RIJEKA – Najžilavija grana hrvatskog turizma, nautika, lani je s oko 3,6 milijuna noćenja prešla rekordnu 2019. kad je u nautici ostvareno nešto više od 3,5 milijuna noćenja. Nautika je pokazala svoju vrijednost i u godinama pandemije kada je imala najmanji pad prometa, a i najbrže se oporavila, pa je lani, uz sve poteškoće oko rasta troškova i kroničnog manjka kadra, ostvarila odličnu sezonu. Prema najavama iz Grupacije marina, koja je uz Grupaciju čartera dio Udruženja nautičkog turizma pri HGK-u, i u 2023. se očekuje daljnji rast prihoda.

– Naravno, ukoliko radi geopolitičkih nestabilnosti u okruženju radi ratnih sukoba ne dođe do značajnih poremećaja, vjerujemo da će i 2023. biti uspješna kao i 2022. za koju tek očekujemo kvantitativne podatke. Po našim procjenama, 2022. bi trebala biti prva godina u kojoj su hrvatske marine ostvarile čisti prihod, tu mislimo na prihod samo od najma vezova, veći od milijardu kuna, kazao je Sean Lisjak, predsjednik Grupacije marina pri HGK-u.

Prijedlog zakona

No, iako su očekivanja i od 2023. u nautici velika, ispod radara u javnosti je, uz gungulu oko plaža, prošla činjenica da su u marinama puno očekivali i od novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kroz koji su se trebala riješiti otvorena pitanja oko koncesija u marinama. Upravo su koncesije, odnosno njihov istek, dobrom dijelu tvrtki koje upravljaju marinama »omča oko vrata« koja donosi neizvjesnost te koči ulaganja. Pojašnjavajući u čemu je problem, Lisjak je podsjetio na to da je početak ozbiljnijeg bavljenja upravljanjem pomorskim dobrom u Hrvatskoj započeo krajem 90-ih kada su se sklapali prvi koncesijski ugovori za tada zatečene marine na pojedinim lokalitetima. Vlada je putem tadašnjeg Ministarstva mora, prometa i infrastrukture sklapala koncesijske ugovore s marinama koje su kategorizirane kao marine od državnog značaja, a što su marine s više od 200 vezova, dok su Županije dodjeljivale koncesije za manje marine. Rokovi trajanja koncesija ovise o visini ulaganja, pregovorima s MMPII, priloženoj studiji, a mogu se kretati od 15-50 godina.

– Budući da se rok trajanja koncesije za tada sklopljene ugovore uglavnom kretao oko 30 godina, danas, 2023. je ostalo još 5 do 6 godina do prvih isteka tih koncesijskih ugovora. Grupacija marina pri HGK-u stoga je dala prijedlog zakonskog rješenja, kojim se na pravno prihvatljiv način, a uvažavajući premise slobodnog tržišta i zaštite tržišnog natjecanja, pokušalo na pravedan i ekonomski logičan način valorizirati stvorenu tržišnu i ekonomsku vrijednost dosadašnjeg koncesionara, kazao je Lisjak. Konkretno, u marinama smatraju da se sustav koncesija za marine ne može poistovjećivati s koncesijama koja se odnose na eksploataciju nekih prirodnih resursa, kao što su vode, rudnici i slično.

Otkucavanje sata

Naime, u slučaju luke nautičkog turizma, koncesionar koji pobijedi na natječaju, mora ni iz čega izgraditi potrebnu infrastrukturu, objekte, kupiti potrebnu opremu, osmisliti i ustanoviti jezgre novih sadržaja, dakle, trgovine, ugostiteljstvo, servisne usluge i ostalo, pronaći i obrazovati kadrove, izboriti svoju poziciju i vidljivost na otvorenom kompetitivnom tržištu te u konačnici napuniti marinu klijentima, odnosno njihovim plovilima.

– I onda prvoga dana »konzumiranja« koncesijskog ugovora počinje otkucavati sat koji broji vrijeme u kojemu svu tu investiciju treba amortizirati, otplatiti te zaraditi za sve tekuće operativne troškove i uredno podmirivati svoje obveze kao odgovorni gospodarski subjekt. U očima zakonodavca, koji je uglavnom kratkovidno orijentiran samo na prihod koji ubire kroz koncesijsku naknadu to možda izgleda tako, ali u stvarnosti je to daleko od istine. Koncesionar je po tim, rigidnim i kratkovidnim tumačenjima u poziciji da mora jako dobro osluškivati potrebe trenutnog tržišta, trendove te jako dobro razmišljati hoće li se i u kojem trenutku konzumiranja koncesije odlučiti na pojedinu investiciju, a koju možda do kraja koncesijskog razdoblja neće moći amortizirati. Na taj način i doveli smo se u situaciju da nam kvaliteta ponude počinje opadati. Kao Grupacija marina pri HGK-u, pokušali smo Ministarstvu ukazati na tu činjenicu te smo predložili zakonske izmjene kojima bi se to izbjeglo, dodao je Lisjak.

Lisjak: Ukoliko dođu novi, treba obeštetiti dosadašnje koncesionare

Prijedlozi marina su Ministarstvu uobličeni u osam točaka. Uz ostalo se tražilo da se postojećeg koncesionara, ukoliko ne pobijedi na natječaju, obešteti za neamortizirana ulaganja te procijenjenu vrijednost goodwilla. Isto tako, otvoreno je i pitanje zaposlenika ako koncesiju dobije druga tvrtka. U Grupaciji marina predlagali su da se na novog koncesionara prenesu ugovori o radu sa svim radnicima ranijeg koncesionara koji su imali sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i to na razdoblje od minimalno jedne godine. U Grupaciji su ukazali na to da je država propustila zaštititi ovaj doista hrvatski turistički proizvod i znanje, iako je talijanski primjer pokazao da se to može.

– Dobar primjer su Talijani koji su izmijenili svoj Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja i omogućili blagu prednost postojećim koncesionarima ukoliko su u dotadašnjem koncesijskom ugovoru poštovali sve svoje obveze i gospodarili prostorom na adekvatan način. U našem slučaju, pak, možemo očekivati kontinuirani pad investicija, pad razine kvalitete usluga te adekvatno tome i mogući pad interesa za naše usluge. Zato smo kroz ove izmjene i željeli stimulirati naše postojeće koncesionare da kontinuirano ulažu i razvijaju svoje biznise, a u slučaju da u konačnici i ne pobijede na novom natječaju ipak budu adekvatno obeštećeni za prepuštanje uhodanog posla novom koncesionaru, zaključio je Lisjak.