Nakon jesensko-zimske letargije kao i svakog ljeta ulice Knina, simbola pobjede u Domovinskom ratu, primjetno ožive dolaskom brojnih njegovih iseljenih stanovnika na odmor u rodni kraj. Knin je, dakako, već godinama najživlji u danima kad se obilježava velika ratna pobjeda, osobito na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, 5. kolovoza.

A baš su velike promjene stanovništva u zadnjih više od 30 godina obilježile ovaj gradić u dalmatinskom zaleđu koji leži na sedam rijeka, od kojih je najdulja i najpoznatija Krka.

No Knin, njegove građanke i građani pokušavaju se ponašati u skladu s onom izrekom da je kada primiš udarac i padneš, najvažnije skupiti hrabrosti i snage, ustati i krenuti dalje.

Jer, dok je hrvatska javnost godinama plakala sa slavonskim majkama i očevima dok su na autobusnim stanicama ispraćali svoje kćeri i sinove koji su ponajviše u zadnjih desetak godina u nemogućnosti nalaska posla, a time i uvjeta za život, odlazili na rad u inozemstvo, ista sudbina snašla je, nažalost, i Knin.

Strašne udarce koje su pretrpjeli potvrdio nam je i gradonačelnik Knina, nezavisni Marijo Ćaćić, koji je kazao kako se odseljavanje iz njihova grada najviše dogodilo nakon ulaska Hrvatske u EU kad su se otvorile granice te se javila mogućnost da naši ljudi tamo odu raditi.

Veliki udarac

– U tih sedam godina, do 2020. grad Knin pretrpio je veliki udarac. U razdoblju između dva popisa stanovništva, od 2011. do 2021. izgubili smo gotovo 30 posto stanovništva. Najgore je da su prvi otišli mladi, najvredniji, koji se najlakše mogu snaći.

Mi ovo razdoblje u životu grada zovemo pogrom. Nije to problem samo Knina, već svih malih, tada nerazvijenih sredina u Hrvatskoj. Ljudi su odlučili potražiti sreću izvan Knina. Manji dio ih je otišao drugdje u Hrvatsku, a veći dio u inozemstvo, najviše u Njemačku, Irsku, Kanadu, Švedsku, Francusku…

Godišnje bi znali izgubiti i do tisuću stanovnika, to je za mali grad poput Knina strašno, veliki je to problem, priznaje Ćaćić dodajući kako se od 2020., prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, bilježi zaustavljanje smanjenja broja stanovnika.

– Baš je tu generaciju mladih rođenih između 1991. – 95. opustošilo. Iz našeg naselja Kninsko polje otišli su tada ljudi u zapadnoeuropske zemlje, ali i u Kanadu. Jedan su drugom pomagali da odu raditi u inozemstvo.

Naša oba sina su prije deset godina zajedno otišla u Njemačku, priča nam Dragoljub Jandrić, ratni vojni invalid čija se obitelj iz okolice Zenice u BiH u Knin doselila 1997. godine. Zbog rata u BiH ostali su bez svega, a njegova nećakinja koja je bila dijete je tamo poginula.

– Mlađi sin je završio za kuhara, kada je završio školu poslao je prije desetak godina na stotine molbi za posao. Pitali su ga potencijalni poslodavci zna li njemački, talijanski, ima li iskustva. Da ga je tada netko uzeo za pomoćnog kuhara, danas bi sigurno bio vrsni kuhar, on to voli.

Te 2014. ušlo se i u sezonu, ali nije mogao dobiti posao, provodio se teror nad sezonskim radnicima, govori Dragoljub dodajući kako su im se obojica sinova u Njemačkoj uspjela snaći.

– Stariji sin radi kao vozač šlepera za jednu veliku tvrtku, a ujedno je testni vozač za Mercedes kamione. Njegova vožnja šleperom, i to dok se zabavljao čekajući utovar, tijekom koje je rubom kamiona otvorio čep na boci koja je stajala ima na YouTubeu 198 milijuna pregleda.

Kad su to vidjeli iz Mercedesa su ga odmah zvali da im postane testni vozač. Mlađi sin radi kao bagerist. On bi se možda mogao vratiti, budući da mu u Zadru živi djevojka. Lomi se oko povratka, mi bismo jako voljeli da se vrati.

Imao je i stariji sin ponuda da se vrati, budući da i u malom Kninu nedostaje jako puno vozača. No s druge strane iz njemačke tvrtke našeg sina mu nude 500 eura da im dovede nove vozače, naglašava ovaj Kninjanin koji je rekao kako je danas puno bolja situacija s potražnjom za radnicima, pa je tako i njegova supruga nedavno uspjela naći posao kroz projekt Zaželi, radi kao gerontodomaćica i ima šest korisnika.

Puno poslova

– Sad se nudi puno posla, dolaze ovdje iz Solarisa tražeći radnike, dolaze i veliki vinogradari iz obližnjeg Oklaja nudeći stalno i sezonsko zaposlenje. Sad se posao može birati. S druge strane nije ni u Njemačkoj više kao što je bilo. U susjedstvu u obitelji Komšić su se iz Njemačke, gdje su vozili šlepere, vratila obojica sinova. U Kninu su sada otvorili malu tvrtku, priča Dragoljub.

Vrlo sličnu obiteljsku priču ima i Ilija Štrbac, koji se također doselio iz Zenice. I on je ratni vojni invalid, bez obje noge, a poručuje kako bi za Hrvatsku i danas dao život, bez obzira na invaliditet.

– Imamo dva sina, stariji je već deset godina u Njemačkoj, a mlađi je bio hrvatski profesionalni vojnik, ali su im plaće bile male pa je i on otišao u Njemačku prije sedam godina. Mlađi sin bi se mogao vratiti, a stariji se tamo oženio, ima dvoje djece pa ćemo vidjeti što će donijeti vrijeme. Sve je neizvjesno. Vraćaju se oni koji su otišli iz inozemstva, mislim da će se mnogi vratiti, pozitivno razmišlja Ilija.

Njegov sugrađanin Pero Antičević, poznati travar, sretan je što je od njihovih troje djece barem jedno, kći, ostala živjeti u Kninu gdje je uspjela naći posao, druga kći im živi u Zagrebu, a sin u Puli. Nisu ovdje mogli naći posao, morali su otići kako bi mogli zarađivati i živjeti.

– Djeca naše kćeri koja je ostala u Kninu su već odrasla, sin radi u DIV-u, ima zadovoljavajuću plaću. Knin se zadnjih godina pokrenuo, neki koji su davnije otišli se vraćaju, što mi je jako drago. Puno mladih se bavi sportom, imamo i prvaka svijeta…

Mi umirovljenici smo se u Knin doselili sa svih strana svijeta, puno nas sada ima male mirovine, ali uspijevamo preživjeti od mjeseca do mjeseca. Imamo mirovine iz BiH i Hrvatske, ali obje su male. Očekujemo od naše djece, braće i sestara da nam pomognu. Mladi su, nažalost, mahom otišli u inozemstvo, no pomažu nam, priznaje Pero.

Problem malih mirovina ističe i Dragoljub koji je rekao kako se i do 70 posto današnjih stanovnika Knina doselilo iz BiH, a među njima je sada najviše umirovljenika.

– Iznos prosječne pune mirovine s godinama života ili staža je mjesečno 280 eura. Znam jednog sugrađanina koji ima 80 eura mirovine. Ovi ljudi imaju malo radnog staža, a sada su ih pregazile godine. Žive ispod granice siromaštva, da nema Caritasa i Crvenog križa, ti ljudi bi bili gladni.

Kad je dan za podjelu hrane ispred prostorije Caritasa stvore se velike gužve, kad to vidiš srce ti pukne. Ti ljudi su živjeli dostojanstveno, podsjeća ovaj Kninjanin dodajući kako je jedina dobra stvar da su oni, doseljenici iz BiH od države dobili kuće, uz uvjet da su bili branitelji.

Ugroženi umirovljenici

– Naši sugrađani se žale kako su im male mirovine, dok je sve što se želi kupiti skupo. Na tržnici 10 jaja stoji četiri eura, a pamtim kad se za 10 jaja plaćalo pet kuna. Zaposleni žive kako žive, a najbitnije je da nismo gladni. Euro nije baš donio efekte kakve smo željeli, osobno ću žaliti za kunom dok sam živ, ističe Ilija.

Na gradskoj tržnici nismo vidjeli previše zakupljenih štandova ni kupaca. Jedna od prodavačica, Snježana Miljević Degenek, vlasnica SOPG-a koja ima zakupljen štand, kazala nam je kako sama proizvodi povrće koje prodaje.

– Imam dva polja, jedno je u prigradskom naselju Knina, a drugo je u općini Biskupija. Moje proizvode, iako su domaći, sve teže uspijevam prodati, sve manje ima svijeta. Sada, ljeti ima u gradu više ljudi, budući da su došli na godišnji odmor, ali kupaca na tržnici je jako malo, najviše se ide u supermarkete.

Prodam i nešto povrća koje proizvedem na kućnoj adresi, no uglavnom prodam ovdje na tržnici. Nisu to velike količine, ali pokrivam svoje troškove da mogu preživjeti, priča Snježana kojoj u proizvodnji pomaže što za svoje nasade ima prirodne izvore natapanja, jedan potok i rijeku, kaže kako je to Bogom dano, pa je to prilagodila za navodnjavanje.

– Na selu je sada lakše živjeti, tehnologija je učinila svoje, uvjeti života su bolji, od struje, vode, no neka područja još nisu pokrivena gradskim vodovodom. Ipak, u odnosu na prošla vremena mala je razlika između grada i sela. Nekad sam živjela u gradu, no sada mi više odgovara živjeti na selu, otkriva ova poljodjeljka.

I dok se Knin još pokušava oporaviti od demografske katastrofe, u Gradskoj upravi svjesni su kako i oni moraju dati svoj doprinos ostanku ljudi na tom području. Gradonačelnik Ćaćić, koji je dio nezavisne liste koja je na vlasti od 2017., zamjera njihovim prethodnicima što nisu dovoljno promišljali o otvaranju mogućnosti zaposlenja.

Poduzetnička infrastruktura

– Smatramo kako je ključna demografska mjera gospodarstvo, zaposlenje. Kad smo došli na vlast, vrlo intenzivno smo krenuli u izgradnju poduzetničke infrastrukture u poduzetničkoj zoni, s namjerom otvaranja novih radnih mjesta.

Gradovi ne mogu otvarati radna mjesta, u Gradskoj upravi smanjili smo broj radnih mjesta za više od 20 posto, a povećali smo učinkovitost. Tako je i u gradskim ustanovama. Razvoj gospodarstva vidimo kao ono što će donijeti demografske pomake.

U poslovnu zonu smo uložili gotovo sedam milijuna eura, što je najveće ulaganje u gospodarsku infrastrukturu u povijesti Knina u kratkom vremenu. Od tri objekta za poslovnu zonu, dva objekta smo sanirali i rekonstruirali, jedan je pretvoren u informacijsko-inovacijski inkubator, u njemu ima gotovo 20 korisnika koji tamo razvijaju svoje različite djelatnosti.

U to je uloženo 1,6 milijuna eura, naglašava prvi čovjek Grada dodajući kako je drugi projekt poduzetnički centar koji su uredili u nekadašnjoj tvornici Kninjanka koju su najprije otkupili od vlasnika, te je potom u potpunosti rekonstruirali.

– U ovom centru trenutačno ima 12 zakupnika, a jedan od njih, austrijski investitor, ima planove zaposliti do 300 ljudi. Imali su proizvodnju u Indiji, ali su zbog globalne situacije odlučili prebaciti proizvodnju industrijske ambalaže negdje u Europu.

Ovdje im je pogodnost što dolaze u gotov objekt, samo trebaju staviti strojeve i zakupiti dodatnu snagu od HEP-a. Oni su počeli zapošljavati, sad imaju do 15-ak ljudi, a do kraja kolovoza imaju obvezu zaposliti do 50 osoba.

Radna snaga koja im treba ne zahtijeva posebnu struku, a mogu vrlo lako educirati zaposlene za rad na tim strojevima. Već su uspjeli početi malu proizvodnju, kaže gradonačelnik koji je rekao kako je dio ostalih zakupnika u poduzetničkom centru već pri kraju s montažom strojeva i započinju s radom.

– Od jedne od ovih tvrtki očekujemo kako će zaposliti nekoliko desetaka osoba. Za grad Knin broj novozaposlenih od 300 je ogroman, to bi bilo kao da se u Zagrebu zaposli odjednom 20.000 ljudi.

Na Zavodu za zapošljavanje u Kninu sada ima 500 – 600 osoba, dio ih nije sposoban raditi u ovoj proizvodnji, ali mislim da neće imati problema s pronalaskom radne snage, kaže Ćaćić koji nam je otkrio i kako im se dio njihovih mlađih odseljenih sugrađana raspituje o mogućnostima povratka.

– Bio sam nastavnik na Veleučilištu u Kninu. Neki dan sam od bivše studentice koja je otišla s tadašnjim dečkom u Francusku, sada imaju i dvoje djece, dobio mail u kojem se raspituje o uvjetima za povratak.

Kontaktiraju mene i gradske službe, pitaju o mogućnostima zaposlenja i rješavanja stambenog pitanja. Stambenim zbrinjavanjem se Grad ne bavi, nije u našoj nadležnosti, no u suradnji sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje, dogovorili smo izgradnju tri nove zgrade s 84 stambene jedinice, upravo se rješava projektna dokumentacija. Bili bi to stanovi za mlade obitelji.

Ovaj Ured se bavi stambenim zbrinjavanjem na nekadašnjim područjima posebne državne skrbi. Ima nekoliko modela ovog zbrinjavanja, jedan je mogućnost dodjele stana, a nakon nekog vremena najmoprimci mogu sklopiti ugovor s državom o prodaji po povlaštenoj cijeni, najavljuje gradonačelnik dodajući kako za stambeno zbrinjavanje postoji lista čekanja. Od 84 stana dio će ići za nužne kadrove, a ostali će se podijeliti onima koji budu imali najviše bodova.

Mjesta u vrtićima

Gradska uprava usporedno radi i na osiguravanju kapaciteta u dječjim vrtićima, što je nužno i razvoju gospodarstva, budući da ako nema vrtića onda jedan roditelj mora ostati kući i čuvati dijete te neće biti na tržištu rada.

– U 2021. godini smo imali najmanje rođene djece u Kninu, njih 78, a onda je krenuo rast, pa smo 2022. imali rast od 40 posto, a u 2023. rast od 30 posto. To je s jedne strane slatka briga za Grad, a s druge strane je izazov kako im osigurati vrtićke potrebe.

Po našem dolasku na vlast bilo je 70 djece na listi čekanja. Preuredili smo jedan objekt u vrtić sa 70 mjesta te smo računali kako smo riješili potrebe, no već sljedeće godine se javila dodatna potreba za mjestima u vrtićima, nakon čega smo krenuli u razradu novih programa za vrtićke kapacitete.

U susjednoj općini Biskupija, čija djeca su dolazila u vrtić u Knin, u suradnji s Općinom otvorili smo jednu vrtićku skupinu, čime smo oslobodili mjesta u samom Kninu.

I dalje ima lista čekanja, trenutačno gradimo jedan vrtić s četiri vrtićke skupine za što smo dobili 458 tisuća bespovratnih eura kroz jedan program Ministarstva obrazovanja. Preostalih potrebnih oko 600 tisuća eura ćemo osigurati u državnom proračunu, ističe gradonačelnik dodajući kako će time riješiti sadašnju listu čekanja.

– Pripremamo još jedan vrtićki projekt, dobili smo od države objekt stare škole u prigradskom naselju Vrpolju koji ćemo rekonstruirati, tamo će biti tri vrtićke skupine, a u njega će ići djeca koja gravitiraju tom području. Pripremamo i projekt proširenja centralnog vrtića.

Dogodine bi ga već prijavili na natječaje. Željeli bismo zadržati trend rasta novorođene djece, pa planski sukcesivno planiramo povećati vrtićke kapacitete, naglašava prvi čovjek Grada.

Relaksirani međunacionalni odnosi

Poznato je kako je prema Popisu stanovništva iz 1991. u nekadašnjoj općini Knin živjelo 88,2 posto Srba koji su se gotovo svi priključili pobuni protiv hrvatske države, a zaključno s VRO-om Oluja većina ih je napustila Hrvatsku. Vratio ih se mali broj i to uglavnom stariji.

– Rat je bio davno, oni koji su se rodili tih godina imaju svoju djecu koju su negdje upisali u vrtiće i škole, ljudi koji su otišli odavde su nakon toliko vremena pustili korijenje negdje drugdje. Prema našim informacijama dobrom dijelu njih i dalje srce kuca za domom gdje su nekad živjeli.

No nema situacija da bi se veliki broj njih vraćao na nekadašnja ognjišta. Međunacionalni odnosi su ovdje, možemo s ponosom reći, relaksirani, nemamo situacija kojima smo svjedočili u Slavoniji, Vukovar je u težoj situaciji od nas.

Knin je simbol pobjede. Ovdje su odnosi drugačiji, djeca više ne gledaju tko je koje nacionalnosti, svatko drži do svoje vjere, ima svoje običaje, to je sada na onoj razini kako je bilo prije Domovinskog rata kad sam ja bio dijete, ističe gradonačelnik Marijo Ćaćić dodajući kako su zadnjih sedam godina imali dvije ili tri situacije sukoba.

– Mahom se radi o introduciranim sukobima koji su izazvale osobe koje su došle s drugog područja, radi se o provokatorima. Jedan od tih provokatora bio je jedan muškarac koji je došao iz nekog manastira iz Grčke koji se predstavljao kao novinar te je prethodnog gradonačelnika, sada župana Marka Jelića tada zvao da dođe dati izjavu na Tvrđavu.

Jelić je otišao i dao izjavu, trajalo je i ugodno druženje i razgovor, da bi se na kraju ispostavilo da je taj novinar prije druženja sam snimio brutalni video gdje je propagirao neke velikosrpske teze.

Onda je to pustio preko društvenih mreža kao atrakciju. Na kraju smo saznali da se radilo o obavještajnoj akciji. Bila je to obična provokacija, kaže gradonačelnik koji nam priča i o slučaju kad se otvarala vinoteka.

– Na tom događaju je prošao jedan muškarac pokraj nas, vidjeli smo da nešto nosi skriveno pod rukom. Bila je to rakija Dražovka, nazvana po Draži Mihailoviću koju je nosio na policu, fotografirao je i maknuo te objavio kako se to prodaje na Kninskoj tvrđavi.

Ovo je bilo za kaznenu prijavu. Radi se o provokatorima. Meni je jako bitno da lokalni predstavnici srpskog naroda odmah osude ove događaje, što su stvarno i osudili.

Anja Šimpraga, tadašnja potpredsjednica Vlade, odmah je objavila kako osuđuje postupak navodnog novinara, kao i Milorad Pupovac i moj zamjenik gradonačelnika iz SDSS-a. Meni je bitno da se lokalno stanovništvo ne »pali« na te budalaštine, poručuje gradonačelnik.

Ulaganja opteretila proračun

Govoreći o problemu da im brojni umirovljenici teško žive zbog malih mirovina, gradonačelnik Knina Marijo Ćaćić kaže kako imaju socijalne programe, pomažu obiteljima, a radi se o značajnim sredstvima.

– Imamo s jedne strane cijeli investicijski ciklus, uložili smo više od 22 milijuna eura europskih i vlastitih sredstava, što je jako opteretilo gradski proračun. Ne možemo se razbacivati, nastojimo vrlo racionalno raspolagati novcem, tako da za socijalu ne možemo davati velike iznose, ali pomažemo najpotrebitijima koji nam se obraćaju.

Dio tih ljudi je prisiljen raditi i u poznim godinama. Grad je imao i program javnih radova u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje, ističe Ćaćić.