Komemoracija i posljednji ispraćaj preminulog stožernog generala Antona Tusa održat će se u četvrtak, 7. rujna, a knjiga žalosti u Ministarstvu obrane otvorena je od srijede 6. rujna, priopćili su iz MORH-a

Komemoracija za prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, održat će se u četvrtak 7. rujna 2023. godine u Domu HV-a „Zvonimir“ s početkom u 11 sati. Istog dana, u 15 sati, na gradskom groblju Mirogoj održat će se posljednji ispraćaj.

Želja obitelji generala Tusa je da se komemoracija i posljednji ispraćaj održe dostojanstveno, bez medijskih izjava članova obitelji te uz fotografiranje i snimanje s distance, naveli su u MORH-u.

General Anton Tus  rođen je 1931. u Bribiru. Studirao je pravo na zagrebačkom i beogradskom fakultetu. Sudionik je NOR-a 1944. – 1945. godine. U profesionalnoj karijeri, od 1950. do 1991.  obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.)  u bivšoj Jugoslavenskoj vojsci (JNA).

Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. general Tus dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s predsjednikom Tuđmanom.

Odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992., kada  odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH.

Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu.

Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. general Tus veleposlanik je i šef Misije Republike Hrvatske pri NATO.

Na dužnosti načelnika GSHV neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata, ističu iz MORH-a..

Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja Hrvatske vojske, odnosima Hrvatske i NATO saveza i Hrvatske i OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.

Na dužnosti veleposlanika RH pri NATO bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu i ulaska Hrvatske u NATO.

Poseban doprinos dao je u postizanju da Hrvatska razvija kompletne Oružane snage i sama obavlja mirnodopske zadaće.

Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.

Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.