ZAGREB Provjera skupljenih potpisa za održavanje dva referenduma bila je zakonita. Odlučio je tako Ustavni sud i odbacio zahtjeve inicijativa Istina o istanbulskoj i Narod odlučuje. Još se čeka da odluku o neodržavanju referenduma potvrdi Sabor. Ministar tvrdi time priča završava, ali inicijative uvjeravaju u suprotno. Gost Mislava Bage u Dnevniku Nove TV, Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda objasnio je odluku.

Je li po vama završena priča s referendumskim inicijativama? Hoće li Ustavni sud ikada više o tome raspravljati?

– To ne možemo znati dok Hrvatski sabor ne odluči što će. Hoće li prihvatiti ovo izvješće Vladi i utvrditi da nisu ispunjeni uvjeti za referendum ili ako bude imao neke dvojbe, obratiti se Ustavnom sudu i pitati jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom.

Glavni uvjet za referendum je tih 10 posto. Vlada tvrdi da toga nema. Mogu li u Saboru odlučiti da će pitati Ustavni sud jesu li ta pitanja i 10 posto u skladu s Ustavom? Mogu li i to napraviti?

– Samo ako su u dvojbi. Ustav je jasan, Hrvatski sabor će raspisati referendum ako to traži 10 posto birača u Republici Hrvatskoj. Ako nema 10 posto birača nema ni referenduma. Isto tako Ustavni zakon kaze da će Ustavni sud na zahtjev Sabora, kad to traži 10 posto građana, odlučiti jesu li ispunjene prepostavke i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavnom. Ako nema deset posto birača nema ni referenduma.

Počinje rasprava o novom zakonu o referendumu koji bi to sve regulirao. Mi danas imamo situaciju da se potpisi prikupljaju pa se tek nakon nekoliko dana ili tjedana donose u Sabor. Isto tako kod izbora predsjednika nakon 14 dana predajemo sve u DIP. Mislite li da bi DIP preuzeti sve to i nadzirati?

– Mi smo i u ovoj odluci i u nekoliko ranijih odluka upozoravali da bi taj zakondovani proces trebali urediti. Trebalo bi kao prvo urediti to koja pitanja mogu biti predmetom referenduma.

Možemo li staviti na referendum manji PDV?

– To bi sigurno građani podržali, ali može li to biti referendumsko pitanje? Ne mogu prejudicirati, ali mnoge gospodarske i socijalne politike su vrlo sporne teme, mogu li one biti referendumsko pitanje ili su one u nadležnosti Vlade koja snosi političku odgovornost za svoje odluke.

U mnogim zemljama je upravo to regulirano da se o ljudskim i manjinskim pravima ne može odlučiti na referendum. Smatrate li da bi Hrvatska to trebala slijediti?

– Mislim da bi bilo dobro da se to uredi. Mislim da ljudska prava ne bi trebala biti na referendumu. Zatim bi trebalo urediti i nadziranje prikupljanja potpisa, zatim rokove za predaju, nadziranje kontrole prikupljanje potpisa, zatim rokovi, zatiim financiranje tih kampanja… Ima puno stvari koje bi se trebalo urediti kako ne bi dolazilo do rasipanja društvene energeije bez potrebe.

Ne bi li bilo bolje da neka inicijativa prije no što krene prikupljati potpise dođe Ustavnom sudu i pita hoćete li pogledati ovaj prijedlog pitanja, je li on u skladu s Ustavom ove zemlje?

– To je moguće. To je tzv. prethodni ustavni nadzor kojeg poznaje dosta zemalja. Međutim, vidimo problem što je kod nas to pitanje uređeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, a to je propis ustavnog ranga i za njega treba dvije trećine.

Vratimo se na ono što vama predstoji. Vlada vam treba poslati zamolbu da prolongiraju rok da promijene Zakon poobačaju. Nakon dvoje godine koji to razlozi moraju biti valjani da vi njima produžite, primjerice, rok za još godinu dana?

– Vidjet ćemo kad ih dobijemo od Vlade, ne mogu sada prejudicirati kakva će biti odluka Ustavnog suda. Ali u svakom slučaju Vlada će morati debelo objasniti što su radili dvije godine…

Što vi mislite, što su radili?

– Pa, recimo, ako su istraživali, proučavali rješenja, ako se nisu mogli složiti, ako je bila bogata javna rasprava i nisu se još neke stvari razjasnile, to bi mogli biti opravdani razlozi.

Postoji li mogućnost da vi njima date odbijenicu?

– Postoji, naravno.

I što se onda događa u životima?

– Dakle, sankcija nema. Vlada snosi političku odgovornost zato što nije poštivala odluke Ustavnog suda koje su obvezatne i koje je dužna poštivati svaka pravna i fizička osoba. Međutim, iskreno, neće se ništa dogoditi jer to nije situacija kada Ustavni sud ukine zakon i odredi rok za njegovo donošenje pa nastane praznina. Ovdje neće nastati praznina nego će se primjenjivati zakon koji je 40 godina na snazi.

Prije dvije godine ste rekli da je pobačaj moguć i da se ne smije zadirati u onih do 10 tjedana. Ako bi kojim slučajem zakonodavac krenuo u taj dio zakona, bi li to bilo protuustavno?

– Bi. Ako bi zakonodavac postupio protivno odluci Ustavnog suda i odredio zabranu prekida trudnoće, to bi bilo apsolutno protivno odluci Ustavnog suda i to ne bi Ustavni sud dopustio. Ne bi dopustio ni referendum na tu temu, a kamoli zakon.

Dakle, to se uopće ne smije dirati?

– Ne može se to dirati. Ono što se može dirati i što treba učiniti to je ono što je Ustavni sud rekao. Dakle, treba propisati preventivno-edukacijske mjere da prekid trudnoće bude iznimka. I tu je spolnoodgovorno ponašanje, kontracepcija, vrijeme za razmišljanje, financiranje troškova, priziv savjesti… To su pitanja koja treba urediti zakon.

Znači zakon će ostati na snazi bez obzira koliko Vlada razmišljala o nečem novom. U kojem ćete roku vi Vladi udovoljiti da im produžite rok ili ne?

– Vlada ima rok do 21. veljače. Kad se Vlada obrati Ustavnom sudu mi ćemo odlučiti u nekom primjerenom roku.

Što je to primjereno?

– Što ja znam, 30 dana.