Međunarodna organizacija koja promovira slobodu izražavanja Article 19 kao dio uglednog medijskog konzorcija Media Freedom Rapid Response (MFRR) utvrdila je da izmijenjeni tekst Kaznenog zakona RH, kolokvijalno prozvan Lex AP ne bi prošao tzv. trodijelni test razmjernosti pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, odnosno test učinka i koristi takve odredbe.

U pravnoj analizi izmjene zakona kojima se člankom 307. a uvodi novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje i proglašava tajnom neprihvatljiv je jer ograničava slobodu govora, a novinarima i medijskim kućama objavu informacija od javnog interesa. Iako su novinarski ceh i pravni stručnjaci mjesecima upozoravali na štetnost i neprihvatljivost intervencija u postojeći zakon smatrajući ga udarom na medije i na »zviždače« posebno u slučajevima otkrivanja korupcije u visokoj politici, vladajuća politička većina u Saboru gurala je i usvojila takve izmjene još u ožujku.

Pozitivne politike

– Article 19 poziva hrvatske vlasti da u cijelosti povuku sporni članak 307. a Kaznenog zakona jer predstavlja značajnu prijetnju slobodi izražavanja te se mora hitno ponovo razmotriti. Umjesto toga, preporučuje se usredotočiti na stvaranje pozitivnih politika za zaštitu zviždača i jačanje mjera za suzbijanje strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP) u Hrvatskoj, ističe se u objavi medijske organizacije koja postoji još od 1987. godine. Spomenuti test razmjernosti kao dio mehanizma zaštite Suda u Strasbourgu definira tri koraka: zakonsku propisanost, služenje propisanoj svrsi i nužnosti za demokratsko društvo.

Ekipa Article 19 koja se bavi analizom zakona i politika ocijenila je kako uvođenje članka 307. a u Hrvatskoj predstavlja nesrazmjerno miješanje u slobodu govora te ograničava mogućnost novinara i drugih aktera da objavljuju informacije od iznimnog javnog značaja. Dodatno, Article 19 ovakve izmjene smatra suprotnima međunarodnim standardima slobode izražavanja. Medijska organizacija podsjeća da Kazneni zakon RH već ionako štiti tajnost i integritet pravosudnog postupka te sankcionira povredu tajnosti sudskog postupka i odavanje »profesionalne tajne«. Iz tog razloga nije bilo potrebe za uvođenjem još jednog kaznenog djela jer će neminovno biti kontraproduktivno, odnosno ograničiti pristup informacijama, ističe se u analizi. Nadalje, navedene izmjene KZ-a također zanemaruju mogućnost da otkrivene informacije već mogu kolati u javnom prostoru, čime se eliminira potreba za zabranom njihova »otkrivanja«. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje da je dopušteno ograničiti otkrivanje samo u onoj mjeri u kojoj može značajno ometati ključni element pravosudnog procesa kao što je nepristranost sudaca ili presumpcija nevinosti.

Iako je uoči izmjena u posljednji trenutak uvršteno isključenje kažnjavanje novinara, postoji opasnost da se pojam novinarstva tumači uskogrudno i da pošteda ne vrijedi za rad freelancera, blogera, aktivista za ljudska prava i drugih koji obavljaju novinarsku funkciju.

Prikupljanje informacija

Article 19 dijeli zabrinutost Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog izmjena KZ-a koje potencijalno onemogućavaju novinare u prikupljanju informacija o kaznenim istragama.

Posljedično, to bi moglo dovesti do smanjenja broja medijskih izvještaja i pristupa javnosti relevantnim informacijama o kaznenim procesima i istragama koje su u tijeku. Strah od kaznenog progona pokolebat će potencijalne zviždače da otkriju slučajeve kršenja ljudskih prava, korupcije i zloupotrebe ovlasti, smatra Article 19. Također, kako se trenutno tumači, iznimka javnog interesa ovisi o pragu »prevladavajućeg« javnog interesa, što otvara daljnju mogućnost zloupotrebe vlasti, odnosno arbitrarnosti. Podsjećamo, nove kaznene odredbe neće se primjenjivati ukoliko je pri otkrivanju detalja izvida u pitanju pretežito javni interes, no problem je što će taj isti javni interes definirati i proglašavati sudac ili državni odvjetnik, a ne neko treće neovisno tijelo.

Pitanje u kojoj bi mjeri suci ili odvjetnici bili kadri samostalno percipirati, bez struke ili vještaka, prevladavajući javni interes u medijskom izvještaju. Organizacija smatra da je posezanje za kaznenim pravom u regulaciji otkrivanja informacija problematično samo po sebi. Postoje održive alternative koje bi mogle zaštititi integritet pravosudnog procesa, a da se ne pribjegava kaznenim sankcijama. Nadalje, zatvorska kazna do tri godine zatvora za otkrivanje detalja izvida krajnje je nesrazmjerna i sigurno će obeshrabriti sudionike iz kaznenog pravosuđa da u kontaktima s novinarima prijavljuju potencijalna kršenja i zloupotrebe u pravosudnom sustavu. Izrijekom je navedeno da takve sankcije čekaju pravosudne dužnosnike ili državne službenike u pravosudnom tijelu, policijskog službenika, okrivljenika, odvjetnika, odvjetničkog vježbenika, svjedoka, vještaka, prevoditelj ili tumača.

Zadržavanje predmeta u ladicama bila je dugi niz godina loša domaća praksa za što nitko nije odgovarao. No, to je u konačnici i dovelo do »kanaliziranja« važnih informacija prema novinarima. Da nije bilo famoznih »curenja podataka« u medije, odnosno da je ranije postojala takva restriktivna odredba, teško da bi javnost doznala o mutnim poslovima tuceta vladajućih ministara i državnih tajnika. Ne bi se doznalo ni o urnebesnoj prepisci nekadašnjih HDZ-ovih perjanica, ministrice Gabrijele Žalac i državne tajnice Josipe Rimac, sadašnje gospođe Pleslić s njihovim aluzijama na premijera Andreja Plenkovića.

Vjerojatno bi Lex AP, ako bi i postojao, imao neki drugi kolokvijalni naziv. HND ga je nedavno »krstio« kao »Zakon opasnih namjera«.

Članak 19. za slobodu izražavanja

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) usvojen još 1966. na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda (UN) Hrvatska je ratificirala 12. listopada 1992. Članak 19. ICCPR-a po kojem je organizacija Article 19 preuzela ime štiti pravo na slobodu izražavanja u širem smislu. Prema toj odredbi, države potpisnice dužne su jamčiti pravo na slobodu izražavanja, uključujući pravo na traženje, primanje i širenje informacija i ideja svih vrsta bez obzira na granice. Sloboda izražavanja zaštićena je i u europskom sustavu ljudskih prava, i to člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR), koju je Hrvatska ratificirala 1997. godine. Organizacija Article 19 zalaže se za razvoj progresivnih standarda o slobodi izražavanja i slobodi informacija na međunarodnoj i regionalnoj razini, koji se implementiraju u nacionalne pravne sustave.