Čuli ste svakako za znamenitu priču o Hachiku, vjernom psu japanske pasmine akita, koja i je stotinu godinu kasnije prva asocijacija na najveće od svih prijateljstava – ono čovjeka i psa.

Slična takva se, po svemu sudeći, u proteklih sedam mjeseci odvija i u Hrvatskoj gdje Larisa Bosnić Kovačević do danas ne odustaje od potrage za svojim nestalim ljubimcem. I u ovom je slučaju u pitanju japanska akita. Ova se zove Hachi.

“Prošlo je sedam mjeseci otkako je potres utišao cijelu Hrvatsku i promijenio život ljudi sa područja Petrinje, Siska i Gline. Svi smo nešto izgubili, od članova obitelji, materijalne imovine, mirnog sna i gradova kakve smo do tad poznavali. Sve se promijenilo u trenu. Majka priroda je pokazala svoju moć, te koliko smo mi ljudi ustvari mali i nemoćni. Vjerujem da smo svi pomalo melankolični i da bi možda za tren vratili vrijeme. No, prihvatiti stvari kakve jesu i promjene koje se neminovno događaju, je jedna od najtežih odluka koje smo morali donijeti.
Ono što smo mi morali prihvatiti je da je nestao naš ljubimac, Hachi. Ustvari, još nismo prihvatili i nikad i nećemo. Ni u najgorim snovima nisam mislila da ćemo ga tražiti i sedam mjeseci od nestanka. Nestao je nakon potresa 29. prosinca”, počinje svoju priču Larisa.

Hachi je japanska akita starosti pet godina.

“Nakon što je cijelu noć viđen po centru Petrinje, vratio se kući i živ je viđen 30. prosinca u našoj ulici. Pretpostavka je da se vratio, ušao u dvorište, vidio kako nas nema jer smo ga za to vrijeme tražili po cijeloj Petrinji,  te je i on nastavio dalje tražiti nas. Jedna od dojava kaže da je viđen u prisustvu tamnijeg muškarca kako ga vodi sa improviziranom ogrlicom (marama, majica,..?) dvije ulice niže od naše. Nakon toga mu se gubi svaki trag”, navodi Larisa.

Hachi je pas žuto-bijelog krzna, ima dvije crne crte ispod očiju i karakterističan dvostruko uvrnut rep, poput puževe kućice. Karakterno je tipična akita, dominantan, izuzetno odan obitelji, tvrdoglav.

Obitelj navodi kako za njegov pronalazak ili konkretnu informaciju daju nagradu od 12.500 kuna. Svi koji imaju dojave mogu se javiti Larisi Bosnić Kovačević na broj mobitela 091 50 30 475 ili Dinu Kovačeviću na 099 67 21 765.

“Molim vas pogledajte po dvorištima, na ulici,… Ako se pojavi odrasli pas u vašem susjedstvu, zapitajte se gdje je taj pas bio do sad. Ako vidite akitu sa ovim karakteristikama, uvijek možete pristupiti vlasniku. Ukoliko se osoba koja ga vodi normalno ponaša i pas je u njegovom prisustvu poslušan; najvjerojatnije se ne radi o Hachiju. Ali ukoliko posumnjate u bilo šta, molim vas snimite/poslikajte akitu i osobu s kojom je te nam pošaljite”, navodi Larisa, obraćajući se i čovjeku kog kojeg se Hachi sada nalazi.

“Imaj malo ljudskosti i pusti ga da ide svojoj kući. On je tebi samo pas, a nama je sve. Član obitelji, najbolji prijatelj, naš oslonac i potpora. Prošli smo puno toga zajedno, i uspona i padova. Bio je uz nas i veselio se svakom našem uspjehu i bio nam rame za plakanje kad je bilo najteže. Tebi to vjerojatno ne znači ništa. Ali znaj da uništavaš jedno djetinjstvo. Hachi je uz moga sina bio od prvog dana, prvih grčića, prvog okretanja, puzanja, posjedanja, prvog zubića i ķašice koje su zajedno pojeli, prvih koraka na koje je budno pazio. Možda ti bude jasno koliko je mome Lucasu važan Hachi kada ti kažem da prva riječ u njegovom životu nije bila ni mama ni tata, već Ha-vau (Hachi). Smekšaj to svoje srce i vrati ga kući”, zaključuje Larisa Bosnić Kovačević.