Jedan od najznačajnijih političkih događaja u 2021. godini bit će lokalni izbori koji će se održati 16. svibnja sljedeće godine. Održat će se malo manje od godinu dana nakon parlamentarnih izbora na kojima je HDZ odnio premoćnu pobjedu, a SDP, kao druga najjača hrvatska stranka, doživio veliki neuspjeh.

​Odmah nakon toga neuspjeha krenula su unutarstranačka previranja unutar SDP-a koja su rezultirala ostavkom Davora Bernardića kao predsjednika, a za prvog čovjeka Iblera izabran je Peđa Grbin na unutarstranačkim izborima. Za Grbina će lokalni izbori biti vatreno krštenje. Predstojeći lokalni izbori bit će veliki test za Domovinski pokret i Miroslava Škoru koji su imali velike ambicije na parlamentarnim izborima, ali su osvojili puno manje mandata nego što su se nadali, a u sličnoj situaciji su i Božo Petrov i Most.

​Iako su lokalni izbori hijerarhijski niže od parlamentarnih, njihova važnost će ovaj put biti u tome što će dati ocjenu o načinu na koji se vlada nosila s jednom od najvećih kriza koja je zadesila svijet, a to je pandemija koronavirusa koja je zaustavila brojne gospodarske djelatnosti, i koja je natjerala sve vlade ovog svijeta da građanima nametnu brojne restrikcije kako bi se smanjio broj zaraženih. Hrvatska je u prvom valu pandemije prošla relativno dobro, ali drugi val koji je došao s jeseni 2020. godine je razoran.

Obersnelu dosta

Na lokalnim izborima birat će se načelnici, gradonačelnici i župani neposredno kao predstavnici izvršne vlasti te općinska, gradska i županijska predstavnička tijela. Svima je zbog personaliziranosti izbora najzanimljiviji izbor načelnika, gradonačelnika i župana, ali izuzetno je bitan i izbor lokalnih parlamenata jer se može dogoditi kohabitacija i kriza vlasti koja može blokirati neku jedinicu lokalne samouprave bez obzira na dosta velike ovlasti koje imaju čelnici lokalne i regionalne samouprave koji su dobili mandat od građana na neposrednim izborima. Pozornost će svakako biti na velikim hrvatskim gradovima, naročito kada je riječ o rezultatu SDP-a, koji će biti test za predsjednika Peđu Grbina. Kako sada stvari stoje, neće mu biti nimalo lako.

Krenut ćemo s primjerom Rijeke. Kada je Slavko Linić napustio Korzo 16 godine 2000. i krenuo put Zagreba kao ministar u vladi Ivice Račana, za gradonačelnika je izabran Vojko Obersnel, tada voljom većine u Gradskom vijeću. Godinu dana kasnije SDP je pobijedio na izborima i od tada je Obersnel svaki put izabran za gradonačelnika, a od 2009. godine na neposrednim izborima.

SDP, ali i Vojko Obersnel postali su sinonim za pobjede SDP-a, iako su mnogi tvrdili da će Rijeka pasti uvođenjem neposrednih izbora. To nije bio slučaj, mada će mnogi reći da Obersnel nije imao kvalitetnog protukandidata na neposrednim izborima. Riječki najdugovječniji gradonačelnik najavio je malo poslije izbora koji su održani 2017. godine da bi mu aktualni mandat mogao biti posljednji i na kraju je održao obećanje. Malo je cimao riječku oporbu da bi se mogao predomisliti ako oni to baš žele i ponovno izaći na izbore, ali već je dogovorio sa svojim zamjenikom Markom Filipovićem da u novu kandidaturu neće ići.

Burić i treći put

​Ovaj aktualni mandat trebao je biti kruna njegove političke karijere s obzirom da je Rijeka ponijela titulu Europske prijestolnice kao prvi hrvatski grad, ali pandemija koronavirusa je zaustavila prezentaciju grada kako su to planirali u gradskoj vlasti. Obersnel je doživio još jedan udarac, a riječ je o izdaji unutar samog SDP-a zbog koje je stavljen na 13. mjesto liste SDP-a u 8. izbornoj jedinici na zadnjim parlamentarnim izborima.

I politički oponenti će nerijetko ocijeniti da je to bila u potpunosti sramotna odluka prema čovjeku koji je od 2000. godine prvi čovjek Rijeke, a za takvu odluku najzaslužniji su Zlatko Komadina, Davor Bernardić i Erik Fabijanić. Obersnel nije ušao u Sabor, SDP je ostvario loš rezultat u 8. izbornoj jedinici, a vjerojatno je tada riječki gradonačelnik čvrsto odlučio da mu je dosta svega i da izbornu utrku treba ući netko mlađi. A taj netko mlađi je nakon glasanja Gradskog odbora SDP-a Marko Filipović koji je tijesno pobijedio gradskoga vijećnika Vojka Brauta koji se također kandidirao.

Filipović je u dva mandata zamjenik riječkoga gradonačelnika i mogao je ispeći zanat kada je riječ o funkcioniranju sustava. Vjerujemo i da je, ali njegov problem je u tome što su izbori personalizirani, a zamjera mu se neadekvatna prezentabilnost i njega samog i stranke. To je problem, ali koji se može prevladati kvalitetnim političkim dogovorom koji bi mogao rezultirati koalicijskim blokom koji bi Filipoviću mogao donijeti prednost bez obzira tko bi mu bili protukandidati. Pod pretpostavkom da izlaznost ostane 30 posto, a što je žalosno malo.

Za sada su svoje kandidature istaknuli ispred Radničke fronte Katarina Peović, Mostovac Marin Miletić, predsjednik Bure Hrvoje Burić i nezavisni kandidat Davor Štimac.

Katarina Peović / Foto : Luka Stanzl/PIXSELL

Peović je u 8. izbornoj jedinici izborila saborski mandat čime se pokazalo da ima prostora na ljevici u Rijeci. No, tada je Radnička fronta bila u koaliciji s političkom platformom Možemo, a ovaj će put, kako sada stvari stoje, Peović morati sama po glasove čime joj izgledi za ozbiljniji izborni rezultat jako slabe. No, u Radničkoj fronti su svjesni da je njima cilj ući u gradski parlament kako bi se barem tamo čulo za njihovu političku agendu koja je za mnoge ekstremna. ​

Marin Miletić / Foto Patrik Macek/PIXSELL

Kao i Peović, i Marin Miletić je izabran u Sabor samo nekoliko mjeseci nakon što je ušao u političku arenu. Vjerujemo da je on očekivao puno bolji rezultat Mosta, ali za njega je i jedan mandat ispao izvrstan.

Malo nakon ulaska u Sabor Miletić je najavio kandidaturu za riječkoga gradonačelnika i on je uvjeren u pobjedu. Već je krenuo s ozbiljnim pripremnim radnjama kada je riječ o njegovoj kandidaturi. Riječ je o čovjeku koji je bivši vjeroučitelj i kojega mnogi svrstavaju u ekstremnu desnicu, iako se on s takvim kvalifikacijama nikada neće složiti. On političku karizmu ima, ima svoje biračko tijelo, zna se koristiti suvremenim alatima komunikacije i mogao bi biti jedno od ugodnijih izbornih iznenađenja, iako se mnogi toga i plaše jer su uvjereni da bi se na taj način ugrozila građanska i liberalna Rijeka. Miletić ide s kampanjom »Vjerujemo« koja je mnogima dokaz da iza njegove kandiudature stoje ekstremno desne i klerikalne snage.

Hrvoje Burić do sada je dva puta bio neuspješan izazivač Vojku Obersnelu na gradonačelničkim izborima. Ipak, odlučio je okušati treću sreću. Prvi put je ušao u drugi krug kao kandidat HDZ-a, a drugi put kao nezavisni kandidat i to tako što je dobio više glasova od kandidata HDZ-a Kristjana Staničića. Burić je već dugo na lokalnoj riječkoj političkoj sceni i ne može mu se osporiti da beskompromisno nastupa u gradskom parlamentu.

Ali ono što kompromitira Burića je nemogućnost kvalitetne suradnje, a o čemu svjedoči podatak da su troje izabranih ljudi s njegove liste na lokalnim izborima 2017. godine napustili njegovu političku stranku Buru. Ne ide mu u prilog ni političko lutanje jer je on u jednom trenutku podržavao Milana Bandića, a onda i Miroslava Škoru. Za sve je kažnjen na parlamentarnim izborima kada je doživio debakl u 8. izbornoj jedinici. Ipak, iskustva ima, ali teško da nakon svih neuspjeha ima dovoljno političke energije za ozbiljniji izborni rezultat. Ipak, njegova kandidatura jamstvo je da će izbori biti zanimljivi.

Hrvoje Burić / Foto Goran Kovacic/PIXSELL

U očekivanju kandidata

​​Iako su u HDZ-u najavili da će imati kandidata za riječkoga gradonačelnika do kraja ove godine, to najvjerojatnije neće biti slučaj. Na Jadranskom trgu 1 uvijek su kasnili s izborom kandidata za riječkoga gradonačelnika pa će tako biti i ovaj put. U HDZ-u se nadaju da bi mogli ostvariti dobar izborni rezultat budući da se Obersnel neće kandidirati, a SDP-u u prilog ne ide i podijeljenost unutar riječke organizacije koja više nije toliko vidljiva, ali rascjep postoji i mogao bi potkopati šanse Marka Filipovića.

Velika prednost HDZ-a je brojno članstvo koje je dovoljno kvalitetno mobilizirati kako bi izašli na izbore i s obzirom na mali izlaznost izborni rezultat u vidu drugog kruga ne bi trebao izostati. Da bi to tako bili, kandidat HDZ-a mora biti prihvatljiv HDZ-ovcima kako bi ušao u drugi krug, a onda i biračima centra i desnice da bi mogao računati na izbornu pobjedu. Na unutarstranačkim izborima za predsjednika riječkoga HDZ-a Josip Ostrogović pobijedio je Kristjana Staničića i na taj način je dobio ulaznu kartu za moguću kandidaturu. U HDZ-u bi ipak htjeli vidjeti drugog kandidata čiji je politički spektar širi od Ostrogovićevog, a hoće li ga naći, vidjet će se. U kuloarima se kao mogući kandidat spominje ravnatelj riječkoga KBC-a Alen Ružić.

Lista za Rijeku je stranka koja se nada dobrom rezultatu na lokalnim izborima jer su tu na domaćem terenu, a čelni ljudi stranke najavljuju da će imati kandidata za gradonačelnika, da je riječ o osobi koja će biti osvježenje, ali još uvijek nisu izašli s imenom. Na riječke lokalne izbore sprema se i Domovinski pokret Miroslava Škore koji je nedavno osnovao primorsko-goranski ogranak stranke. Ali već na osnivačkoj skupštini je bilo jasno da Škoro nema prevelike ambicije jer je na pitanje o kandidatu za riječkoga gradonačelnika odgovorio da u konačnici Domovinski pokret ne mora imati svoga kandidata, već može podržati nekog drugog, ali pod uvjetom da nije kompromitiran.

Pred svake lokalne izbore, pa je tako i ovaj put, počne se pričati o tome da će se organizirati riječki poduzetnici i da će imati svog kandidata za gradonačelnika i listu za Gradsko vijeće. Ovaj put su se stvarno i organizirali, a Davor Štimac najavio je kandidaturu za riječkoga gradonačelnika. Riječ je o čovjeku koji ima impresivnu biografiju, a najpoznatiji je kao bivši ravnatelj riječkoga KBC-a koji nije reizabran u prvoj polovini 2020. godine. On je pojasnio da predstavlja građansku opciju, ali nije htio otkriti koji su to ljudi koji stoje iza njegove kandidature, iako nije teško pretpostaviti da je riječ o inicijativi riječkih poduzetnika.

Tko protiv Bandića?

Majka svih izbornih bitaka na lokalnim izborima bit će ona u Zagrebu. Iako su Milana Bandića mnogi otpisivali već prije nekoliko izbornih ciklusa, on je uvijek pobjeđivao. I koliko god bio neuspješan kada je riječ o parlamentarnim i predsjedničkim izborima, na lokalnim izborima u Zagrebu on je nepobjediv. A da ne misli stati, jasno se vidi svakoga dana jer je Bandić već odavno u kampanji. Iako se mnogi nadaju da će Bandić ovaj put pokleknuti, to je ipak samo želja, ili nada građanskog dijela Zagreba. Nevjerojatno je kako Bandić politički preživljava sve afere koje su rezultirale brojnim optužnicama i čini se da je nedodirljiv zahvaljujući političkim mrežama i kanalima koje je uspostavio, a koje povezuje interes. Previše ustiju jede iz Bandićeve ruke pa je strah Bandićev najjači saveznik. Kao i razjedinjena oporba koja na kraju sama sebe pobijedi.

Milan Bandić / Foto Matija Habljak/PIXSELL

Gubitak Zagreba velika je sramota SDP-a, a još je veća sramota to što ta stranka nema kvalitetnog protukandidata. Isto vrijedi i za HDZ koji pet najavljuje pobjedu u Zagrebu. Tračak nade za Bandićeve oponente je uspjeh političke platforme Možemo koja je postigla dobar izborni rezultat na parlamentarnim izborima. Ta politička grupacija ne krije da je njima cilj svrgavanje Bandića, a kao kandidat za gradonačelnika trebao bi se pojaviti Tomislav Tomašević. Propali su politički pregovori sa SDP-om koji je bio spreman ne ići sa svojim kandidatom i podržati Tomaševića, ali pod uvjetom da se ide sa zajedničkom listom za Zagrebačku skupštinu. Mogući kandidat HDZ-a je Domagoj Ivan Milošević, a zagrebački mediji najavljuju i kandidaturu Vesne Škare Ožbolt. Nije teško zaključiti da je protiv Bandića najbolja opcija zajednički kandidat građanske, i liberalne opcije, a hoće li se to i dogoditi zavisit će od toga jesu li neki od političkih aktera spremni progutati svoj ego.

​Da je na zagrebačkoj političkoj sceni i djelić odlučnosti koju ima Dario Juričan Milan, Bandić davno bi bio u političkoj ropotarnici. Ovako, valja sačekati kandidature, proje svega broj kandidata kako bi se vidjelo hoće li ili neće Bandić dobiti još jedan mandat.

Tomislav Tomašević / Foto Davor Kovačević