U vrijeme pandemija i rata doista vrijedi ona Hemingwayeva: »I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni: Tebi zvoni«. Iako je započela sjetva u Ukrajini, ona svakako neće zadovoljiti potrebe na koje je Europa navikla. Hrvatska ima veliki potencijal, to nam je svima oduvijek i bilo jasno, ali problemi su uvijek veći od potencijala – selo stari, a odnos države, barem do sada, nije bio suviše poticajan jer je mnoštvo pitanja ostalo neriješeno, da spomenemo samo poticaje i čudnovata korištenja poljoprivrednih zemljišta.

Mi tako pred sobom imamo još jednu veliku priliku preuzeti inicijativu, zvono, dakle, zvoni nama, a s ministricom Marijom Vučković razgovarali smo o poljoprivrednim problemima, izrazito skupoj potrošačkoj košarici u Hrvata, politikama kojima želi tu situaciju promijeniti i učiniti hrvatsku poljoprivredu konkurentnijom u europskim okvirima, pa i šire.

Poljoprivredna politika

Kako potaknuti razvoj poljoprivrede i proizvodnju hrane u manjim sredinama? Kako planirate pridonijeti ostvarivanju ciljeva zelenog plana EU-a?

– Mi nastojimo, kroz programe i mjere, raditi na svim ciljevima koje treba ostvariti poljoprivredna politika. Ti su ciljevi, u hrvatskom slučaju, jačanje proizvodnje i produktivnosti, a samim time i konkurentnosti na otvorenom tržištu. Potičemo generacijsku obnovu kako bi sutra imao tko nastaviti proizvoditi. Što se tiče zelenog plana, imamo niz različitih mjera koje bi trebale doprinijeti zelenoj arhitekturi, međutim, zeleni okolišni ciljevi nisu novost za zajedničku poljoprivrednu politiku. Oni su ugrađeni u različitim mjerama već više od petnaest godina, a doista, u novom programskom razdoblju, predviđena je nešto snažnija ambicija. Hrvatska, što se nerijetko drugačije tumači, mjerama želi doprinositi zelenoj arhitekturi, na koncu mi smo i obvezni to činiti. No s pravom često ukazujemo na potrebu razumijevanja i priznavanja početne pozicije i specifičnosti svake zemlje. Zajednička poljoprivredna politika usmjerena je na tri stupa održivosti – ekonomski, socijalni i zeleni, a pritom bi države članice koje imaju nižu razinu produktivnosti, ili još nisu na razini modernizacije visoko razvijenih zemalja, trebale imati i sredstva za investicije. Što se tiče novog Strateškog plana, mi smo predvidjeli različite ‘eko sheme’ u okviru dosadašnjeg prvog stupa. Riječ je o sedam eko shema, pri čemu se najveći dio tih mjera provodio i do sada, no neki zahtjevi su i detaljno razrađeni i za njih su u svrhu boljeg upravljanja poljoprivrednim tlima predviđene i dodatne potpore.

Korekcija od deset posto, o kojoj je prije dva tjedna pisao Nacional, odnosi se na ukupnu omotnicu za izravna plaćanja koja iznosi 300 milijuna eura, što znači da bi korekcija, što je službena riječ za kaznu koju Europska komisija izriče državama članicama, iznosila 30 milijuna eura ili oko 230 milijuna kuna. Jesu li ti navodi istiniti?

– Mi imamo niz revizija i niz nalaza, od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju revizori Europske komisije i Europskog revizorskog suda bili su u 30 revizijskih misija kojima su obuhvaćene različite vrste potpora financirane iz EU fondova, pri čemu je gotovo trećina izvršena u posljednje dvije godine. Revizijske misije shvaćamo kao potreban korak unapređenja sustava kontrola i provedbe EU propisa. Primjerice, nedavno je stigao nalaz još jedne revizije – završena revizija izdataka Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj za 2021. godinu, koju je proveo Europski revizorski sud, nije utvrdila niti jednu grešku. Točno je da da su u tijeku revizije Europske komisije, u procesu smo dijaloga i dokazivanja poboljšanja sustava, pri čemu se revizije obavljaju na četiri razine. Revizije su nužne i dobrodošle, provodimo ih i sami. Procedure su značajno unaprijeđene u posljednje vrijeme, što ćemo, vjerujem, kao i u nekim prethodnim slučajevima dokazati. U svakom slučaju, iznosi koji se spominju u medijima su netočni.

Poticaj razvoju sela

Kakvi su planovi za financiranje jedinica lokalne samouprave? Nastavlja li se financiranje putem podmjere 7.4., odnosno kroz »Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu«? Hoće li biti promjena u kriterijima za dodjelu potpora koji do sada nisu ocjenjivali kvalitetu projekta i stvarnu potrebu zajednice, već se odluka donosila prema npr. stupnju razvijenosti, broju stanovnika, tipu ulaganja i tako dalje?

– Neke promjene, što se tiče kriterija, su već napravljene. Indeks razvijenosti već dvije godine ima značajno manju težinu u bodovanju no što je to bilo ranije. S dvadeset smanjen je na šest. Dakle, indeks razvijenosti treba utjecati na odluke jer je u skladu s ciljem ravnomjernog regionalnog razvoja, ali ne presuđuje. Važno je naglasiti da je odluka koja je prije vrijedila također bila opravdana jer smo se dodatno usmjerili na razvoj nerazvijenih područja koja jednostavno ne mogu sama. To je donijelo određene benefite, ali sada idemo korak dalje. Drugo, dio kriterija, kao što sam natuknula, već je izmijenjen, i to na posebnom natječaju koji je objavljen prošle godine. Uvrstili smo tako kriterij korištenja obnovljivih izvora energije, što je u skladu s Europskim zelenim planom. Želimo veća korištenja obnovljivih izvora energije pa dajemo dodatne bodove za onoga koji će se grijati putem tih izvora energije. Što se kvalitete projekata tiče, mi financiramo vrtiće tamo gdje je to potrebno i u skladu s našim mogućnostima, financirali smo i društvene, kulturne i sportske centre, turističku infrastrukturu, vatrogasne domove, vodoopskrbu i odvodnju. Naš je plan i dalje to financirati, vidjet ćemo kojim sredstvima, a dio takve infrastrukture sigurno će biti sufinanciran i putem Ministarstva poljoprivrede, ali i nekih drugih fondova, pri čemu ćemo se pokušati više približiti konceptu pametnog sela. Najviše smo koncentrirani na poljoprivredne proizvođače i na stvaranje dodane vrijednosti.

Jedno od najčešćih pitanja je i zašto pregledavanje zahtjeva za potpore i programe traje toliko dugo, nekad i po godinu dana?

– Statistika nije sve, ali govori sljedeće – Program ruralnog razvoja isplaćen je na razini od 85 posto. Da mi to ne radimo dobro, mi ne bismo s onom osnovnom omotnicom završili na petom mjestu u Europskoj uniji prošle godine, kada je o isplatama riječ. Sada su nam dodijelili nova sredstva pa je trka krenula ispočetka. Ima prostora za napredak, za brže i jednostavnije odgovore, razumijem da ljudima smetaju česte promjene, ali jednostavno smo se htjeli usmjeriti ka investicijama koje su potrebne Hrvatskoj. Važno nam je, strateški, novac učinkovito trošiti, zato smo i otvorili posebne investicijske natječaje. Takav niz odvojenih investicijskih natječaja zahtijeva dodatne kapacitete, usporava obradu, ali ti natječaji Hrvatskoj trebaju. Dakle, postoji niz razloga zašto pojedini korisnici imaju takav dojam – Agencija objavljuje jako velik broj natječaja, vrlo često se povećavaju alokacije, postoji određen broj operacija koje zahtijevaju postupak provedbe i ocjene javne nabave koji je sam po sebi iznimno dugotrajan pa do toga da kvaliteta i spremnost projekata korisnika nije na zadovoljavajućoj razini. Možda bih kao osnovni razlog navela velik broj kontrola koje je potrebno provesti, naime Agencija za plaćanja provodi administrativnu kontrolu nad svakim zahtjevom za potporu koja obuhvaća pitanja kao što su ispunjava li korisnik uvjete za dodjelu potpore te ispunjava li projekt uvjete prihvatljivosti. Osim administrativne kontrole, provodi se kontrola na terenu, Agencija za plaćanja u poljoprivredi provodi 7.000 kontrola na terenu godišnje, a sve u svrhu provjere ispunjavanja pojedinih obveza za ostvarivanje potpore i zaštite financijskih sredstava Europske unije i Republike. Samo u prva tri mjeseca ove godine Agencija je isplatila više od 2,1 milijarde kuna hrvatskim poljoprivrednicima. Riječ je o ozbiljnom i sveobuhvatnom poslu i radimo ga dobro, rezultati govore u prilog tome. Naravno, uvijek može bolje te kontinuirano unapređujemo procedure.

Kontinuirani rast

Dakle ulaže se, daju se potpore, sve smo bolji na europskim ljestvicama, ali kada će Hrvatska napraviti taj zaokret koji je nama toliko nužan? Pandemija COVID-19 pokazala je da bi države trebale biti proizvođački suverene, rat bukti u Ukrajini. Nitko ne poriče da se ne radi, ali građani taj pomak još uvijek ne osjete dovoljno.

– Mi imamo kontinuirani rast proizvodnje već tri godine, a to ne nalazi odjeka u javnosti – 2018. smo imali rast poljoprivredne proizvodnje više od 5 posto, 2019. tri posto, 2020. negdje oko 1,64 posto, a 2021., što nije konačna procjena, taj je rast bio preko osam posto. U ovome trenutku isplatili smo iz Programa ruralnog razvoja više od 16 milijardi kuna na hrvatsko selo. Brojni su izazovi, no i brojne su mjere kojima odgovaramo na iste, najbolji primjer je sektor stočarstva. Prošla godina, kao i ova, kritične su i rizične za tu djelatnost. Stočarstvo je prvo koje je osjetilo inflacijski problem i to još lani kada su cijene stočne hrane rasle, a ratom u Ukrajini sve se dodatno ubrzalo. Mi smo reagirali s nekoliko potpora, od kojih je najveća bila ona isplaćena u prosincu, program potpore primarnim proizvođačima u sektoru stočarstva osigurali smo 171 milijun kuna. Izmijenili smo Program ruralnog razvoja, što je rezultiralo s dva i pol puta većom kompenzacijom za provođenje mjera dobrobiti životinja. Tako smo sada isplatili, umjesto 90 milijuna, 250 milijuna i to za isti krug korisnika. Te mjere su donijele rezultate. Primjerice, iako su cijene u svinjogojstvu značajno pale, klasirano je 10 posto više svinjskih trupova i zaklano je gotovo 5 posto više tovnih svinja.

Što je s deficitom domaćeg mesa na policama u dućanima te zašto su cijene mesa našeg porijekla toliko visoke?

– Naš cilj jest bolje i čvršće povezivanje primarne poljoprivredne proizvodnje i prerade s trgovačkim lancima. Imali smo sastanak s klaoničarima na temu sigurnosti hrane, unaprjeđivanja klaoničke industrije i aktualne situacije u sektoru potaknute rastom cijena energenata te smo najavili aktivnosti upravo u tu svrhu, snažnijeg povezivanja svih u lancu. Promoviramo označavanje oznakom ‘Meso s hrvatskih farmi’, a pripremili smo cijelu reformsku aktivnost koja se odnosi na sljedivost, financirali smo preradu, a na posljednjem natječaju, s planiranih 230 milijuna kuna, došli smo na 300, a na kraju na 460 milijuna kuna. Na sljedećem natječaju idemo i korak dalje, pokušat ćemo bolje povezati trgovačke lance i primarnu poljoprivrednu proizvodnju, a u savjetovanje smo pustili i natječaj za male klaonice, vrijedan 20 milijuna kuna.

Ponuda i potražnja

Suočavamo se s krizom, potrošačka košarica je enormno skupa, nemamo novca kupovati hrvatsko mlijeko, kupujemo njemačko jer nam je pristupačnije. Tako je već godinama.

– Tržište je otvoreno. Od otvorene tržišne ekonomije nema štete, ona je stimulativna i natjecateljska, a mi smo dio zajedničkog europskog tržišta i to nam donosi brojne mogućnosti za poticaje. Mi trebamo povećati našu proizvodnju, učiniti je produktivnijom i otpornijom, a hrvatski proizvođači od otvorenog tržišta imaju puno veću korist nego štetu.

Iako navodite kako je tržište otvoreno, u razgovoru za naš list u listopadu 2020. kazali ste sljedeće: »To je jako osjetljivo pitanje, s jedne strane je potrošač kojem uvijek odgovara što je moguće niža cijena, a s druge strane je naš poljoprivrednik koji želi čim veću cijenu svoga proizvoda. Iako bi ponuda i potražnja u idealnom svijetu trebale određivati cijenu, to u ovim okolnostima nije slučaj.«

– Mehanizam ponude i potražnje generalno jest najbolji. Nisam nikada rekla da je poljoprivreda isključivo tržišna djelatnost. Kada bi to bilo tako, naši programi i potpore ne bi postojali. To je i pitanje ruralnog prostora, skrbi za bioraznolikost i okoliš, pitanje gubitka stanovništva u selima jer se ne može proizvoditi hrana bez života na selu. Hrana je sigurnosna kategorija, zato i imamo potpore i činimo sve da bi one bile učinkovite. U ovome mandatu, unatoč krizama, proizvodnja raste i ulaže se – to je vidljivo i po tijeku isplata. Činjenica je da je u poljoprivredi najveća stopa isplata i to nešto ipak govori. Radimo izmjene zakonske regulative, između ostalog i na Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i Zakonu o komasaciji kojima uređujemo raspolaganje i korištenje najvrjednijim poljoprivrednim resursom. Riječ je o pravim, strukturnim reformama.

(Ne)poštena praksa

Lijepo je što je riječ o reformama i jasno nam je da nemate čarobni štapić, ali i dalje – kako je moguće da Nijemac izvozi mlijeko u Hrvatsku i prodaje ga po nižim cijenama od onih koje ima hrvatsko mlijeko? Jesu li inozemni lobiji toliko jaki?

– Cijena ne smije biti ispod nabavne cijene. Ako je to slučaj onda to nema veze sa spomenutom ponudom i potražnjom već s nepoštenom trgovačkom praksom. Sve se kontrolira, postoje nadzorna tijela i niz je odluka već doneseno. O lobijima ne donosim sudove i ne utječu na moj rad, a interesi su brojni i raznoliki. Koncentrirana sam na to da se resurs dijeli bez dvojbe, pravilno i učinkovito te da se ta priča već jednom, u hrvatskom društvu, razriješi. Želim da se u potpunosti kontroliraju zemljišta, gospodarski programi, da se zemljišta dodjeljuju sukladno strateškim ciljevima. U potporama želimo raditi preraspodjelu jer gubimo najpotentnije tkivo svakog gospodarstva, a to je malo i srednje gospodarstvo. Naravno da treba financirati sve koji imaju dobre projekte – bili oni mali, srednji ili veliki, ali dohodovne potpore – to su analize pokazale – trebaju biti više usmjerene na mala gospodarstva. Zato smo u Strateškom planu i napravili duplo veću preraspodjelu, to smo radili i s potporama, ne isključujući nikoga, ali radeći u skladu sa strateškim ciljem. Osim toga, u investicijskim potporama uveli smo dodatne bodove za one koji do sada nisu primili niti jednu te tako nastojimo povećati pravičnost.

Marija Vučković / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Vjerujem da je vidljivo da se mi i sami revidiramo i analiziramo. Revizije su nužne i dobrodošle, mi to radimo sami i to je dobro jer sustav vapi za konstantnom nadogradnjom. Ono što je svima jasno je to da poljoprivrednici ne mogu bez trgovina, a mi svojim mjerama moramo osigurati kontinuitet, povećati proizvodnju. Trebamo, i to nam ide puno sporije no što bih željela, poljoprivrednu ponudu okrupnjavati, odnosno udruživati proizvođače. Naime, investicije su kontinuirane, zemljišta se rješavaju, uhvatili smo se komasacije – to se nije radilo desetljećima. Ono što je posljednji korak u jačini tog lanca jest pregovaračka moć proizvođača u odnosu na trgovce. Do toga će doći jedino sektorskim udruživanjem. To ide najteže, jer svako udruživanje jedna je vrsta odustajanja od vlastite ekonomske suverenosti. Da bi netko odustao od tog dijela suverenosti, mora biti ekonomski motiviran, odnosno osjetiti korist. Razumijem i radimo na tome, što kroz dodatne bodove za proizvođačke organizacije na natječajima, što kroz davanja bodove kada budemo imali prve sektorske natječaje, a pokušavamo bodovati kratke lance opskrbe. Sve navedeno ima cilj motivirati naše proizvođače na neki vid povezivanja i udruživanja. Imamo prostora i poboljšati regulativu i to sada dolazi na red.

Brojni izazovi

Sjemenskog se kukuruza, prije godinu dana, sijalo 1.840 hektara, a ove godine, po najavama, bit će tek 800 hektara?

– To je informacija koju smo mi sami objavili. I jedna i druga brojka premale su za Hrvatsku. Ove je godine jako porasla mogućnost većih prihoda od merkantilnih žitarica pa su poljoprivrednici, koji su sijali sjemenski kukuruz, prešli na merkantilne žitarice jer očekuju s obzirom na kretanja cijena veći prihod. Mi smo to primijetili i djelujemo proaktivno i preventivno, kako se ne bi odrazilo na sljedeću godinu. Pozvali smo veće proizvođače na razgovore, analizirali smo podatke i reagirali s programom potpore proizvođačima sjemenskog kukuruza koji ćemo ugraditi u privremeni okvir za Ukrajinu, a za koji smo u Državnom proračunu osigurali 7,5 milijuna kuna. Krivac manjka sjemenskog kukuruza jesu tržišna kretanja, nama to unosi dozu nesigurnosti jer se dio sjemena nabavlja iz Ukrajine i na vrijeme smo reagirali.​

Gubimo li poljoprivrednike?

– Ne. Važno je koliki je udio, u cjelokupnoj populaciji, poljoprivrednika mlađih od 41 godinu te taj broj raste. Mjere za mlade su dobre i bit će još bolje. Raste broj mladih poljoprivrednika, ali još uvijek ne onoliko koliko bismo mi htjeli. Udio je nešto veći od 14 posto, odnosno oko 24.400 mladih poljoprivrednika, a ciljamo na 20 posto.

U kojoj mjeri situacija u Ukrajini utječe na nas, govoreći, naravno, o vašem sektoru?

– Samodostatni smo u proizvodnji žitarica i uljarica i nećemo osjetiti nestašicu. Trebamo bolje povezati sektor ratarstva i stočarstva pa će oscilacije i problemi biti manji. Mi smo taj problem krenuli rješavati i prije rata u Ukrajini, ova situacija je samo potvrda smjera kojim se krećemo.

Nemamo problema s uljaricama, ali imamo s uljem koje dostiže nevjerojatno visoke cijene – može li se na to utjecati?

– U ožujku je cijena ulja porasla za 23 posto, u odnosu na prethodni mjesec. Riječ je o inflaciji u potpunosti izazvanoj eksternim faktorima. Utječemo, paketom pripremljenim još prije rata u Ukrajini kada su u fokusu bili rastuće cijene energije. PDV na svježu hranu spustili smo na 5 posto, maslac s 25 posto na pet posto. PDV, u Vladinom paketu od 4 milijarde i 800 milijuna kuna, ima udio od 2 milijarde i sto milijuna, a od tog je hrana milijardu i 600 milijuna kuna. U tijeku je podnošenje zahtjeva za Program potpore male vrijednosti poljoprivrednicima za nabavu mineralnog gnojiva vrijedan 200 milijuna kuna, dok je za pomoć sektoru ribarstva osigurano 75 milijuna kuna. Dodatno se borimo na razini Europske unije. Koristit ćemo sve raspoložive mehanizme potpore, na europskoj i nacionalnoj razini. Dokazali smo da smo Vlada koja zna reagirati razborito i brzo. Ovo nisu vremena za greške, preskupe su i mi ih ne činimo, unatoč svim vanjskim poremećajima. Samo kroz COVID-19 mjere pomoći isplatili smo oko 950 milijuna kuna. Najveći problem je starosna struktura stanovništva i s tim se problemom ne suočava samo Hrvatska. Ohrabruje činjenica da je značajno usporen odlazak ljudi u inozemstvo