Nitko ne može dokazati da je pomoćnik ministra financija Šegon iskoristio svoj utjecaj i moć koja proizlazi iz dužnosti koju obnaša da bi od HBOR-a dobio kredit. S druge strane, Linić i Šegon ne mogu javnosti uvjerljivo dokazati suprotno
Pomoćnika ministra financija Branka Šegona Vlada je imenovala 29. prosinca 2011. godine. Sedam mjeseci kasnije, u srpnju 2012. godine, njegova obiteljska tvrtka Facta Vera dobila je kredit Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) u iznosu od 31,4 milijuna kuna. Zbog tog kredita Šegon se danas nalazi u središtu medijskog skandala, u kojem se propituje mogući sukob interesa na visokoj političkoj razini. Oglasila se i Hrvatska banka za obnovu i razvitak, koju su Šegonovi oslobodili bankarske tajne. HBOR je, između ostalog, detaljno upoznao javnost o uvjetima pod kojima je pomoćnik ministra dobio kredit. Ministar Slavko Linić stao je iza svog pomoćnika. Nakon ovotjedne sjednice Vlade izjavio je: »Smatram da sukoba interesa nema, obzirom da je Šegon postupao po zakonu. Ipak, to je područje rada Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koje će dati zadnju riječ. Moja saznanja govore da sukoba interesa nema.«
Prva objava
Aferu Šegon, rekosmo, otvorio je portal Index.hr, 10. siječnja ove godine, iz pera novinara Ilka Ćimića. To, međutim, nije bio prvi put da je informacija o Šegonovom kreditu kod HBOR-a objavljena u javnosti. Informacija je prvi put objavljena 11. veljače prošle godine u Jutarnjem listu. Članak je govorio o »najbogatijim SDP-ovcima na vlasti«, pri čemu je oglašeno da imovina obitelji Šegon vrijedi »najmanje 60 milijuna kuna«. U predzadnjem pasusu članka autorica piše: »…u 2012. podižu dva nova kredita od 15,6 milijuna kuna kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj, i još jedan u tom istom iznosu kod Hypo Banke.« Novinarka pritom ne problematizira činjenicu da je pomoćnik ministra tražio i dobio kredit HBOR-a, niti iznosi detalje o kreditu. Pitanje mogućeg sukoba interesa otvorio je Index, donoseći pritom detalje o Poslovanju Šegonovih obiteljskih tvrtki Facta Vera (»godišnji prihod u posljednje tri godine u rasponu od 6,8 do 7,3 milijuna kuna, a dobit između 158 i 53 tisuće kuna«), Sun Corporation (»prošle godine poslovala s minusom od 1,3 milijuna kuna«) te Trident Centar (»u trogodišnjem razdoblju gubici od 266, 145 i 312 tisuća kuna«).
Nakon što su se tvrtke obitelji pomoćnika ministra financija Branka Šegona zbog kredita HBOR-a našle pod lupom medija, otkriveno je i nekoliko za spomenutog dužnosnika vrlo neugodnih detalja iz njihovog poslovanja. Jedan kaže da tvrtka Šegonovih Facta Vera do sredine prosinca prošle godine nije platila boravišne pristojbe u iznosu od 92.689 kuna. Novinar lista 24 sata Ivan Pandžić, koji je otkrio ovu priču, na televizijskom gostovanju na televiziji svoje medijske kuće ustvrdio je da je od inspektora s područja Dubrovnika dobio informaciju da su bili u nadzoru i utvrdili ovaj prekršaj, ali da kazne nisu smjeli pisati.
Odgovor HBOR-a
U prvom članku koji problematizira kredit odobren tvrtki pomoćnika ministra, na koncu je postavljeno pitanje o prenošenju upravljačkih prava u tvrtkama, što je Šegon po zakonu bio dužan učiniti.
Na posljednje pitanje odgovor je dalo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Utvrdili su da je Šegon upravljačka prava prenio na odvjetnika Alda Miroševića 1. siječnja 2012. godine. Na pitanje kako je Šegonova tvrtka uopće uzeta u obzir za kredit odgovorila je Hrvatska banka za obnovu i razvitak.
Intrigantni detalji
U šest dana međuvremena, od otvaranja afere do oslobađanja od obaveze čuvanja bankarske tajne i objave priopćenja HBOR-a, mediji su donijeli niz novih intrigantnih detalja o Šegonovom kreditu. Ugovor o kreditu prvi je objavila Hrvatska televizija. Javna televizija pritom je izvijestila da su Šegonovi dobili »iznimno povoljan kredit«. Pritom je rečeno da se kamata za kredit kreće između tri i četiri posto, što će HBOR kasnije svojim priopćenjem demantirati. Postavlja se i pitanje bi li drugi poduzetnici u situaciji sličnoj Šegonovoj dobili kredit pod tako povoljnim uvjetima. HBOR i na to ima odgovor:
Uvjerljivi odgovori
Na svako pitanje medija HBOR je, dakle, ponudio uglavnom uvjerljive odgovore, a odgovor koji baca najveću sjenu na inzistiranje da se radi o »uobičajenom i zakonitom poslu« jest onaj gdje se govori da »namjena kredita nije bila u potpunosti u skladu s programom«. Na zainteresiranoj javnosti ostalo je da ocijeni pitanja i odgovore, primjedbe medija o sumnjivoj dodjeli kredita i sukobu interesa te argumente koje nude Hrvatska banka za obnovu i razvitak i čelni ljudi Ministarstva financija Šegon i Linić. Kad se odmaknemo od detalja i sagledamo krupnu sliku, ostaje nam odgovoriti na tek jedno pitanje: Može li/smije li /treba li HBOR dodijeliti veliki kredit pomoćniku ministra financija, praktično drugom čovjeku ministarstva koje je zaduženo da u ime Vlade nadzire HBOR? Može li/smije li/treba li državna banka dodjeljivati kredite državnim dužnosnicima?
Pomoćnik ministra Branko Šegon rođen je 25. prosinca 1956. u Makarskoj. Završio je stručni studij kriminalistike u Zagrebu, a radio je kao tržišni inspektor i šef inspektorata u skupštini Općine Omiš, načelnik za gospodarski i organizirani kriminalitet PU Splitsko-Dalmatinske, linijski inspektor za financijske institucije u odjelu gospodarskog kriminaliteta MUP-a te glavni analitičar za gospodarski kriminalitet u sektoru krim policije. Bio je predsjednik Uprave tvrtke Nautilus te zamjenik direktora tvrtke Facta vera. Obnašao je dužnost člana Nadzornog odbora Zagrebačkog velesajma te Nadzornog odbora trgovačkog društva Zadranka. Tvrtka Nautilus, inače, bila je u vlasništvu zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića, nekadašnjeg savjetnika Hypo Banke oko kojeg se pleo niz afera vezanih za kontroverznu austrijsku bankarsku kuću. Zrilić je u Zadru jedno vrijeme bio poznat kao nezaobilazna adresa kad su u pitanju krediti kod Hypo banke. Riječ je, podsjetimo, i o poslovnoj banci poduzeća obitelji Šegon. Supruga Branka Šegona – Ivna Šegon – već godinama radi u državnoj službi. Obnašala je, između ostalog, dužnost savjetnice potpredsjednika Vlade, savjetovala je Borislava Škegru, Slavka Linića, Andriju Hebranga, Damira Polančeca, Petra Čobankovića, Ivana Šukera. Radila je u Upravi FINA-e. Upravo preko supruge, Branko Šegon je pobliže upoznao svog današnjeg šefa Slavka Linića.
Iz Gonga i drugih udruga koje se bave suzbijanjem korupcije upozoravaju da to nipošto nije dobra praksa. Međutim, zakon takvu praksu pod propisanim okolnostima dopušta, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama. Slučaj Šegon stoga nas vraća na polje povjerenja građana u institucije države. Obzirom da građani u Hrvatskoj institucijama ne vjeruju, a razloga za nepovjerenje više je nego dovoljno, slučaj Šegon predstavlja uistinu ozbiljan problem za SDP, Vladu, odnosno za sve neposredno involvirane u ovu priču. Nitko, naime, ne može dokazati da je ministar Slavko Linić omogućio kredit svom pomoćniku. Usput rečeno, Linić tvrdi da o tom kreditu nije znao ništa. Nitko ne može dokazati niti da je pomoćnik ministra financija Šegon iskoristio svoj utjecaj i moć koja proizlazi iz dužnosti koju obnaša da bi od HBOR-a dobio kredit. S druge strane, Linić i Šegon ne mogu javnosti uvjerljivo dokazati suprotno, da u ovom slučaju nisu iskoristili pogodnosti koje im nudi položaj kako bi utjecali na HBOR da pozitivno riješi Šegonov zahtjev za kreditom.
Cijelog ovog slučaja ne bi bilo da je Branko Šegon u prvoj polovici prošle godine informirao građane da namjerava podnijeti zahtjev za kredit kod HBOR-a. U tom slučaju on bi bio pošteđen aktualnih neugodnosti, ali zbog mogućeg pritiska javnosti možda ne bi mogao uspjeti dobiti kredit koji je po svemu sudeći značio poslovni opstanak poduzećima u vlasništvu njegove obitelji. U veljači prošle godine o poslovnim pothvatima obitelji rekao je: »Krize još nije bilo kad smo u to kretali, ali danas, mislim, nema šanse da bih ušao u to da sam znao što nas čeka. Nadam se da će taj posao preživjeti sve potrese jer ako to propade, mrtav sam čovjek. Kad bi sve sutra puklo, nakon 40 godina staža ostali bismo bez svega.« Kredit HBOR-a obitelj Šegon je zadržao iznad površine vode, ali po cijenu javnog skandala, iz kojeg SDP-ova vlast neće izići neokrznuta. Pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa sad se nalazi vrlo težak zadatak. S jedne strane imat će argumente HBOR-a, u koje možemo i ne moramo vjerovati, a s druge strane »naoštreno« javno mnijenje koje uglavnom ne vjeruje da u slučaju Šegon nije bilo pogodovanja.
