Dvoje nasljednika štednje u Ljubljanskoj banci ostalo je u šoku kad im je razrezan porez na nasljedstvo iako je pitanje hoće li oni za svoga života podići taj novac
ZAGREB Nakon dvadesetogodišnjih uzaludnih nastojanja štediša Ljubljanske banke da dođu do svog novca, na mukama su sada i njihovi nasljednici. Od svojih roditelja, teta ili braće naslijedili su svu imovinu, pa tako i dva desetljeća staru štednu knjižicu u Ljubljanskoj banci, do novca ne mogu i pitanje je kad će raspolagati njime, ali to hrvatsku državu ne priječi da im na tu štednju naplati porez na nasljedstvo od pet posto.
Da apsurd bude veći Ministarstvo financija obračunava porez na osnovu podataka o štednji i pripadajućoj kamata koji ima dostavlja Ljubljanska banka, koja tu istu štednju ne želi isplatiti. Pri tome banka obračunava manju kamatu nego što je bila ugovorena, pa je ironija u tome da na taj način smanjuje osnovicu na koju se plaća porez.
Vrijednosni papir
Dvoje nasljednika s kojima smo razgovarali, ali koji žele ostati anonimni, ističu da su bili u šoku kad im je država razrezala porez na štednju u Ljubljanskoj banci, iako je pitanje hoće li i oni za svog života doći u priliku podići taj novac.
– Naslijedio sam od brata polovicu stana, štednu knjižicu u Privrednoj banci Zagreb na oko pet tisuća kuna i oko 20 tisuća eura štednje u Ljubljanskoj banci. Računao sam da ću platiti porez na nasljedstvo, ali ostao sam u šoku kad sam shvatio da moram platiti i gotovo osam tisuća kuna poreza na štednju u Ljubljanskoj banci, koju možda nikada neću vidjeti pa će za koju godinu i moji nasljednici ponovno plaćati isti porez na štednju koju će i oni čekati, kaže nam sedamdesetogodišnji Karlovčanin.
Nakon što je u Poreznoj upravi pokušao objasniti da do novca kojeg je naslijedio ne može doći, doznao je da »u rukama ima vrijednosni papir i da porez mora platiti, pa se onda može i žaliti«. S mirovinom od dvije i pol tisuće kuna porez ne bi mogao platiti, ali kaže da je na porez otišlo sve što je naslijedio u PBZ-u te da su ostatak dala djeca.
Naša druga sugovornica nije se mogla nadati pomoći djece, a nasljedstvo je morala prihvatiti jer živi u stanu koji je naslijedila od majke, a s njim je u paketu išla i štednja u Ljubljanskoj banci od nekadašnjih 45 tisuća njemačkih maraka koje je njezina majka uštedjela u tadašnjoj jugoslavenskoj valuti. Oboje ističu kako su svjesni da je sve po zakonu, ali ne mogu vjerovati da »Slovenija 20 godina raspolaže njihovim novcem, da vlasti u Hrvatskoj nisu učinile ništa da se to promijeni, ali su brzi i efikasni kad naplaćuju porez na nešto što će oni možda jednoga dana dobiti«.
(Ne)naplativa potraživanja
– Kako bi se vi osjećali da vam država sada naplati porez na plaću koju ćete možda dobiti 2015. ili 2020. godine, pa da ga morate platiti iz sadašnjih primanja, pitaju se »bogataši«, koji od bogatstva zasad u rukama imaju tek obvezu plaćanja poreza.
Na naš upit koliko je Porezna uprava donijela rješenja o naplati poreza nasljednicima štediša Ljubljanske banke iz Ministarstva financija nisu odgovorili. Tako je nepoznato i koliko je država na taj način ubrala novca, kao i to kakva je suradnja s Ljubljanskom bankom koja dostavlja izračun štednje i kamate, odnosno osnovice na koju će se porez naplatiti. Također je nepoznato i planira li Vlada kakve nove korake kako bi štediše konačno dobile svoj novac. Prema podacima Hrvatske narodne banke, 130 tisuća štediša potražuje još 160 milijuna eura na što se moraju dodati pripadajuće kamate.
Odvjetnik Milivoj Žugić koji zastupa dio štediša Ljubljanske banke kaže da je takvih slučajeva sve više jer ljudi koji 20 godina čekaju svoju štednju u toj slovenskoj banci polako umiru i štednja prelazi na njihove nasljednike.
– Zakon je tu jasan i porez na nasljedstvo se mora obračunati, ali se on u ovom slučaju naplaćuje na teško naplativa potraživanja, kaže Žugić. Oko mogućnosti da Ministarstvo nekom uredbom ili mišljenjem ministra riješi situaciju na način da se taj porez naplati kad ljudi i dobiju svoj novac, Žugić je skeptičan.
– Previše je tih mišljenja i uredbi, stalno se nešto intervenira u zakone. Jedini pravi način bila bi izmjena zakona, ali oprezna i dalekovidna i dobro jezično osmišljena zakonska forma, da se onemoguće zloupotrebe, ali kojim bi se, primjerice, odredilo da porez na naplatu dospijeva kad ljudi dobiju štednju, napominje Žugić, dodajući da je za te ljude jedino pravo rješenje isplata njihove štednje. Kako nijedna inicijativa koju je politika dosad pokrenula nije dovela do isplate, Žugić kaže da je očito jedini put za 130 tisuća štediša da dođu do svog novca sudski spor, odnosno tužba.
