U Centru je zaposleno oko 140 djelatnika što uključuje i tehničare i administrativno osoblje među kojim je i oko 80-ak vještaka - Andrea Ledić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Lani smo dobili dopusnicu za provođenje znanstvene djelatnosti u polju biomedicine i zdravstva, no jedan od naših važnih problema je nedostatak kadrova i moram priznati da smo prekrcani poslom. Mi smo jedini nacionalni forenzični centar u Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, sve slučajeve koje su građani čitali u novinama, skoro sve to je odradio Centar. S više stručnjaka bismo se mogli više baviti istraživačkim radom, a ne samo vještačenjima po zahtjevu
Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja »Ivan Vučetić« u Zagrebu jedina je specijalizirana ustanova za forenzična vještačenja u zemlji, desetljećima lider u regiji i jedna od najdugovječnijih ustanova takve vrste u Europskoj uniji.
Više od 60 godina pridonosi uspješnom rasvjetljavanju kaznenih djela analizom materijalnog traga s mjesta zločina u pravovaljani materijalni dokaz. Među prvima u svijetu, još 1997. godine, počeli su raditi DNA analize.
Centar je od 1998. godine punopravni član Europske mreže forenzičnih znanstvenih instituta (ENFSI) među 64 akreditiranih laboratorija. Punih deset godina imaju priznati status akreditiranog laboratorija po zahtjevnoj međunarodnoj normi ISO17025 s 57 ispitnih metoda iz svih područja forenzike. Zbog uspješnog rada na području forenzike koji izlazi iz regionalnih okvira, priznanja Centru za rad stižu iz cijelog svijeta. Lani se predstavio i predavanjima na svjetski poznatoj Američkoj akademiji za forenzične znanosti (AAFS).
Centar »Ivan Vučetić« već dvije godine vodi načelnica Andrea Ledić, dugogodišnji ekspert (još od 1998.), sudski vještak za rukopis i kako sama kaže »dijete Centra i dijete Zagreba«. Hrvatska je predstavnica u ENFSI-u, a nedavno je načelnici stiglo i osobno priznanje za profesionalni rad – primljena je u članstvo ove renomirane američke akademije za forenziku.
Multidisciplinarni tim
Trenutno je na doktorskom studiju jezika i kognitivne neuroznanosti pri Sveučilištu u Zagrebu i priprema temu doktorata s područja forenzične lingvistike. O rezultatima ustanove za koju nam se čini da je u medijskoj zavjetrini unatoč eksponiranim policijskim i pravosudnim slučajevima razgovarali smo s načelnicom Ledić uoči njezinog puta u SAD.
S obzirom na interdisciplinarnost rada Centra možete nam reći iz kojih područja dolaze vaši stručnjaci i koliko je ukupno osoba zaposleno? Imamo dojam da vaše ustanove nema previše u medijima osim ponekad u crnim vijestima u sklopu one čuvene rečenice da će »tragovi s mjesta zločina biti izuzeti i proslijeđeni u Centar »Ivan Vučetić« na vještačenje«?
– Da, i onda se sva odgovornost tako olako prebacuje na nas… (smijeh). Možda baš zato ne bismo se trebali previše reklamirati. U Centru je zaposleno oko 140 djelatnika što uključuje i tehničare i administrativno osoblje među kojim je i oko 80-ak vještaka. Naši stručnjaci većinom dolaze iz STEM- područja, dakle iz prirodnih znanosti, kemije, biologije, fizike, kemijskog i prehrambenog inženjerstva, tekstilno-tehnološkog inženjerstva, strojarstva i elektrotehnike i slično. U području vezanom za daktiloskopiju i identifikaciju većinom rade kriminalisti. Imamo i jednu kolegicu koja je završila komparativnu književnost. Postoje vještačenja za koje ne treba background iz prirodnih znanosti, kao i ona za koja morate imati diplomu iz prirodnih znanosti.
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Doista, što kod vas pored kemičara, biologa i kriminalista može radi osoba koja je završila komparativnu književost?
– Kod nas može naučiti raditi daktiloskopiju (otisci prstiju, op.a.), ako ima oko, dakle određenu sposobnost uočavanja. Neka područja vještačenja su pravi zanat koji vi ne možete svladati na fakultetu nego učite uz mentora i naučite raditi ako za to imate smisla. Ako je netko dobar znanstvenik ne znači nužno da će biti dobar vještak. Naš posao počinje u laboratoriju, ali tu ne završava. Vrlo često odlazimo i na sudske rasprave gdje morate obrazložiti svoje vještačko mišljenje, mišljenje koje jednoj strani u postupku ne ide u prilog. Dakle, u situaciji smo da dobar vještak u laboratoriju mora biti i dobar govornik pred sudom i da na najbolji mogući način obrazložiti ono što je svojim radom utvrdio. Tada baš i treba netko tko jako dobro poznaje govor i jezik. Odvjetnici znaju biti bespoštedni u zaštiti svojih branjenika pa traže bilo kakav propust iz izlaganja vještaka. No, ono što je bitno reći da mi ne osuđujemo niti oslobađamo nego samo provodimo vještačenje, a sud donosi jedini donosi odluku. Dakle nije kao u TV-seriji CSI u kojoj su vještaci iz laboratorija ujedno i istražitelji koji trče i hvataju počinitelje i onda se proslave na raspravama. Materijal za vještačenja dostavlja nam se od policije, suda i DORH-a i taj trag s mjesta zločina analiziramo, identificiramo ili ne. Idemo u smislu da se dokaže istina, što za nekoga može rezultirati osuđujućom ili oslobađajućoj presudom. Sud ima zadnju riječ uvažiti naše rezultate ili ne.
Kako izgleda sama procedura od preuzimanja traga, predmeta od policije, suda, Odvjetništva pa do konačnog rezultata?
– Proces rada u Centru, ako se radi o primanju kaznenih predmetima, provodi se po Zakona o kaznenom postupku. Prema novim odredbama Zakona od 1. siječnja ove godine nalog za vještačenje po nepoznatom počinitelju mogu nalagati policija, Državno odvjetništvo i sudovi, ostalo, naročito za biološka vještačenja, tek Odvjetništvo i sudovi. Policija pak ne može odrediti vještačenje za provođenje molekularno-genetske analize. Postoje točna pravila kako materijal mora biti označen i pakiran da ne bi došlo do sekundarne kontaminacije te obaveza priloženih pitanja za vještaka da ne bi došlo do naknadnih nesporazuma. Policija, sud i DORH trebaju točno znati kako nalog za vještačenje treba izgledati. Unutar Centra ustrojena je Služba za osiguranje sljedivosti materijala vještačenja koja zaprima po urudžbenom zapisniku. Dodjeljuje se broj i šalje prema stručnoj službi prema vrsti materijala. Vještak, pridržavajući se strogih antikontaminacijskih mjera, otvara materijal vještačenja u laboratorijskim uvjetima i pregledava zadovoljava li uvjete provođenja vještačenja. Uzima potrebne tragove za vještačenje i dalje radi analize. Po dobivenom rezultatu piše nalaz i mišljenje te pakira ponovno prema antikontaminacijskim pravilima i vraća ga tražitelju vještačenja. U većini slučajeva materijal ne ostaje kod nas. Prema potrebi poneki trag biološkog vještačenja poput urina ili krvi znamo čuvati do šest mjeseci u Centru. Sve ostalo, poput odjeće ili obuće iz nekog ubojstva nakon provedenog vještačenja pakiramo i vraćamo tražitelju vještačenja. No, isti tražitelj može nam nakon tri, 10 pa čak i 20 godina, ako ima nekih novih saznanja o slučaju, taj isti materijal ponovno dostaviti na novo ili ponovljeno vještačenje.
Ivan Vučetić (1858 – 1925), po kojem je Centar zasluženo dobio ime, u svjetskim razmjerima smatra se ocem daktiloskopije – metode identifikacije pomoću otiska prsta koju je uveo u praksu. Rođeni Hvaranin koji je kao ekonomski emigrant prešao Atlantik većinu života proveo je u Argentini kao policijski istražitelj. Iako nije prvi koji je uočio neponovljivost otiska svakog čovjeka, upravo je Vučetić na konkretnom slučaju ubojstva razvio prvi praktički primjenjiv sustav klasifikacije otisaka papilarnih linija. Daleke 1891. povjereno mu je osnivanje ureda za identifikaciju. Osmislio je opremu za uzimanje i arhiviranje otisaka prstiju, te drvenu spravu, tzv. daktilonom s deset otvora za prste lijeve i desne ruke. Iste godine 1891. pokrenuo je list “Boletín mensual de la estadística”, posvećen praćenju stope kriminaliteta. Iduće 1892. privukao je veliku pažnju primijenivši svoju metodu identifikacije prvi put u praksi. Riješio je slučaj Francisce Rojas koja je optužila ljubavnika za ubojstvo svoje dvoje djece. Vučetić je daktiloskopirao majku i usporedio njene otiske prstiju s pronađenim spornim krvavim otiscima prstiju papilarnih linija na okviru vrata, te potvrdio da je majka ubojica vlastitih mališana. Daktiloskopija je proslavila Vučetića i Argentinu širom svijeta pod slikovitim nazivom “vuchettismo”. S imenom Juan Vucetich postao je član Francuske akademije i Antropološkog instituta u Parizu. Putujući svijetom 1913. godine posjetio je rodni Hvar. Njegovo ime danas nose policijska škola u San Juanu te kriminalistička akademija u Rosariju de Santa Fé. U Hvaru su 1969. postavljene dvije spomen-ploče posvećene Vučetiću a 2014. podignut mu je spomenik u gradskom parku.
Filmski rečeno u situacijama tzv. zaboravljenih slučajeva?
– Da, upravo tako.
Sve što možete zamisliti
Kakva sve vrste tragova stižu kod vas u Centar i iz kojih kaznenih djela potječu?
– Doista sve što možete zamisliti od predmeta dolazi kod nas na vještačenje. Doslovno, od žvakaće gume, do rasvjetnog stupa, od plinskih boca do otpalih dijelova automobila i kamiona, posebno kad se radi o prometnim nesrećama i vozačima koji su pobjegli s mjesta nezgode. Svakakvih predmeta smo se nagledali. Mi provodima gotovo sve vrste vještačenja, ali ne i knjigovodstveno-financijska, građevinska ili primjerice obdukcije tijela koju, kao što je poznato, radi sudska medicina, i zavodi za sudsku medicinu i kriminalistiku. Sve ostalo dolazi kod nas u Centar na vještačenje. Imamo šest specijaliziranih službi. Ako počnemo od traseološke službe, tu je balistika, mehanoskopija, tehnička vještačenja, prometna vještačenja. Dakle od zrna, čahure, pištolja i slično. Otkrivamo koja je bila marka pištolja, je li tim oružjem izvršeno još neko kazneno djelo. Imamo i vještačenje mehanoskopskih tragova od npr. otiska obuće, vještačenje raznih alata kako bi otkrili primjerice je li tim rekvizitom koji je pronađen izvršena neka teška provalna krađa i slično. Kod prometnim vještačenja utvrđujemo dinamiku prometne nesreće, ali i vozila koje je skrivilo neku prometnu nesreću. Imamo daktiloskopiju i identifikaciju. U Centar nam mogu doći i primjerice čaše s nevidljivim otiscima papilarnih linija, praktički svaki predmet s površinom koja može potencijalno imati otiske papilarnih linija. Biološka vještačenja obuhvaćaju tragove pronađene na mjestu događaju, a to mogu biti i spomenute žvakaće gume ili tragovi na odjeći. Mi izazivamo i tražimo biološki trag koji se onda molekularno-biološki analizira da bismo dobili DNA profil. Ukoliko je to trag s mjesta događaja, a nismo našli počinitelja onda nam takav trag u našem CODIS-sustavu ostaje trajno kao tzv. hladni slučaj. U opsegu posla su i kemijsko-fizikalno-toksikološka vještačenja, u području kemijsko-fizioloških vještačenja radimo analize boja, guma, a kao kemijske i fizikalne analize požare i eksplozije, odnosno uzroke zapaljenja. U toksikološka vještačenja spadaju vještačenja droge, alkohola, pesticida i slično. Centar sve više ulazi i u forenziku okoliša i tu imamo izvrsnu suradnju s Institutom Ruđer Bošković a u fokusu interesa dolazi nam i područje bioterorizma. Upravo pripremamo jedan takav projekt s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvom (HZJZ) i laboratorijem Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević. Ne treba zaboraviti da smo ovlašteni vještačiti dokumente i rukopise, utvrđujemo njihovu vjerodostojnost, identiteta takvog rukopisa. Mi ne radimo grafologiju koja je pseudoznanstvena disciplina utvrđivanja karaktera rukopisa nego detektiramo identitet, odnosno tko je mogući autor. Najnovija suradnja s Institutom Ruđer Bošković odnosi se na razvijanje novih metoda u vještačenju dokumenata i rukopisa, a kao vanjski suradnici pojavljujemo se i u najnovijem projektu Hrvatske zaklade za znanost »Projekt nedužnosti« čiji je nositelj Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Tragovi i predmeti
Koliko je tragova prošle godine zaprimio Centar? Možete nam otkriti te podatke?
– Kad govorimo o brojkama mi radimo razliku između tragova i predmeta na kojim su uočeni tragovi. Baš na primjeru čaše s otiskom prstiju. Nama forenzičarima čaša je predmet, a otisak na njoj trag. I tu često imamo rasprave s pravnicima kojima je i ta čaša trag. U istoj korelaciji primjerice je odjeća poput haljine i vlakno koje je pronađeno na samom odjevnom predmetu s nekog mjesta zločina. U Centru godišnje zaprimimo od 15 do 17 tisuća predmeta, a u pojedinom predmetu može biti i na stotine tragova. Na godišnjoj razini tako skupimo preko 150 tisuća tragova. Ono što vrijedi napomenuti jest da bilježimo porast broja zaprimljenih tragova vezanih za otiske papilarnih linija i materijale za biološka vještačenja. Kad se dogodi neko kazneno djelo bitno je da sam istražitelj na mjestu događaja zna što treba izuzeti. Edukacija prvih ljudi koji dolaze na mjesto događaja je od krucijalnog značaja. Oni moraju saznati zašto je trag tamo i kada je nastao.
Takav posao trebala bi biti neka rutina policajaca na terenu, uhodani postupak?
– Naravno, trebala bi biti rutina. I morao bi znati što treba izdvojiti. Da budem slikovita, ne treba uzeti cijeli kontejner. Mi ćemo vještačiti sve što nam se dostavi, no, hoće li da li će to poslije biti koristan dokaz, više nije na nama. Primarno je da se inzistira na opsežnoj edukaciji istražitelja koji odlaze na mjesto događaja, bilo da se radi o državnim odvjetnicima ili našim policijskim službenicima. Tehnologija ide naprijed i sve je lakše uočiti sekundarnu kontaminaciju na mjestu kaznenog djela.
Centar »Ivan Vučetić« djeluje u prostoru od 4000 četvornih metara u kompleksu zgrade MUP-a u zagrebačkoj Kustošiji. Najveći su prostori laboratoriji za kemijsko-fizikalna vještačenja, toksikološka, biološka i balistička, uz veći broj manjih kombiniranih laboratorija s različitim instrumentima. Centar je nositelj nacionalne zbirke DNA profila te nacionalne zbirke otisaka papilarnih linija – AFIS (Automated Fingerprint Identification System) s pristupom europskoj on-line bazi podataka krivotvorenih i autentičnih dokumentata – FADO (False and Authentic Documents Online). Posjeduje je i intrigantnu Zbirku zrna i čahura streljiva neriješenih zločina u RH koja je sad digitalizirana za elektronsko pretraživanje. Pretraga se izvršava prema detaljima mehaničkih tragova koje oružje ostavlja na streljivu i to uz pomoć automatskih balističkih sustava za identifikaciju (IBIS i Condor). U svojevrsnom muzeju centra, zbirci oružja čuvaju se streljiva, pištolji i puške. Najstarije datiraju iz 16. i 17. stoljeća. Od novijih eksponata sačuvana je granata zrak-zemlja ispaljena prilikom raketiranja Banskih dvora 1991. godine. Očevid i vještačenje u tom slučaju radili su upravo vještaci ove ustanove koja je tada nosila naziv Centar za kriminalistička vještačenja, CKV. U istom muzeju materijalni je dokaz iz tragedije rušenja helikoptera promatrača EZ-a iz 1992. godine kraj Novog Marofa. Vještaci Centra dokazali su da helikopter srušen raketom koje je koristila JNA. U ubojitoj kolekciji u jednoj od vitrina čuva se skupocjeni osobni pištolj Zlatka Bagarića ubijenog 1998. u krvavom obračunu zagrebačkog podzemlja. Pronađen je prilikom policijske pretrage a riječ je o posebnom modelu Walther P9, obloženog orahovinom i proizvedenog samo u 1000 primjeraka povodom 100-godišnjice istoimene tvornice oružja.
S obzirom na preduvjete za kvalitetno vještačenje treba vam i kvalitetna oprema u laboratoriju. S kakvim instrumentarijem Centar trenutno raspolaže?
– Centar već godinama kontinuirano dosta sredstava ulaže u opremu i nastojimo pratiti korak sa svijetom. Imamo najmoderniju opremu u svim područjima vještačenja. U laboratoriju za biološka vještačenja od 2016. imamo novu MPS tehnologiju (Massively parallel sequencing) koja može analizirati cijeli ljudski genom. To je iznimno značajno za Centar. Trenutno radimo istraživanja pomoću te platforme, ali ta metoda nam još nije ušla u rutinu i praksu svakodnevnog rada. No, ono što moram naglasiti jest da nama Zakon o kaznenom postupku (ZKP) ne dopušta zadiranje u cijeli DNA nego samo u nekodirajući dio. S ovom tehnologijom i analizom cijelog genoma vi ćete moći utvrditi iz nekog traga na mjestu zločina kakve je boje očiju taj čovjek, kojeg je geografskog podrijetla i slično. No, sama tehnologija dovoljno je složena da zahtjeva određeno vrijeme i preduvjete za savladavanje. Čak i američki FBI ne koristi je u potpunosti i zadržavaju se na analiziranju nekodirajućeg DNA. Dakle, prije nego ova metoda postane rutina, trebalo bi promijeniti i ZKP, odnosno odrediti okvire koliko se opsežno i duboko neki biološki uzorci smiju analizirati. Nedvojbeno, tehnologija ide nezaustavljivo naprijed a to često i naglašavam na svojim predavanjima pred djecom u školi ili na fakultetima, da se ne isplati počiniti kazneno djelo jer će počinitelj kad-tad biti otkriven. Kada govorimo o napretku moram spomenuti da smo lani dobili dopusnicu za provođenje znanstvene djelatnosti u polju biomedicine i zdravstva tako da naš Centar velikim korakom ulazi i u područja znanstvenih istraživanja.
Nedostaje ljudi
Koliko može trajati jedno istraživanje? Možemo li uopće govoriti o nekim vremenskih gabaritima trajanja vještačenja?
– Na to pitanje jednostavno nema odgovora. To ste vjerojatno i pretpostavili. Nekad stvarno možemo izvršiti ispitivanja u sat vremena a neka mogu potrajati i po nekoliko mjeseci, i uz zahtjeve ponavljanja.
Samo nekoliko mjeseci? Ne zvuči strašno ako se prisjetimo nekih teških slučajeva koji se godinama vuku?
– Ovisi što se nama dostavi. Ako je neka veća količina materijala, kao primjerice velika količina droge koju smo baš nedavno zaprimili onda morate svaki paketić posebno vještačiti. A to će potrajati jer realno nemamo toliko u kvantitavnom smislu ni tehničkih ni kadrovskih kapaciteta. Za takav posao trebalo bi nam na stotine uređaja za tekućinsku i plinsku kromatografiju i 150 stručnjaka koji bi se samo time bavili. No, imamo i druge poslove i prioritete. Mi smo jedini nacionalni forenzični centar u Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, sve slučajeve koje su građani čitali u novinama, skoro sve to je odradio Centar. Neka pojedinačna analiza može duže potrajati jer istovremeno imamo još desetak predmeta koje rješavamo istovremeno i prema prioritetima i zahtjevima suda i odvjetništva. Slijedom toga događa se da nas zapitkuju kako smo neku drugu analizu tako brzo napravili. Mogli smo, da, ali je neki drugi predmet čekao dovršenje.
Možete li nam spomenuti neke poznate slučajeve koji su bili najkompleksniji i koje će te dugo pamtiti?
– Bilo je takvih situacija da smo se često pitali zašto smo sve to tako dugo radili i analizirali da bi na kraju sve zapelo na sudu. U ovih 20 godina nama je na ispitivanje dolazilo jako teških predmeta. Primjera radi, slučaj atentata na Ivu Pukanića. To je bio dosta težak slučaj iz naše prakse. Naši ljudi doslovno su noćili u Centru da bi što prije dovršili ispitivanje. Spomenula bih slučaj ubojstva meksičke turistkinje ubijene 2012. u šumi na splitskom Marjanu. DNA i DKT trag doveo je do izvršitelja ubojstva. Kad se radi o ubojstvima ipak je nekako najteže i osjeća se velika odgovornost. Centar je od 2018. godine samostalna ustrojstvena jedinica MUP-a, a iste godine ušli smo konačno na popis pravnih osoba za provođenje sudskih vještačenja pri Županijskom sudu u Zagrebu.
Dakle, donedavno Centar unatoč kvalifikacijama uopće nije bio na popisu izvora sudskih vještaka iako sud vještake treba i redovito ih poziva?
– Ne, nažalost nismo bili, a to je posljedica, rekla bih, dotadašnje inertnosti sustava. Ja sam po struci vještak za rukopise, već 20 godina radim taj posao i dalje ga radim, a od 2003. sam i stalni sudski vještak registriran pred Županijskim sudom u Zagrebu. Često me na suđenjima pitaju jesam li po struci sudski vještak. I to zna biti frustrirajuće s obzirom na ustanovu iz koje dolazim. Moram reći da su naši stručnjaci Centra educirani za sudska vještačenja i mogu biti educiraniji od nekih vještaka izvan centra. Mi podliježemo strogoj edukaciji, odlazimo na stručne konferencije, radionice, redovite godišnje kontrole vještine sa stručnim testiranjima i to svaki ponaosob bez iznimke. To je bitna razlika. To što netko radi 20 godina kao sudski vještak ne znači nužno da je kvalitetan. Morate se stalno educirati i provjeravati što mi, srećom, imamo. Svakako bilo bi dobro da se u edukaciju uključe i suci. Ako se sudski vještak koristi nekim neznanstvenim metodama koje smo uočili u sudskim postupcima, sudac bi to trebao prepoznati i reagirati. Moram napomenuti da mišljenje vještaka iz Centra prolazi kroz dvostruko potvrđivanje, odnosno pojedinačne rezultate provjerava još jedan vještak Centra koji je također samostalan u radu. Tek onda nalaz odlazi tražitelju vještačenja. Na poziv državnog odvjetnika i policije naši vještaci mogu prisustvovati i očevidu. Mi smo voljni izaći na teren i doista volimo kad nas pozovu. Za javnost može biti znakovit podatak da su naši stručnjaci puna dva tjedna na poziv iz Turske educirali tamošnje forenzičare o kemijskom profiliranju drogu. Čuli su za naše rezultate i to je bila vrlo snažna poruka ako znamo da Turskom prolazi glavna ruta narko-trgovine prema Europi.
Suočavate se objektivnim i subjektivnim preprekama u domaćem okruženju. S kojim se još problemima susrećete?
– Nama je zapravo jedan od važnih problema nedostatak kadrova i moram priznati da smo pretovareni poslom. U tehničkim vještačenjima, utvrđivanja požara i eksplozija imamo manjak ljudi, i to je subjektivni i objektivni problem jer smo mi državna institucija i podliježemo vladinoj uredbi o sistematizaciji radnih mjesta. Povećanje broja zaposlenih iziskuje promjene uredbe a to nije lako jer se povećava trošak Državnog proračuna. S više stručnjaka bismo se mogli više baviti istraživačkim radom, a ne samo vještačenjima po zahtjevu.
