ZAGREB – U posljednjih pola godine, otkako smo doživjeli dva pandemijska vala, a mnoge bolnice zbog preopterećenosti odgodile operacije, broj pacijenata koji u bolnicama čekaju na prvi pregled ili dijagnostičku pretragu smanjio se za oko 10.000, te ih je sada ukupno 230.000. Iako na prvu djeluje ohrabrujuće, razlog najvjerojatnije leži u tome što su se pacijenti, zbog otežanog pristupa javnim zdravstvenim ustanovama, okrenuli privatnicima.

Dok je naručenih za prve preglede nešto manje, bolnice su i dalje prebukirane – ukupni broj pacijenata na listama čekanja veći je od 860.000, te se na prvi pregled i dalje čeka prosječnih 123 dana, ili četiri mjeseca, a na prvi dijagnostički pregled 179 dana, ili gotovo dva mjeseca dulje.
Okretanje privatnim poliklinikama ne čudi, ako se uzme u obzir da se na MR mozga, na primjer, u KBC-u Zagreb čeka enormnih 427 dana, a prvi slobodni termin je tek u ožujku 2023. godine.

U KBC-u Rijeka stanje je zamjetno bolje, jer se na istu pretragu čeka »samo« 78 dana. Prema službenim listama čekanja HZZO-a, za MR kralježnice se naručuje u prosjeku za 10 mjeseci, dok se na ultrazvuk srca, prostate i dojke, u prosjeku čeka između sedam i devet mjeseci. U KBC-u Rijeka stanje je također bitno povoljnije za pacijente u odnosu na nacionalni prosjek – na UZV srca u riječkoj se bolnici naručuje za travanj, dok za UZV dojke i prostate riječka bolnica nije prijavila nikakve liste čekanja. Na red za ultrazvuk dojke može se, kako stoji u sustavu HZZO-a, doći već za tri dana.

Jedini izlaz

Pandemija je usporila i kolonoskopije, ključni dijagnostički pregled za rano otkrivanje raka debelog crijeva. Po duljini čekanja prednjači KBC Rijeka, gdje je na listi čekanja gotovo 300 pacijenata, a na pregled se čeka 80 dana. Holter EKG u riječkoj se bolnici čeka više od dva mjeseca, u Splitu 144 dana, dok je u ostalim KBC-ima stanje još gore – u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu na tu se pretragu čeka puna 304 dana.

Na prvi pregled reumatologa u riječkoj bolnici nema čekanja, dok se u Zagrebu isti pregled može obaviti tek za sedam mjeseci. Na prvi pregled kardiologa zbog srčane aritmije u riječkoj se bolnici naručuje tek za siječanj 2023. godine, no opći prvi kardiološki pregled ne čeka se dulje od 27 dana. U zagrebačkim bolnicama na istu se uslugu čeka najmanje tri mjeseca. Do dijabetologa se zato u Zagrebu može praktički odmah, dok se u KBC-u Rijeka primaju narudžbe tek za travanj. Prvi pregled okulista kod sumnje na glaukom, bolest oka koja vodi gubitku vida, čeka se u većini bolnica najmanje 100 dana.

Jasna Karačić / Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Obeshrabreni činjenicom da je do svog liječnika, kao i do specijalista u bolnici sve teže doći, pacijenti se okreću privatnom sektoru. Tko si to može priuštiti, platit će privatni specijalistički pregled koji u prosjeku stoji od 300 do 500 kuna kako bi dobio stručno mišljenje o problemu koji ga muči. Onaj koga liječnik uputi na magnetsku rezonancu ili sličnu pretragu na koju je u javnom zdravstvu gotovo nemoguće doći, morat će za taj pregled u privatnim poliklinikama izdvojiti najmanje 1.200 kuna. Unatoč činjenici da imaju sve više pacijenata, privatne poliklinike nisu objavile koliko im je pandemija povećala promet, ni prihode. Prema svjedočenjima nekih poliklinika, promet im je zbog nedostupnosti bolnica tijekom pandemije povećan za oko 30 posto.

Nema opravdanja

U udrugama pacijenata upozoravaju na to da se loše funkcioniranje sustava već odavno ne može opravdavati pandemijom. Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, Jasna Karačić, kaže kako su duge liste čekanja samo dijelom rezultat pandemije, jer zdravstvena vlast nije osmislila plan za rješavanje tog problema.

– U Splitu je najveći problem s ortopedijom, koja uopće ne funkcionira, a pacijenti se preusmjeravaju u druge bolnice. Ali nije bolje ni s ostalim bolnicama, ne bih izdvojila KBC Split kao problem. U toj bolnici na ortopedsku se operaciju zbog problema s ortopedima čekalo tri godine, a onda su na kraju svi pacijenti išli u Lovran ili Biograd na moru, veli Karačić.

Najkritičniji je problem, ističe, što čak i onkološki bolesnici čekaju na termin liječenja. »Ako takav pacijent čeka i jedan dan do terapije, to je previše.

Zna se koliko se stanica umnoži u 24 sata. Onkologija je najveći problem, ali sve su bolesti zapuštene, stavljene u drugi plan«, upozorava.

– To više nije dopustivo, ne možemo više govoriti da imamo krizu, odnosno da ne znamo s čime imamo posla, kao u početku. Moglo se tolerirati određeni period prilagodbe, ali tada nam je trebala planska i sustavna reorganizacija rada, a ne bez plana i programa zaustaviti bolnice na hladni pogon, kaže Karačić.

Privatnici su, smatra, u pandemiji najviše profitirali. »Da ne bi ispalo da oni nisu pružili uslugu, jesu. Ali ništa nisu ponudili dodatno, nego u svemu tome imaju jedino svoj benefit. Problem je što je to država dopustila. To se nije smjelo dogoditi, jer ako zatvoriš bolnicu, onda moraš ponuditi alternativno rješenje, odnosno uputiti pacijenta na mjesto gdje će moći obaviti te usluge«, poručuje.

Primjer Belgije

Udruga za promicanje prava pacijenata više puta je tražila uključivanje privatnika, i to tako da se pacijentima refundira trošak pregleda koji su obavili u privatnoj poliklinici, u iznosu koliko taj pregled košta u bolnici. Takav model, veli Karačić, odlično funkcionira u drugim europskim državama. »I svi su zadovoljni jer se riješe dvije stvari – lista čekanja i izbjegne se sukob interesa ako liječnik radi privatno i u bolnici«, dodaje.

Bez privatnog sektora, smatra predsjednica udruge pacijenata, liste čekanja nikad se neće riješiti. Za primjer navodi Belgiju,. pacijent do kardiologa ili drugog specijalista može bez uputnice opće prakse. »I tamo nema velikog čekanja. To znači da kod nas nešto ne štima, ili se uputnice pišu bezveze. Ali nitko da već jednom napravi analizu što se događa«, kaže. Rješenje vidi u uvođenju participacija za zdravstvene usluge, umjesto postojećeg dopunskog osiguranja.

– Dopunsko osiguranje je čista zarada HZZO-u, umjesto da se, kao što je to vani, pacijenta obveže da plaća jednu malu dozu participacije i tako ga se spriječi da zlorabi sustav. Jer imamo ljude koji idu doktoru svaki dan, nemaju što raditi i dođu malo razgovarati. Ako pregled mora platiti pet ili 10 kuna, razmislit će mora li doista doktoru, zaključuje.