Na današnji dan, 19. srpnja 1980. godine najveći hrvatski otok, riječ je dakako o Krku jer Cres preuzima taj primat tek kasnijim mjerenjima, postao je – poluotokom. Tog je dana naime otvoren – Krčki most!

Događaj je to koji će dramatično izmijeniti tok povijesti, okrenuti demografsku priču, omogućiti kasnije otvaranje novih trajektnih luka te u velikoj mjeri kopnu približiti i otoke Cres te Lošinj, u konačnici, zahvaljujući trajektnoj vezi između Valbiske i Lopara i – Rab. Most između kopna i Krka zapravo je povezao kvarnerske otoke s primorskim kopnom.

Foto Marko Gracin

Ono što je zanimljivo danas, točno četiri desetljeća kasnije, jest činjenica da se u osvit rođendana zahvaljujući permanentnom djelovanju političara iz Primorsko-goranske županije, raznih »boja«, mada je među njima svakako lider PGS-a u liku i djelu Darija Vasilića, gradonačelnika Krka, ukinula naplata mostarine.

No, iako su mnogi isticali kako se mostarina ukida nakon skoro četrdeset godina naplate, to nije točno. Mostarina se naime prvih šest godina nije naplaćivala da bi se 1987. godine primijenilo dualizam koji će u nekoliko varijacija trajati duže od 33 godine. Isusova leta, kako bi rekli Boduli.

SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

– Od 1987. godine stanovnici otoka Krka imaju popust od 70 posto. Nakon 12 godina zahvaljujući Zakonu o otocima, 1999. godine naplata se za njih u cijelosti ukida. Ne i za pravne subjekte što je 2002. godine ispravila dopuna Zakona. Njome je besplatni prelazak mosta omogućen svim pravnim i fizičkim osobama i to ne samo onim sa stalnim prebivalištem na Krku nego i s njime trajektnim ili brodskim linijama povezanim otocima, istaknuo nam je Miro Škrgatić, direktor tvrtke Autocesta Rijeka – Zagreb koja gospodari mostom.

Rast prometa

A kad vidite podatak kako je mostom do danas prošlo nevjerojatnih 70 milijuna vozila, te pretpostavimo da je u vozilima bilo dvije do tri osobe, brojka prelazi 200 milijuna! Već prve pune godine, 1981., mostom prelazi više od milijun vozila. Sljedeće tri godine bilježi se blagi pad, da ispod milijuna nakon 1985. godine više nikad ne dolazi. Čak ni za ratnih godina.

Dva milijuna se prelazi 1997. godine, dok se apsolutni rekord ostvaruje 2004. godina kad je mostom prošlo više od tri milijuna vozila. Istina, nakon te rekordne godine dolazi i do dramatičnog pada da bi 2006. godine mostom prošlo samo 1,6 milijuna vozila. Mada, nije li to krajnje neobično, nije li to varka? Je, varka je jer 2005. godine dolazi do ukidanja naplate mosta u povratku. Jasno je to i iz podataka jer 2005. godine »pad« iznos milijun prolazaka, da bi u punoj godini jednosmjerne naplate došlo do spomenutih 1,6 milijuna.

KRCKI MOST NOVI LIST SRPANJ 1980.

Pogledaju li se i podaci o zbiru godišnje naplate, jasno je da ni do kakvog pada, posebno ne dramatičnog, nije ni došlo. Štoviše, promet mostom raste li ga raste.

Mostom od 2016. godine konstantno prelazi više od dva milijuna vozila, ali moramo se vratiti činjenici da je zadnjih 15 godina naplata samo s kopnene strane. Udvostručimo li te podatke – možemo li onda reći da je mostom prešlo skoro 100 milijuna vozila?

Teško je precizno izračunati jer brojači su povezani uz naplatu, ali stava smo da je ipak tako. Tim više što nije baš rijetka praksa, posebno u slučaju kampera i težih vozila, da se trajektom ode na Cres preko Brestove i Porozine, da bi se vraćalo preko mosta. Posebno je to česta praksa za opskrbu koja u jednoj vožnji robu razvozi na sva tri otoka – Cres, Lošinj i Krk.

KRCKI MOST NOVI LIST SRPANJ 1980.

Koliko je ljudi radilo na mostu? Koliko je bilo djelatnika koji su proveli stotine i stotine neprospavanih noći naplaćujući mostarinu?

– Prve godine, 2007. kad smo preuzeli upravljanje, broj zaposlenih, na poslovima naplate i održavanja, bio je 51. Kasnije, u šest godina broj im je smanjen na 32, da bi ih lani bilo 16 na poslovima naplate te 12 u zoni održavanja mosta, dodao nam je Škrgatić.

Uslužan i koristan

Nakon ukidanja naplate mostarine, a taj se za mnoge radosni događaj zbio točno u ponoć 15. lipnja, radnici s poslova naplate premješteni su na okolne naplatne postaje, nitko dakle nije zbog toga ostao bez posla, a ono što se aktualizira, posebno kod dijela političke scene koja se protivila ukidanju naplate mostarine, a njih ima kako na Krku, tako i na kopnu, je cijena održavanja mosta.

Kako ističu u ARZ-u, ona u prosjeku iznosi oko 10 milijuna godišnje na što treba dodati iznos PDV-a. Zadnjih je godina s druge strane prihod od naplate bio između 64 i 67 milijuna kuna, i to bez PDV-a, tako da je to još jedan element oko kojeg se u ne baš rijetkim polemikama »lome koplja«.

– Ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg se dio mojih kojega ne slaže s ukidanjem naplate mostarine. To je dodatni impuls razvoju Krka, posebno u zoni uslužnih djelatnosti, a istinski sam sretan ako zbog toga još veći broj građana može uživati u svim posebitostima našeg jedinstvenog otoka, rekao nam je na tu temu gradonačelnik Krka Vasilić.

Foto MLADEN TRINAJSTIĆ

Ono što slijedi je svakako tema o trenutnom stanju mosta, nemalo je stručnjaka koji ističu da je »nagriženost« betonske konstrukcije sve veća te kako se mora početi razmišljati o izgradnji novog mosta s obzirom da je njegova rekonstrukcija preskupa. Baš kao i o tome da će prometne gužve biti još veće ne izgradi li se središnjim dijelom otoka moderna prometnica s po dvije trake u svakom smjeru. ​No, kako smo istaknuli o tome – nekom drugom zgodom.

Danas, na ovaj veliki i značajni dan, na 40. rođendan Krčkog mosta – čestitke. Neka nam i dalje bude tako lijep, uslužan i koristan. Nezamjenjiv kad je u pitanju kvaliteta života na kvarnerskim otocima, jako koristan i za sve nas koji istinski uživamo u svim čarima tog prostora.