Mate Lukić, gradski vijećnik i predsjednik HSP-a Zadarske županije, nedavno se našao u centru pozornosti javnosti zbog incidenta na Dugom otoku, kada mu se zapalio službeni automobil Nature Jadere i kada je utvrđeno da je imao alkohola u krvi te vozio bez valjane vozačke dozvole. Istovremeno, Lukić je, polako, ali sigurno, započeo svoju kampanju za predstojeće lokalne izbore, opisuje Zadar kakav želi i najavljuje korake koje bi poduzeo kao gradonačelnik.

Kako kaže, to je ono čemu se želi u potpunosti posvetiti u narednim mjesecima, stoga ovim razgovorom želi završiti »sagu« i sve razjasniti.

Možete li nam ispričati što se dogodilo tog 25. srpnja na Dugom otoku, što ste radili i kako je došlo do nesreće?

Bilo je kao u filmu, naizgled običan dan, ali.. Uglavnom, bili smo na Ošljaku, na Dugi otok išao sam sam, obično tako dalje idu dvojica, ali s obzirom na to da je bila špica sezone, da je tada bilo problema na vrelu Une, jednostavno je bio povećan opseg posla i išao sam sam. Tog je jutra bilo auta na plaži, kamion nije mogao prići kontejnerima pokupiti smeće, bilo je i kampera… Prvo sam krenuo na plažu, bilo je problema i s nekim Slovencima, htio sam postaviti lanac, ali to nisam mogao dok su automobili još na plaži, onda sam provjeravao kampere koji u zaštićenom području predstavljaju iznimnu opasnost…

Kamperske zone možemo sankcionirati tek uvečer ili u kasnim večernjim satima, u tim šumama čovjek izgubi i po dva sata. Sve je to naš posao, mogu detaljno ispričati sve što se događalo i što sam radio, u svemu tome nije bilo zabave. Tehnički gledano, moje je radno vrijeme i završilo, ali ne funkcioniramo tako, dok smo na otoku, radimo sve što treba.

Oko 23 sata vozio sam se uskom cestom, možda 30 km/h, cestom od svjetionika prema glavnoj cesti, to je uska cesta koja nema dvije trake, ima makadamskih proširenja, okolo je nisko raslinje i gusta borova šuma.

Prema meni je naišao prvi automobil, maknuo sam se lijevo na proširenje, nakon 100, 200 metara naišao je drugi, sjećam se da je u pitanju bila Opel Astra i taj je automobil išao baš brzo, 60-70 km/h. Opet se maknem na proširenje s lijeve strane, bez ikakvog udarca, bez naglog kočenja. Automobil je prošao, htio sam se vratiti na cesticu, zašlajfale su prednje gume, no to ništa nije čudno, događa se često s obzirom na terene koje obilazimo. Međutim, tada sam vidio da nešto nije dobro, ispod suvozačevog sjedala počeo je ići gusti dim. Otvorio sam vrata, izašao vani, nisam mogao vjerovati, plamen je već bio ispod automobila. Sve priče, da sam bio na zabavi, da sam bio pod utjecajem ne drže vodu, svi koji me znaju znaju kako ja živim, bavim se sportom… Sjetio sam se da sam taj dan ulio 55 litara benzina, znao sam da je auto praktički bomba. Promptno sam reagirao, iako se sve odvijalo jako brzo.

Dim se širio prema natrag, prema benzinu. U tom trenutku u automobilu su se nalazili svi dokumenti, novčanik, naočale, službena aktovka, dio novca od naplaćenih kazni, doslovno sve! Bio sam bez mobitela, samo u robi, odmaknuo sam se od automobila tri, četiri metra, tada je plamen došao do rezervara. Taj gusti ogromni plamen išao je u smjeru Velog rata, ne prema meni, meni je samo zakačio majicu. Dakle, službena majica se zapalila, bih li imao službenu majicu da sam bio na nekoj fešti? Strgao sam majicu, ozlijedio nogu, popucali su mi ligamenti i ozlijedio sam skočni zglob. Auto je gorilo među gustim raslinjem, pravim čudom se borovi okolo nisu zapalili. Automobil gori, ja ležim preko puta njega, mislio sam da neću preživjeti, puzao sam, jer nisam mogao hodati, oko 50 metara. Sve ozljede koje sam zadobio na laktovima i koljenima bile su zapravo od puzanja, ne od udarca kako se najprije mislilo, udarca uopće nije bilo. Bio sam bez snage, dehidriran, gledao sam auto koje gori, zadnji je izgorio prednji dio, motor, hauba, nije točno da je sve krenulo zbog preopterećenja motora.

I nitko nije nailazio?

Preko sat vremena, po mojoj procjeni sat i pol nije nitko naišao. Negdje, u nekom selu u blizini bila je neka fešta valjda, vjerojatno je fešta završila, ne znam koliko je sati bilo, možda 1 sat. Tada je naišao prvi automobil u kojem su bile neke cure, strankinje, nakon njih je nailazila masa ljudi, neki automobilima, neki pješice… Među njima i lokalci koji su požurili po nekakvo improvizirano vatrogasno vozilo kojim će ugasiti požar. Neki su ljudi čekali sa mnom hitnu, pitao sam ih da mi daju piti, popio sam bocu vodu od 0,75 litara, nakon bočice vode popio sam Somersby, imao sam još dvije bočice. Došlo je nešto kao vozilo, nešto staro, ja tako bez majice ulazim, polegli su me, odvezli lokalnom liječniku koji mi je stavio drvo oko desne noge, dao inekciju. Popio sam jedan normabel i tabletu protiv bolova. Išao sam dalje s tim hitnim vozilom, što ću dok ne dođe trajekt, a to je vozilo išlo pomoći ženi koja je bila na drugoj strani otoka. I ništa, popio sam još jedan Somersby, ali imajmo na umu da sam prije toga popio Normabel i da sam bio pod utjecajem lijekova, onda puno brže djeluje i alkohol. Otvorim ja još jedan Somersby, a oko pet ujutro vozača su zvali da stanemo, da će doći policija testirati me na alkohol i droge. Dakle, ja nisam izazvao prometnu nesreću, nisam nikoga osim sebe ugrozio, a sva ova tri Somersbija popio sam nakon nesreće!

Policija je dakle išla za vama?

Da, popio sam zadnji gutljaj, rekao da sam konzumirao alkohol, tj. da ga upravo konzumiram, imao sam bočicu u ruci. Rekao sam policiji i da sam popio tabletu, da nisam ni jeo cijeli dan. Rekli su mi da neće to ništa pokazati, a rekli su mi da mogu odbiti. Što ću odbijati, puhao sam i napuhao 0,8, to je ništa, da sam toliko imao i kad sam vozio, to je ništa, dopušteno je 0.5. Ali, ponavljam, sve je to bilo nakon nesreće i u zapisniku je da sam zatečen u konzumiranju. Naravno, test na droge bio je negativan. Uzeli su mi i uzorak krvi i mokraće, ne znam je li gotova analiza, ali siguran sam da će pokazati sve kako je bilo.

Ipak, jeste li preuzeli odgovornost i podmirili kazne?

Automatski, čim sam došao u Zadar, jednu za nesreću, jednu za istek vozačke dozvole i treću za konzumiranje alkohola iza prometne nesreće. Digla se tolika drama, a nikog nisam ozlijedio, nikoga nisam udario, automobil mi se zapalio, moglo se dogoditi bilo kome. Napravio sam propust nakon čega sam dobio opomenu i kaznu da moram podmiriti štetu zato što u očevidu decidirano piše da se automobil zapalio uslijed djelovanja ljudskog faktora, a jedni ljudski faktor tu bio sam ja. Prouzročio sam štetu, propust je što sam vozio bez važeće vozačke dozvole, ja trebam biti primjer građanima, ali stvarno nisam imao pojma da mi je vozačka istekla. Sve sam sankcije prihvatio. Najbitnije je da nisam napravio ništa loše, nisam bio na zabavi, nisam nikoga ozlijedio ili udario automobilom.. Cijela se fama digla samo zato jer sam ja onaj koji jesam, ovakve se stvari događaju, čuo sam da su se samo taj tjedan tri automobila zapalila.

I vaš kolega vijećnik Daniel Radeta došao je nakon sjednice u Malu vijećnicu proslaviti rođendan sa Somersbijem.

Radeta i cijela njegova stranka su provokatori, dakle u momentu gdje se lomi gradski proračun, gdje se lomi vlast, Radeti je bitnije proslaviti rođendan provocirajući mene i obračunavajući se sa mnom, umjesto s izvršnom vlasti. Njihovi glasači glasaju za njih, samo da ne budem ja, nije bitno to što on nije ponudio nikakav program, bitna je samo ideologija, da je netko njihov. Oni mene neće nikad prihvatiti, a ja ću njih pobijediti na izborima.

I na kraju, o otkazu ne razmišljate?

Ne vidim razlog za to, sankcioniran sam, platio sam nastalu štetu, troškove šlepanja, službenog procjenitelja… Odgovorno radim svoj posao, u sedam godina nije bilo niti jedne primjedbe na mene. Da osjećam moralnu obvezu ili da smatram da sam nešto kriv, dao bih otkaz. Ne želim ulaziti u sudske procese, meni to ne treba, idem na lokalne izbore, to je moj fokus, ja točno znam što želim u idućih šest mjeseci i zato sam htio ovu priču završiti.