekolegijalna šutnja
Nataša Škaričić od 1993. godine je radila u Slobodnoj Dalmaciji. Stasala je u najobavješteniju i najkritičniju izvjestiteljicu o zdravstvu. Pisala je o nizu kontroverzi i zloupotreba: aferi s Asimom Kurjakom, sumnjama u pogodovanje Andrije Hebranga prodavatelju medicinske opreme Shimadzu, zlostavljanju štićenika Caritasova doma za nezbrinutu djecu u Brezovici, tvrdnjama o korupciji na Medicinskom fakultetu u Zagrebu…
Slobodna joj je dodijelila nagradu Miljenko Smoje za novinarku godine; HND odlikovao nagradom za istraživačko novinarstvo; Udruga Hipokrat nagradila ju je za borbu protiv korupcije u zdravstvu, a priznanje joj je dao i Hrvatski pokret za prava pacijenata. Suautorica je dvije knjige o zdravstvu, a radila je i međunarodno priznata istraživanja.
A onda je, 12. ožujka 2009. godine, dobila otkaz, u ružnoj atmosferi poniženja i nekolegijalne šutnje. Zašto, službeno nikada nije doznala. Ali nije joj bilo teško zaključiti. Razloge je objasnila u prošlogodišnjem intervjuu beogradskim e-novinama. Otkaz je, tvrdi, posljedica njezina otpora naputku uredništva da prestane pisati o reformi zdravstva ministra Darka Milinovića. Taj je naputak, pak, rezultat dogovora glavnih urednika s Ivom Sanaderom da će mediji o reformi pozitivno izvještavati.
Urednik Sanader
– Tadašnji glavni urednik Slobodne Dalmacije (Zoran Krželj, op. a.) me je nakon tog sastanka, na kojemu je bio sadašnji glavni urednik Slobodne Dalmacije (Krunoslav Kljaković, op. a.), nazvao i rekao mi da ne moram pisati analizu reforme kad ona bude javno objavljena, jer su se oni dogovorili s »Glavnim« da reformu prate iz ugla običnog čovjeka. Kad sam ga pitala tko je glavni, čovjek me je lijepo uputio na – premijera. Tad sam otišla do Oreškovića (član uprave EPH) i zamolila ga da mi službeno objavi da Ivo Sanader uređuje EPH-ova izdanja, tako da to mogu prenijeti svim novinarima kojima sam urednica, no kako je čovjek samo nijemo stajao i začuđen piljio u mene, tako sam slučaj uvođenja Centralnog komiteta u zdravstveni sustav RH detaljno javno iznijela na Skupštini Hrvatskog novinarskog društva i – za tri mjeseca dobila otkaz.
Tako je počelo uništavanje kritičnoga i obaviještenog novinarskog glasa o zdravstvu, području itekako podložnome korupciji. Otkaz u Slobodnoj zatvorio je Nataši Škaričić vrata gotovo svih utjecajnih medija. Tužila je 22. travnja 2009. godine, dokazujući da je otkaz protuzakonit. Kako dugogodišnja i ugledna novinarka, očekivala je pomoć sindikalne i strukovne udruge.
Šutnja HND-a
Nije je dobila: iz SNH su poručili da joj odvjetnika ne mogu platiti, jer je radila kao »honorarac«, a HND je šutio sve dok EPH Škaričić nije uzvratio apsurdnom protutužbom, tuživši ju kad se zaposlila kod drugog poslodavca. »Bojimo se da je namjera Slobodne psihički i financijski uništiti Natašu Škaričić, te ju, iz razloga poznatih samo vodstvu Slobodne Dalmacije i EPH, odnosno vlasniku tih novina, prognati iz hrvatskog medijskog prostora. Smatramo da je ovakva demonstracija odmazde najvećeg hrvatskog novinskog nakladnika opasna i krajnje uznemirujuća za sve novinare u Hrvatskoj«.
Svakako jest. Točno je da je nedavno pravomoćno sudsko poništenje otkaza kakva-takva zadovoljština, ali gorki okus ostaje. Škaričić još nije dobila poziv da se vrati na posao. Otkaz joj je poništen zbog radno-pravnih razloga, a ne zbog kršenja slobode novinarskog rada. A i još se jednom pokazalo da je strukovna i profesionalna solidarnost puka iluzija. Štoviše, zaudarala je mržnja prema žrtvi.
– Ljudima počneš ići na živce ako si sam, jer se čini da stalno navijaš za vlastitu promociju, kazala je Škaričić.
– Bila sam sama u ovoj borbi, pa će se ona jedino meni eventualno isplatiti.
Baš tako: pobijedila je novinarka, ali je propalo novinarstvo.