RIJEKA – Od potpunog lockdowna preko novog normalnog Hrvatska je jučer stigla do gotovo starog normalnog.

Put je to koji je trajao pune dvije godine, a pratile su ga zabrane okupljanja, COVID-potvrde, nošenje maski, fizička distanca i niz drugih epidemioloških mjera. Sve su te mjere, barem za sada, otišle u ropotarnicu povijesti, od predznaka obaveze dobile su predznak preporuke i svedene su na potpuni minimum. Od jučer bez one posljednje, koja se održala, obaveznog nošenja maski, može se svugdje, a jedina mjesta gdje još maske nisu pale su ljekarne te zdravstvene i socijalne ustanove.

Silazna putanja broja novozaraženih, visok stupanj kolektivnog imuniteta, kao i procjene da je virus dobrim dijelom manje opasan jučer su ukinuli sve ono što je dvije godine polariziralo društvo, izazivalo prijepore između dviju strana, onih koji vjeruju struci i onih koji unatoč svemu što se događa oko njih, kruto stoje pri svojim negirajućim stavovima.

Deblji kraj

Međutim, iako te podjele izazvane odlukama s nacionalne razine od jučer ne postoje, one su i dalje prisutne, jer velik je broj onih koji se maski još ne žele odreći. Jedan dio zbog navike, drugi zbog i dalje prisutnog straha od virusa koji ipak još uvijek nije nestao, a treći zbog brige za druge, posebno one starije koji u dvogodišnjoj pandemijskoj borbi vrlo često izvlače deblji kraj.

Kako je na početku pandemije bilo teško naviknuti se na nošenje maski, tako je jučer nekima bilo teško priviknuti se da maske na licu više nemaju. Posebno trgovcima kojima je maska dvije godine bila “must have” pa, kako kažu, jučer su cijelo jutro prilikom ulazaka kupaca na licu tražili masku.

– To je sada već refleks. Dvije godine sam dizala masku čim bi netko ušao i sada mi je teško naviknuti se. Međutim, iako nije više obaveza, ima onih koji i dalje nose maske. Oni koji ih prije nisu nosili ili su ih nosili neispravno, sada ih ne nose, a ovi drugi su nastavili. Osobno ju neću nositi, osim ako se ponovo ne uvedu epidemiološke mjere. Iako, nije mi bio problem nositi masku, a i ljudi su se pridržavali mjera. Nikada nisam imala problem s kupcima ni po pitanju maski ni po pitanju ograničenog broja kupaca u trgovini, ako bi netko i zaboravio, upozorila bih i sve bi bilo u redu, ispričala je riječka trgovkinja.

Tri puta cijepljen

Kod optičara Seada Osmanagića maske se nisu nosile ni kada su bile obavezne jer, kako objašnjava, onemogućavale su pregled i maglile su leće.

– Mi koji radimo u optici i dijagnostici naviknuli smo da su pacijenti bez maski jer nam je bilo nemoguće raditi. Osobno sam nosio masku i stekao toliku naviku da ju danas stalno tražim na licu, iznosi Osmanagić.

Za razliku od njih, Aleksandar Lončar jučer je imao što naći na licu, jer masku nije skinuo. Pojašnjavajući da mu je zapravo svejedno ima li ili ne masku na licu, kaže da je ipak bolje masku nositi i zbog drugih virusa, a ne samo korone.

– Tri puta sam cijepljen i imao sam COVID-19, ali sam imao i gripu koja mi je izazvala velike probleme pa sam stava da je ipak bolje nositi masku, jer ima i drugih virusa, navodi Lončar.

Foto Marko Gracin

Sličan stav iznosi i Zdenka Lisac koja je odlučila poslušati preporuku i zadržati masku u zatvorenom prostoru.

– Radi se o tome da poštujem Nacionalni stožer i odluke koje donosi, ali osobno smatram da je COVID-19 još uvijek prisutan te da postoje i drugi virusi. Ušla sam u autobus u Delnicama i jedina sam imala masku. Svi su mi odmah počeli govoriti da masku više ne treba nositi, ali nisam ih poslušala. U zatvorenim prostorima i autobusima masku ću i dalje nositi, kategorički iznosi Lisac.

Veliko olakšanje

Iako neobavezne, maske se i dalje kupuju, a po novi paket u ljekarnu jučer se uputila Istočnica Babić.

– Kupila sam ih jer ih mislim svejedno nositi i dalje bez obzira na ukidanje njihove obaveze. Nosit ću ih u zatvorenom prostoru, a vani ne, kao i do sada. Cijepljena sam tri puta, ali sam svejedno imala i blagi oblik COVID-19 te ne mislim odustati od maski, kaže Babić.

Od nošenja maski neće odustati ni Auzilija Maligec, a navodeći da je najbolje da svatko radi onako kako želi i što misli da je ispravno, kaže da ona u zatvoreni prostor bez maske neće ići.

– Većinom idem pješke, ali upravo čekam autobus i u njemu ću nositi masku. Ipak je to malen i zatvoren prostor. Cijelo vrijeme pandemije nosim masku i za sada od te navike neću odustati, najavljuje Maligec.

Foto Marko Gracin

Sudeći prema jučerašnjim reakcijama, pod maskama su ipak najteže disali ugostitelji jer, kako objašnjava Alvin Bolić, trčati od stola do stola cijelu smjenu pod maskom nije bilo nimalo lako, a istovremeno se vodila i borba s gostima koji se epidemioloških mjera baš i nisu rado pridržavali.

– Za nas je ukidanje obaveze nošenja maski olakšanje. Biti 8 do 10 sati pod maskom i trčati okolo iznimno je teško, a ja sam strogo zahtijevao od svih konobara da se toga pridržavaju. Pored toga, stalno smo se prepirali s gostima. Oni stariji od 60 godina uglavnom su se pridržavali mjera, ali mlađi nikako, objašnjava Bolić.

Foto Marko Gracin

Novost i u školama

S novim radnim tjednom maske više neće biti obavezne ni na školskim hodnicima. U učionicama su već i ranije pale, međutim, kako priča maturantica Laura Delač, ni u vrijeme kada su bile obavezne u školskim klupama nisu se svi pridržavali te obaveze.

– Pola njih je masku u razredu nosilo nepravilno. Uglavnom im je bila ispod nosa, a jedino su se profesori pridržavali pravilnog nošenja. Ja ću i dalje nositi masku, jer nije da je COVID-19 prošao. Imamo u Hrvatskoj svaki dan nekoliko stotina novooboljelih, a i prije smo imali situaciju da smo mislili da je gotovo pa se broj zaraženih povećao. Imam kolege u razredu koji su četiri i pet puta bili pozitivni na koronavirus, ističe Delač.

S maskom u javne i zatvorene prostore i dalje će i Kristina Valić i to, kako kaže, prvenstveno zbog drugih, a ne zbog sebe.
– Imam noniće i znam koliko je to za njih opasno. Danas sam se već vozila autobusom i čudno mi je vidjeti da većina ljudi nema masku. Tek nekoliko starijih putnika ju je imalo. Neobično mi je bez maske i imam ju namjeru u trgovinama i autobusima nositi, kaže Valić.

Foto Marko Gracin

S maskom ili bez nje, Hrvatska je jučer ušla u gotovo staro normalno oslanjajući se na savjest građana i njihovo pridržavanje preporuka u daljnoj borbi protiv pandemije.

Noćnom životu trebat će vrijeme za oporavak Od noći s petka na subotu nakon pune dvije godine moguće je i partijati do zore. Noćni izlasci su zbog ograničenja radnog vremena noćnih klubova i kafića više od dvije godine bili svedeni na alternativne načine zabave, a sada ograničenja rada više nema, ali i po tom pitanju navike se teško mijenjaju, jer kako priča riječki ugostitelj Alvin Bolić, novo normalno je učinilo svoje. Alvin Bolić / Foto Marko Gracin – Ljudi su se naučili ranije izlaziti van. U petak prije ponoći već smo bili prazni, a radimo do dva ujutro. Pretprošli tjedan smo dobili produljenje radnog vremena, ali uzalud, kaže Bolić. Činjenicu da su među mladima po pitanju zabave zavladale neke nove navike potvrđuje i Laura Delač, jer kako pojašnjava, nekada se u noćni izlazak kretalo u 23 sata, a sada je to u 21 sat. – I kada je sve radilo samo do ponoći, moglo se dulje ostajati vani, što smo i radili. Okupljali smo se na raznim riječkim lokacijama, kod Konta i slično. Ono što smo izmijenili je vrijeme izlaska koje je sada ranije. Mislim da će nam trebati neko vrijeme da se vratimo na ono staro, kako je nekada bilo, zaključuje Delač.