Na desetke komentara i sugestija zainteresirane javnosti stiglo je na Nacrt prijedloga Zakona o upravnim sporovima (ZUS) koji je do danas bio na javnom e-savjetovanju. Predlagatelj Ministarstvo pravosuđa i uprave novom regulativom želi upravne sporove ubrzati i ojačati pravnu zaštitu stranaka. Upravni sporovi svojevrsna su sudska kontrola zakonitosti odluka koje prije svega donose javna tijela državne i lokalne uprave prema građanima u procesima pred upravnim sudovima i Visokom upravnom sudom. U sudskoj praksi to primjerice može biti odluka nekog ministarstva, tijela županije, grada ili općine, a koja se tiče interesa i prava pojedinaca, fizičkih ili pravnih osoba.

Predloženim odredbama nove regulative propisuje se proaktivniji pristup izvršenju presuda budući da se uvode novčane kazne za čelnike javnopravnih tijela ako ne izvrše odluku upravnog suda i to u iznosu do 30 posto prosječne godišnje bruto plaće u Hrvatskoj u prethodnoj godini, ističe Ministarstvo pravosuđa. Upornost u nepoštovanju sudskih odluka mogla bi se u novim uvjetima obiti o glavu posrnulim čelnicima. Po novom prijedlogu Zakona sud bi izricao opetovane novčane sankcije sve dok tuženik, odnosno javno tijelo ne izvrši presudu.

Obnova spora

Nacrtom prijedloga novog ZUS-a predviđa se mogućnost obnove spora što je dosad bilo moguće samo u postupcima koji su okončani presudom, navodi predlagatelj. Novina je da bi se uveo i institut oglednog spora koji se primjenjuje ako je u pet ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode. Time bi se ostvarilo načelo ekonomičnosti, pravna sigurnost i osjećaj izvjesnosti odluke za stranke jer bi se zbog sličnih predmeta u postupku moglo prevenirati odugovlačenje spora. Ogledni spor relativno je novi institut koji je 2019. godine uveden novelom u Zakonu o parničnom postupku. S druge pak strane radi osiguravanja pravednosti u procesuiranju, ograničit će se mogućnost da se drugim posebnim zakonima propisuju izuzetno kratki rokovi za donošenje presuda upravnih sudova jer su takve situacije donijele više štete pod formalnom izlikom bržeg procesuiranja.

Ministarstvo pravosuđa ocijenilo je da je dosadašnji zakon više puta bio predmet izmjena i dopuna, no uočeni problemi u praksi nisu otklonjeni, a Visoki upravni sud nepotrebno se opterećivao predmetima koji su se mogli rješavati na nižim sudovima umjesto da se koncentrirao na one najsloženije predmete. Iz tog razloga predlagatelj je pokrenuo izradu nove regulative koja bi odredbama spriječila dosadašnju koliziju s ostalim zakonima koji su apriori određivali nadležnost isključivo Visokog upravnog suda. Osim gomilanja predmeta na visokom sudu takva praksa narušavala je postojeće načelo prvog i drugog stupnja postupka, načelo slijeda procesuiranja od nižeg prema višem sudu.

– Osnova novog Zakona je osuvremenjivanje upravnog spora, bolja zaštita prava stranaka, sprečavanje bespotrebnog opterećenja Visokog upravnog suda i Upravnog suda u Zagrebu, poticanje proaktivnijeg pristupa suda u rješavanju predmeta, skraćivanje trajanja upravnog spora i osjećaj izvjesnosti odluka za stranke. Novim Zakonom izričito se propisuje da u upravnom sporu sud odlučuje, između ostalog, na temelju pravne stečevine Europske unije, navodi Ministarstvo pravosuđa. U posebnim uvjetima omogućit će se strankama i izravan pristup Vrhovnom sudu ako jedna od strana posumnja da upravni sudovi nisu donijeli pravednu odluku.

Rok za presudu

Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke može podnijeti protivna strana ako je Državno odvjetništvo bilo stranka u upravnom sporu ili je zastupalo tuženika u upravnom sporu.

Među komentarima na nacrt novog zakona opaska je na rok objave presude od zaključenja rasprave koji ne može biti dulji do 30 dana. Komentator na javnom savjetovanju upozorava da se u članku 121. Zakona zapravo predlaže puno dulji rok za objavu presude nego što je u postojećoj regulativi koja ističe objavu »odmah ili iznimno u roku od 8 dana«.

– Stavkom 1. Članka 121. znatno se produljuje rok za objavu presude što je suprotno uvodnim odredbama prema kojima se predlaže skraćivanje trajanja upravnog spora te temeljnom načelu da se odluči u razumnom roku o pravima i obavezama stranaka. Predlažem da se skrati rok za objavu presude na 15 dana, a da se produlji rok za dostavu i otpremu odluke na 30 dana, navodi se u komentaru.

Sa sugestijama na novi zakon javilo se i Veleučilište studija sigurnosti i jedan odvjetnički ured navodeći potrebu dopuna prijedloga.

– Tuženici u upravnom sporu mogu biti i pravne osobe s javnim ovlastima. Konkretno, te pravne osobe mogu biti i privatne (primjerice veleučilište bilo javno ili privatno). Propisano je da tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći može zastupati Državno odvjetništvo, a shodno tome pravne osobe s javnim ovlastima trebali bi po punomoći moći zastupati odvjetnici. Osobito u situacijama kada je tuženik privatna pravna osoba s javnim ovlastima ne vidimo nikakvo opravdanje da istog ne bi u upravnom sporu mogli zastupati po punomoći odvjetnici, navode s Veleučilišta.

I Sindikat treba imati pravo na odvjetnika

Odvjetnički ured Porobija & Špoljarić osvrnuo se na predloženi članak 19. novog zakona u kojem se navodi da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

– Ovu odredbu treba dopuniti. Naime, nije u svim sporovima tuženik javnopravno tijelo. Postoje npr. sporovi radi nadomještaja suglasnosti sindikata za pokretanje disciplinskog postupka protiv sindikalnog povjerenika i sl., u kojima se kao tuženik pojavljuje sindikat. Sindikat nije javnopravno tijelo, nego udruga. Potrebno bi bilo predvidjeti da i tuženik može imati punomoćnika odvjetnika. To bi trebalo predvidjeti barem za tuženike koji nisu javnopravni subjekt. Nema naime nikakvog opravdanja za situaciju da tuženi sindikat ne bi smio biti zastupan po odvjetniku, ističe odvjetnički ured. Svi ovi komentari i oni koji će pristići dobit će odgovore predlagatelja po objavi izvještaja 23. siječnja iduće godine. Predlagatelj ih može prihvatiti, odbiti ili samo primiti na znanje.