PORUKA S OLTARA

Na središnjem misnom slavlju u Rijeci nadbiskup Devčić poručio: “Liječnici i medicinsko osoblje su slika Božje ljubavi u našem svijetu”

Mirjana Grce

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

"Liječnici i medicinsko osoblje se saginju nad bolesne i umiruće znajući da se i sami mogu zaraziti. To je slika Božje ljubavi u našem svijetu", rekao je nadbiskup Devčić. Tako se, poručio je, i Bog saginje nad nama i šalje među nas svoga sina koji umire da bismo mi živjeli, istaknuo je.



RIJEKA – U riječkim crkvama Božić se danas slavi svečanim misnim slavljima na kojima sudjeluje ograničen broj vjernika, kako to traži ovo teško i zahtjevno vrijeme pandemije. Tako je bilo i u riječkoj katedrali sv. Vida u kojoj je prijepodne središnje svečano euharistijsko slavlje predvodio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit u koncelebraciji s generalnim vikarom Riječke nadbiskupije mons. Emilom Svažićem.


Kao i na misi polnoćki, slavljenoj u 20 sati na Badnjak tako je i danas, na Božić nadbiskup Devčić vjernike pozvao na molitvu, posebno za sve bolesnike i sve medicinsko osoblje koje u ovim teškim okolnostima liječe bolesne, pomažu im, bdiju nad njima.


Foto galerija: Božićna misa u riječkoj katedrali Foto: Sergej Drechsler


– Vidjeti liječnike i medicinske sestre s koliko se ljubavi sagibaju nad bolesnicima i liječe ih, i nad umirućima, znajući da se i sami mogu zaraziti – to je slika Božje ljubavi u našem svijetu, u našoj stvarnosti, to je slika Isusa Krista, to je ono radi čega je Isus došao. Otac i Sin su jedno. On dolazi, sagiba se nad nama, postaje jedan od nas, štoviše umire da bismo mi živjeli, rekao je, među ostalim, nadbiskup Devčić.




Poručio je, isto tako, da je Isus uvijek prisutan kao prijatelj koji nikada ne okreće glavu, ma što tko učinio, da je suputnik, da njegova ljubav spašava, da je Božja ljubav poticaj i izazov da uvijek više volimo jedni druge, da jedni druge prihvaćamo, opraštamo.


– Božja ljubav je vjerna do kraja. To je ljubav koja nas poziva da ljubimo naslabije i najnemoćnije, da opraštamo onima koji su nas uvrijedili, ma koliko nas uvrijedili. Nikada „oko za oko, zub za zub“. To je bilo neko staro vrijeme, vrijeme prije Isusa. Okrenimo drugi obraz ako treba, i pružimo mir jedni drugima. To je kršćanstvo. To je Evanđelje, to je Isus Krist koji je radi nas i radi našega spasenja postao jedan od nas. On je uvijek s nama, kao što je bio s dvojicom razočaranih učenika na putu u Emaus. Uvijek je s nama u našim žalostima, tjeskobama. Iako je uskrsnuo i nije fizički među nama, on je s nama po svojem duhu i milosti. U toj vjeri mi slavimo Božić. Bit je božićnih blagdana da osjetimo Isusovu blizinu, da Isusa molimo da dođe u naš život, da nam pomogne u našim nemoćima i slabostima, u našoj
neznatnosti, u obeshrabrenosti u kakvoj smo sada. Isus može sve promijeniti… Ako dopustimo da  čujemo njegovu riječ i da je prihvatimo, ako je Bog s nama, ako je Bog Isusa Krista s nama, tko će protiv nas. Ako njemu vjerujemo, ako njegove zapovijedi slušamo, ako ga slijedimo, kako je on živio, služeći drugima – to je Božić. Zato ga slavimo, zato je Božić nakon križa, nakon raspeća najveći znak Božje ljubavi prema nama, poručio je među ostalim.