Lavina je ubila Antu Bedalova, Ursu Vrdoljaka, Viktora Tabakovića i Nenada Čulića s time da tijela Tabakovića i Čulića nisu pronađena. Prošle godine jedan je Čeh nabasao na tijelo, te na dijelove opreme poput čuturice s naljepnicom Gorske rešavalne zveze Slovenije, zavoja »Ivo Lola Ribar« i nekih lijekova na hrvatskom jeziku
Točno je 38 godina prošlo od kad je 10. srpnja 1974. godine s ljubljanskog aerodroma Brnik krenula velika jugoslovenska alpinistička ekspedicija na Kavkaz. Penjačku ekipu činilo je 15 alpinista iz Slovenije, BiH, Srbije, te šest u to doba ponajboljih hrvatskih alpinista, a ekspedicija se odvijala u sklopu razmjene tadašnje jugoslovenske i ruske planinarske federacije. Ciljevi su bili usponi na više zahtjevnih vrhunaca u Kavkazu.
Nažalost, ambiciozna ekspedicija se nakon dva osvojena vrha pretvorila u najveću tragediju hrvatskog alpinizma do današnjih dana, jer su prilikom pokušaja uspona na Križ Ušbe, vrh na granici Gruzije i Rusije, u velikoj lavini poginula četvorica hrvatskih alpinista: Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca, Zagrepčani Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković, te Splićanin Nenad Čulić. Nekoliko dana nakon tragedije, tijela Bedalova i Vrdoljaka s planine su skinuli prijatelji i ruski spašavatelji, no Tabaković i Čulić nikad nisu pronađeni. Pretpostavilo se da su ostali ispod velike ledeno-snježne lavine.
Slovenska čuturica
Tragični misterij koji je puno boli nanio obiteljima stradalih alpinista i njihovim mnogobrojnim prijateljima, uskoro bi, međutim, napokon mogao biti razriješen. Danas, naime, put Gruzije odlazi izaslanstvo Hrvatskog planinarskog saveza koje posjeduje vrlo detaljne dokaze da je nakon 38 godina pronađeno tijelo jednog od dvojice nestalih alpinista.
Kako nam je pojasnio tajnik HPS-a Darko Berljak, još prošle godine je na području ledenjaka ispod Ušbe jedan češki alpinist slučajno nabasao na tijelo, te dvjestotinjak metara dalje i na određeni broj komada alpinističke opreme. Među dijelovima opreme bila je i čuturica s naljepnicom GRZS-a, Gorske rešavalne zveze Slovenije, pa je Čeh, nakon što se vratio sa svog putovanja, fotografije i GPS koordinate svojih nalaza poslao na Slovenski planinarski savez.
– Tamo su zaključili da niti jedan Slovenac nije stradao na tom području, te su fotografije proslijedili Hrvatskom planinarskom savezu. Dijelovi opreme koje smo vidjeli na fotografijama nesumnjivo ukazuju da su najvjerojatnije pripadali Tabakoviću ili Čuliću, jer odgovaraju opremi tog vremena, a među opremom se daju zamjetiti zavoji »Ivo Lola Ribar« i neki »Plivini« lijekovi na hrvatskom jeziku.
Nakon što smo dobili sve potrebne dozvole od institucija u Gruziji, odlazimo tamo kako bi pokušali naći tijelo i ostatke opreme koje je snimio češki alpinist, a kako se na fotografijama vide i tri cipele, pretpostavljamo da bi možda mogli pronaći i drugog nesretno stradalog alpinista, pojasnio nam je Berljak uz kojeg u Gruziju odlaze i Edin Alikafić, hrvatski alpinist koji je već dva puta bio na tom području, te pripadnici GSS-a Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin, koji su kao pripadnici specijalne policije tamo služili u mirovnoj misiji.
Sva četvorica hrvatskih alpinista koji su 1974. godine poginuli na Ušbi, iako mladi, bili su u to doba među vodećim snagama jugoslovenskog alpinizma. Splićanin Nenad Čulić (rođ. 1949.), pročelnik alpinističkog odsjeka HPD Mosor, izveo je između ostalog, odličan prvenstveni uspon u južnoj stijeni do tada neosvojenog vrha Ingosfijelda i vodio je vrlo uspješnu 1. splitsku alpinističku ekspediciju na Spitzbergen. Vitkor Tabaković (1948.) u to je doba bio pročelnik zagrebačkog alpinističkog odsjeka Velebita i jedan od najboljih hrvatskih penjača u ledu. Ispenjao je veliki broj zahtjevnih alpinističkih smjerova u Hrvatskoj, slovenskim alpama i centralnim alpama, baš kao i najmlađi u ekipi, talentirani alpinist Ante Bedalov (rođ. 1952. u Šibeniku), te Urso Vrdoljak (1942.) rođen u Mostaru, koji je neko vrijeme i obnašao dužnost pročelnika Komisije za alpinizam PSH. Sva četvorica bili su i članovi GSS-a.
Dobro poznavanje terena i eventualna poznanstva s lokalnim dužnosnicima HPS-ovoj ekipi će itekako trebati, jer ih očekuju mnogobrojni logistički problemi.
Borba s ledenjakom
Naime, njihovom današnjem odlasku već su prethodili pregovori s gruzijskom administracijom, pri čemu se predsjednik penjačkog saveza Gruzije, Zurap Kutchava, potrudio da nabavi potrebne dozvole. Nakon što dođu u Bilisu, avionom idu do mjesta od kud kreću ekspedicije u tom području. Od tamo ih put pješke vodi do 600-tinjak metara dugačkog ledopada pod Ušbom. HPS-ova ekipa mora biti brza jer se ledenjak u ovo doba godine brže kreće i postoji bojazan da ponovo sakrije tijelo i opremu. Sa sobom nose i penjačku opremu kako bi mogli detaljnije potražiti ledenjak i pokušati pronaći i drugo tijelo.
Ako uspiju u tome ključno je donijeti uzorak DNA u Hrvatsku kako bi se sa sigurnošću identificiralo o kome se radi, što je preduvjet da Gruzija dozvoli prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista od petka 13. srpnja
