U Hrvatskoj se odvija izborna kampanja bez kampanje, jer dosad je izostala prava interakcija između predsjedničkih kandidata. U skladu je to za željom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja nastoji izbjeći sve konfrontacije. Neovisni kandidat Miroslav Škoro misli da je kampanja ovakva jer njegovi konkurenti nemaju program.

– Ja se nisam kandidirao zbog aktualne predsjednice, da nekoga maknemo, nego zato što mislim da se ovu dužnost ne obnaša na dobar način. Glasovao sam na prošlim izborima za Kolindu Grabar-Kitarović i da sam zadovoljan kako to ona radi, mi ne bismo sada vodili ovaj razgovor. Kandidirao sam se jer smatram da narod zaslužuje bolje. Slažem se da je ova kampanja takva kakva jest zato što to odgovara pojedinim akterima. Bilo bi mi lakše da i drugi imaju program, pa da argumentirano razgovaramo. Ali, bez obzira na dojam da se ništa ne događa, ja sam puno na terenu, i kao kandidat i kao glazbenik, i mogu vam reći da na terenu kuha. Postoji fundamentalno nezadovoljstvo u narodu.

Nezadovoljstvo predsjednicom?

– Apsolutno nezadovoljstvo ukupnom situacijom u Hrvatskoj. Ljudi šute i trpe dok se čaša ne prelije i zbog toga se svi moraju zabrinuti. Ali, na djelu je sprega između medija, politike i obavještajne zajednice…

Duboka država

​Obavještajne zajednice?

– Definitivno. Ja bih to nazvao medijsko-političko-obavještajna priča, koja sve ovo kontrolira i to je razlog stvaranja dojma da nema ničega, da traje jedna mirna kampanja u kojoj nema konfrontacija i da se sve već zna. U tome bitnu ulogu imaju agencije za istraživanje javnog mišljenja, koje bi trebale mjeriti raspoloženje u društvu i o tome informirati građane. Međutim, te agencije, koje na uzdama drži duboka država, zapravo pokušavaju oblikovati stvarnost i to na način da prezentiraju određene podatke koji, uvjeren sam u to, ne odgovaraju pravom stanju stvari. Podsjećam na rezultate posljednjih europskih izbora, na kojima je lista koju je vodila Ruža Tomašić dobila dvostruko više glasova nego što su to prognozirale te agencije. Kod javnosti se sada potiče uvjerenje da su tu samo dva spitzenkandidata, a onda će možda tek petnaestak dana prije izbora agencije korigirati neke rejtinge.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Sugerirate da su agencije dio nečijeg plana?

– Činjenica je da je u Hrvatskoj 60 posto gospodarstva povezano s državom. Da bi agencije opstale i zarađivale, moraju surađivati s velikim sustavima, koji jedini posjeduju ozbiljan novac i naručitelji su njihovih usluga.

Te ankete vama prognoziraju pobjedu u drugom krugu u eventualnom srazu sa Zoranom Milanovićem. Ne možete onda reći da su baš uperene protiv vas.

– To je irelevantno u odnosu na činjenicu da se mjesecima stvara dojam da nitko osim kandidata HDZ-a i SDP-a ne ulazi u drugi krug. Na taj način izravno se utječe na birače i sam izborni proces.

Posljednji koji je ovako govorio protiv tih agencija, sa sličnom argumentacijom da ih država plaća, bio je predsjednik SDP-a Davor Bernardić, kad mu je stranka loše stajala u anketama.

– Primjer koji navodite ide u prilog ovome što govorim. Bernardiću i SDP-u te su iste agencije uoči EU izbora davale jedva tri mandata, a HDZ-u između pet i šest. Rezultati izbora pokazali su nešto sasvim drugo. Vidjet ćete da će njihove procjene doživjeti debakl na predsjedničkim izborima.

​Koja Jugoslavija?

Predsjednice uglavnom nema, rijetko nastupa u javnosti, ali nekako se ipak iskristalizirao njezin program – ja sam protiv Jugoslavije.

– Koje Jugoslavije?

Pa, Jugoslavije. Kolinda Grabar-Kitarović stalno govori da je protiv Jugoslavije. I to je njezin program. Možemo se mi s tim šaliti, ali ovakav program ima i danas u Hrvatskoj svoju publiku.

– Jugoslavija se davno raspala, to je povijesna činjenica. Vodili smo obrambeni rat protiv njezine vojske i dobili smo ga. Bolje bi bilo koncentrirati se na to da još nismo pronašli nestale, nismo pokrenuli zahtjeve za odštetu hrvatskim braniteljima i civilima zatočenima, mučenima i ubijanima u koncentracijskim logorima na tlu Srbije, daleko smo od rješavanja graničnih sporova, nismo završili proces sukcesije i tako dalje. To je važan dio tog nasljeđa koji moramo riješiti, ostalo je passe. Ako su paušalne ocjene o prošlosti nekome važne onda, evo, ja sam protiv Rimskog carstva.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Mogu se složiti da je Jugoslavija stvar prošlosti, ali ako su ključne poruke predsjednice Republike, jednog od glavnih kandidata, vezane za Jugoslaviju, onda je to itekako politički relevantna tema. Htjeli ne htjeli i skoro 30 godina nakon nestanka te države moramo se baviti Jugoslavijom.

– Nije hrvatska povijest započela 1918., ulaskom u jugoslavensku zajednicu. Imali su Hrvati u toj povijesti problema i s nekim drugim narodima i asocijacijama. Ukazao bih tu i na jednu kontradikciju – vladajući, uključujući predsjednicu, nesprestano pričaju protiv Jugoslavije, a istovremeno su za jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a izabrali Zapadni Balkan. Zašto se bavimo Zapadnim Balkanom? To bismo predsjedanje trebali iskoristiti kako bismo izvukli benefite za Hrvatsku, a ne da nam u fokusu bude Zapadni Balkan. Ali, što se može, to je u njihovim glavama i ako gospođa dobije izbore na takvom programu, to će značiti da je pogodila. Za mene je puno važnije kakva je monetarna politika u Hrvatskoj, demografija, gospodarstvo…

Kako bilo, klonite se izravnih napada na predsjednicu.

– Tako sam odgojen, kao kršćanin, katolik i ne napadam druge osobe. Štoviše, vjerujem da druge treba ljubiti kao samog sebe. Ukoliko me ne ugrožava, zašto bih nekoga napadao?

Zato što vam je ona politička protivnica, vjerojatno glavna prepreka ulasku u drugi izborni krug.

– Ne bih volio ovaj razgovor svesti na komentiranje Kolinde Grabar-Kitarović ili bilo kojeg drugog kandidata. To je meni ispod razine ljudskog dostojanstva. Rekao je jednom Arsen Dedić ne bi moglo niže nego samo dublje. Ja u tome ne želim sudjelovati. Bitno je da aktualna predsjednica predstavlja vladajuću koaliciju i kontinuitet, a oni kažu da je sve dobro. Pitajte Andreja Plenkovića, čija je ona kandidatkinja, je li sve dobro i on će vam reći da jest. Njihova je platforma da je sve dobro i da se tako treba nastaviti, neke manje probleme ćemo putem riješiti. Važno je da predsjedamo Europskom unijom, što je kao neko čudo koje se samo nama dogodilo.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

​Vlast iz naroda

Ni člana Europske komisije još nitko prije nije imao.

– Nikada nitko, samo mi sada. I odmah nam je svima bolje. To je što se tiče jednog spitzenkandidata. Onaj drugi tvrdi da se njemu sve ovo baš i ne dopada, promijenio bi aktualnu predsjednicu i umjesto nje postao predsjednik, ali pritom bi se borio da se narodu ukine pravo biranja predsjednika. Dao bi premijeru, koji odlučuje o ustavnim sucima, šefovima državnih poduzeća, dostavljačima sendviča u Vladu, da utječe još i na izbor predsjednika države u Saboru. I tu sam i ja koji bi povećao ovlasti predsjednika, kako bi se iskontroliralo ove momke koji su se malo zaigrali. To vam je cijela priča.

Tema proširenja predsjedničkih ovlasti je polarizirajuća za hrvatsko društvo, koje je ionako već dosta podijeljeno, zar ne?

– To ćemo vidjeti nakon izbora. Sad istraživanja sugeriraju da je uvjerljiva, gotovo dvotrećinska, većina građana za povećanje predsjedničkih ovlasti. Ne bi to bila dodatna polarizacija nego uvođenje kontrole nad onima koji su se uistinu oteli. Od Ustavnog suda nadalje. Zašto bi se sve svodilo na dogovore šefa pobjedničke stranke i njegovih trgovačkih partnera? Zašto narod ne bi imao pravo nešto reći i između izbora? A tko je bolji da govori uime naroda od onoga tko dobije milijun glasova. Taj s narodom može komunicirati i putem referenduma, pa ako na njemu ne prođe ono za što se on zalaže, neka podnese ostavku.

Niti jedna značajna politička opcija ne podržava veće ovlasti predsjednika Republike. Vi biste kao predsjednik ušli u sukob s gotovo cijelom hrvatskom političkom klasom.

– Vidjet ćemo nakon sljedećih parlamentarnih izbora tko će to podržavati, a tko neće. Ovi predsjednički izbori bit će prekretnica za Hrvatsku. U Ustavu ne piše da država pripada političarima nego da vlast proizlazi iz naroda. Nisu valjda političke stranke svete krave.

Političke stranke temelj su parlamentarne demokracije.

– Ne sporim ja postojanje i važnost političkih stranaka, nego njihove rezultate. Ukrale su nam vrijeme, ništa se bitno nije dogodilo. Koju su to oni ozbiljnu reformu pokrenuli u tri godina, osim državnih blagdana? Imamo situaciju da nitko ne smije ući u HNB, imamo jedno tri države u državi. Car je gol, možemo se lagati da nije, ali gol je. Narod tako misli. Naravno, unutar tog naroda dio je ljudi, zbog svojih interesa, vezan za te stranke i njima je dobro i ne iseljavaju iz Hrvatske. Već smo živjeli u sustavu u kojem je članska iskaznica jedna stranke sva vrata otvarala.

Milanović tvrdi da će, ako bude izabran za predsjednika, biti prijatelj premijeru. Vi se spremate raditi konstantan pritisak na premijera.

– Ma, bit ću mu noćna mora, definitivno. Nemojmo brkati prijateljstvo i posao.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

​Jadni šovinisti

Vi ste s objavom kandidature postali srpski zet i dezerter, želi vas se diskvalificirati kao domoljuba.

– Moj je moralni kredibilitet puno veći nego što misle i to me uopće ne dira.

Nije vam nitko još rekao ti si Škoro super, ali supruga ti je Srpkinja i ne mogu ti dati svoj glas?

– Ne. Ali, to je toliko jadno i nisko, taj idiotizam u kombinaciji sa šovinizmom. Gadljivo mi je o tome i govoriti.

Da, vi iz prve ruke možete svjedočiti što je to hrvatski šovinizam.

– Nije to hrvatski šovinizam, to su pojedinci i jadnici. Nažalost, neki među njima su i u važnim državnim institucijama i političkim strankama. Njihovo je pravo da to rade, ali su za mene oni i dalje jadni šovinisti. Zajedničko im je to da pošto-poto žele zadržati svoje pozicije i postojeće odnose u društvu u kojima je narod sekundaran. Kandidaturom sam se izložio i nemam problem s tim da me udaraju, ali kada udaraju na obitelj, sve da je to i istina, to je stvarno jadno.

Pa da, što da vam je supruga zaista Srpkinja? Kakve to veze ima?

– To morate njih pitati, mogu vam dati popis imena ljudi koji se time bave.

To je isto neka duboka država?

– Više je onako bucmasta.

Zašto ste protiv ćirilice u Vukovaru?

– U državi su na puno mjesta dvojezični natpisi i navikao sam na to. Normalno mi je to, a ćirilicu znam dobro. Hrvatska ima tako visok standard zaštite nacionalnih manjina da nas rijetko tko može stići. Promašeno je Hrvatima pripisivati da smo netolerantni i da neke stvari ne možemo podnijeti. U školi sam dijelio klupu s čovjekom koji je 1991. svojom voljom otišao u Srbiju. Kad smo nedavno u Osijeku slavili godišnjicu mature, neki su na to okupljanje došli iz Beograda i Novog Sada i nitko im ni ‘a’ nije rekao. No, Vukovar ima ipak posebno značenje. Vukovarci su predivni ljudi koji su prošli jednu stravičnu tragediju i ta stranica još nije zatvorena. Traži se još puno nestalih, sjećanja na pjesme o klanju Hrvata nisu izbrisana.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

U redu, ali ne razumijem kakve to veze ima s ćirilicom.

– Za njih ta ćirilica predstavlja nešto što im je nanijelo veliko zlo. Govorim vam o simbolici, ćirilica u Vukovaru ima drukčije značenje nego negdje drugdje. Svi to moraju shvatiti. Vukovar je specifičan i zbog čega se sada uopće bavimo ovom temom. Primarno je stvoriti u gradu uvjete da ljudi normalno žive, nije ćirilica najvažnija stvar. Ne treba Vukovarcima ništa nametati, sami će oni odlučiti. Svašta se u Vukovaru pisalo tom ćirilicom.

Pisalo se svašta i latinicom, primjerice Mein Kampf, pa što da radimo.

– Slažem se, ali mora proći određeno vrijeme da bi se na neko povijesno razdoblje stavilo točku. Jeste li vi u stanju objasniti ljudima u Vukovaru da je u redu da im na kući bude ćirilica, makar još nisu pronašli svoje mrtve? Ovo njih još vrijeđa, ćirilica ih još vrijeđa i nemojmo im je nametati. Koji bi to benefit Vukovaru donijelo uvođenje ćirilice, osim što bi to bila provokacija za Vukovarce?

Siguran sam da je interes Hrvatske što čvršća integracija Srba, da se oni ugodno osjećaju u našoj državi. Uskraćivanje etničkih prava Srbima u Vukovaru odbija od Hrvatske i Srbe u Donjem Lapcu, iako se oni mogu službeno koristiti ćirilicom.

– Mi bismo trebali uvesti ćirilicu u Vukovaru da se Srbi u Donjem Lapcu osjećaju bolje?

Svi Srbi. Ne može hrvatski interes biti da se jedna manjina ne osjeća ugodno.

– Bez obzira što bi se većina osjećala neugodno?

Većina, po prirodi stvari, mora biti širokogrudna.

– Valja misliti i na članak osmi Ustavnog zakona koji ipak u ovu korelaciju stavlja i osjećaje većine. Moj je prijedlog da se u Vukovaru raspiše referendum o ćirilici. Što ne znači da imam nešto protiv nacionalnih manjina, Bože sačuvaj.

​Bili su i drugi…

Vi ste bili dobri s Ivom Sanaderom.

– Što znači dobar?

Bili ste 2007. na njegovoj izbornoj listi.

– Bili su mnogi. Ja sam bio na toj listi zato što sam tada trebao Sanaderu. Inače, s njim sam u životu samo jednom ručao i to nakon lokalnih izbora u Osijeku 2008. Nedugo poslije sam mu se zahvalio i otišao iz Sabora.

Miroslav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Vaš hit »Sude mi« bio je protest protiv hvatanja i izručivanja hrvatskih generala Haagu, što je radila Sanaderova vlada, a onda ste unatoč tome bili na njegovoj izbornoj listi. Nije li to bilo proturječno?

– Sve sam svoje domoljubne pjesme pisao zato što to tako osjećam. S druge strane, kad se čovjek želi baviti politikom, postoji način na koji se to radi. Prihvatio sam biti na HDZ-ovoj listi u nastojanju da utječem na neke stvari koje su mi u to vrijeme išle na živce, da ih spriječim. Recimo da se oduzme pravo glasa hrvatskom iseljeništvu, što mi je smetalo, pa sam se tome usprotivio tako da sam dopustio da se moje ime stavi na listu koja je bila protiv toga. Međutim, nakon osam mjeseci, mandat sam vratio toj listi.

Ulazite li ovaj puta u politiku da u njoj i ostanete, neovisno o rezultatima predsjedničkih izbora?

– Nakon što sam imenovan generalnim konzulom u Mađarskoj i tamo sa svojim ljudima odrađivao veliki posao na terenu, shvatio sam da sam sustav ministarstva nije dobro postavljen. Naša diplomacija uglavnom funkcionira kao deponij za rashodovane kadrove i vraćanje dugova poslušnima, pa sam podnio ostavku. Maloprije sam opisao svoj drugi ulazak i izlazak iz politike. Sada sam sazrio, imam 57 godina i odgovorno tvrdim da je politika još gora nego što je bila, ali odlučio sam da ću ostati u njoj pod svaku cijenu. Neću stati nakon ovih izbora. Okupio sam ljude koji vjeruju da je promjena moguća i ne mogu ih napustiti, bez obzira kakvi bili izborni rezultati. Zašto ne bismo promjenu napravili u Saboru?

Objektivno, niste vi nikakav desničar, premda vas se tako uobičajeno percipira. Imate neke stavove koji bi vas tu svrstavali, ali vi općenito niste desničar.

– Drago mi je što me ne možete staviti u jednu ladicu. Priznajem da sam desno kad su u pitanju nacionalni interesi, ali kad je riječ o radu i čovjeku, tu sam lijevo.