Dobna granica za odlazak u mirovinu trebala bi biti podignuta najvjerojatnije na 67 godina života, sa sadašnjih 65, a razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika za jednu godinu. Na dnevni red trebala bi doći i reforma beneficiranog radnog staža
ZAGREB Ubrzavanje izjednačavanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce te potom i pomicanje dobne granice za umirovljenje, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu koje građani mogu očekivati od iduće godine. Osim što bi se za sve građane dobna granica za odlazak u mirovinu trebala podignuti najvjerojatnije na 67 godina života, sa sadašnjih 65, razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika. Ta kategorija je u domaći mirovinski sustav uvedena prije četiri godine, a riječ je o radniku koji u punu starosnu mirovinu može s navršenih 60 godina života i najmanje 41 godinom mirovinskog staža. Velika je vjerojatnost da će dobna granica umirovljenja dugogodišnjih osiguranika skočiti za jednu godinu.
Zahtjevi Bruxellesa
Napokon bi na dnevni red trebala doći i reforma beneficiranog radnog staža, koja se najavljuje više od četiri godine, ali nikako da krene. Hoće li dio paketa biti i uvođenje nacionalne mirovine, za sve one koji mirovinu nisu zaradili, tek treba vidjeti. To je jedno od obećanja aktualne Vlade, za koje je procijenila da bi se moglo ostvariti pred kraj mandata.
Pažljiva dorada
Iako resorni ministar najavljuje provedbu cjelovite mirovinske reforme, Danijel Nestić, stručnjak za mirovinski sustav s Ekonomskog instituta smatra kako prema sadašnjem stanju u hrvatskom mirovinskom sustavu nema potrebe za suštinskom reformom sustava, već nam treba pažljiva dorada pojedinih elemenata sustava s ciljem povećanja budućih mirovina, ali bez ugrožavanja postojeće fiskalne stabilnosti sustava.
»Dugoročne projekcije kretanja u hrvatskom mirovinskom sustavu pokazuju fiskalnu održivost sustava, što znači da uz sadašnje zakonske propise neće doći do eksplozije troškova. No, isto tako te projekcije pokazuju da će buduće mirovine biti relativno niske. Stoga u doradi sustava, odnosno reformi, treba poduzeti korake za održivo povećanje mirovina, a što je moguće ako se trošak povećanja mirovina podijeli između građana i državnog proračuna«, navodi Nestić. Drugim riječima, »trošak« za građane bio bi dulji ostanak u svijetu rada što će omogućiti veće uplate doprinosa te time u konačnici veće mirovine. Nestić se slaže da bi i domaća reforma, kao što je dobar dio EU-a već učinio, trebala ići za podizanjem zakonske dobi za umirovljenjem uz ograničavanje mogućnosti prijevremenog umirovljenja. Jedna od opcija bi moglo biti i »vezivanje zakonske dobi za mirovinu uz promjenu očekivanog trajanja života«.
Maksimalno umanjenje mirovine za prijevremeno umirovljenje trenutačno je 20,4 posto. U 11 mjeseci prošle godine u mirovinu su otišla 44.282 umirovljenika, a od tog broja u klasičnu starosnu mirovinu otišlo je 17.799 osoba, 4.844 osobe su bile dugogodišnji osiguranici, dok je prijevremeno umirovljeno 8.757 osoba (čemu treba pridodati i 60 prijevremenih umirovljenja zbog stečaja poslodavca).
Indeksacija mirovina
Prema Nestićevu mišljenju trebalo bi razmisliti i povoljnijem godišnjem usklađivanju mirovina za što je potrebno izraditi pažljive izračune i projekcije. Indeksacija mirovina sada se veže uz rast prosječnih plaća i inflaciju u omjeru 70:30 posto, pri čemu se veći udio veže uz pokazatelj koji brže raste te je time povoljniji za umirovljenika. »Može se razmisliti o još povoljnijem omjeru«, smatra Nestić, ali upozorava kako to ima značajan utjecaj na proračunske troškove te treba pažljivo procijeniti proračunske mogućnosti koje prema njegovu mišljenju postoje.