Dvije epidemije enterovirusa koje su prošli tjedan pogodile rodilišta u zagrebačkom KB-u Sv. Duh i bjelovarskoj Općoj bolnici i izazvale teže oblike bolesti kod tek rođenih beba, ne iznenađuju djelatnike rodilišta koji su navikli na mogućnost širenja virusnih zaraza, ali se ne može reći ni da su redovita pojava u našim rodilištima. Prema podacima koje smo dobili u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), u posljednjih desetak godina prijavljena im je samo jedna epidemija iz naših rodilišta, i to epidemija COVID-19 koja se dogodila 2021. godine na odjelu za neonatologiju Opće bolnice Sisak.

U zagrebačkim rodilištima kažu da se ljetne infekcije događaju i nisu ništa izuzetno. Činjenica je da su vrtići ovih dana puni enteroviroza, i adenoviroza, ovi virusi kolaju i među odraslima, a tri godine pandemije i nošenja maski te suzdržavanja od međuljudskih kontakata ostavili su traga na našem imunitetu. Enteroviroze se u pravilu razbuktaju u ljetnim mjesecima, a kako je fluktuacija ljudi po bolnicama velika, nije teško da virus prodre na neki od bolničkih odjela. Tome pogotovo pogoduje činjenica da se zagrebačka rodilišta ovih dana obnavljaju u okviru obnove bolnica nakon potresa, zbog čega su pojedina rodilišta, među njima i ono u KB-u Sv. Duh, opterećena velikim brojem pacijenata i posjetitelja koji tu svakodnevno prolaze, što povećava rizik od širenja ovakvih zaraza.

Mjere prevencije

Zbog toga se, kažu u rodilištima, bez obzira na to što se poduzimaju sve uobičajene mjere prevencije, takve sezonalne infekcije događaju. Nemoguće je, kažu, isključiti da u rodilište dođe rodilja koja je u periodu inkubacije bolesti, koju će možda razviti tek kad ode iz bolnice, a u sobi u kojoj je boravila proširila je virus. Isto tako, virus može, ne znajući da je zaražen, donijeti netko od posjetitelja ili osoblja.

Enterovirusi su najčešći ljetni virusi, te epidemiologe ne iznenađuje povremena pojava epidemija, uključujući i ove u rodilištima.

– Imamo čak 80 vrsta enterovirusa koji se izmjenjuju iz godine u godinu, a u nekoj se godini pojavi neki virulentniji koji može izazvati teže oblike bolesti. Za novorođenčad je svaki virus opasan, ali je na sreću smrtnost od ovih virusa izuzetno niska, čak i u novorođenačkoj dobi, ističe Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a.

Zbog blage kliničke slike koju obično izazivaju, enterovirusi se u epidemiologiji posebno ne prate, kao ni adenovirusi, respiratorni sincicijski virus (RSV) i drugi virusi koji izazivaju prehlade. Dok su enterovirusi češći ljeti, adenovirusi uglavnom se javljaju u zimskim mjesecima, kao i gripa, a svi oni mogu izazvati manje epidemije u kolektivima – dječjim vrtićima, školama, bolnicama…. Prijave epidemija enteroviroza, kažu u HZJZ-u, uglavnom dolaze iz dječjih vrtića jer je riječ o virusu koji mahom pogađa mlađe dobne skupine kod djece.

Ni bolnice nisu imune na pojavu epidemija različitih sezonskih virusa, pa su tako u HZJZ-u proteklih godina imali prijave epidemija s bolničkih odjela, ali ne iz rodilišta. U bolnice, svjedoči Kaić, znaju prodrijeti norovirusi i rotavirusi koji su uzročnici akutnih infekcija probavnog sustava, ali najčešća je ipak gripa, i proteklih godina COVID-19.

To što u HZJZ-u nisu imali više od jedne prijave epidemija iz rodilišta ne znači da takvih epidemija uopće nije bilo, jer se takve epidemije prijavljuju i povjerenstvu za bolničke infekcije Ministarstva zdravstva. No iz resornog ministarstva podatke o eventualnim epidemijama u rodilištima nismo dobili.

Klinička slika

Enteroviroze su bolesti uzrokovane enterovirusima, a mogu imati razne kliničke manifestacije, ovisno o tome koji organ zahvate. Težina kliničke slike je različita, a može varirati od vrlo blage do izrazito teške. Kakva će klinička slika biti, ovisi o vrsti i količini unesenih virusa, kao i o stanju organizma. Većinom takve infekcije prođu bez većih posljedica i samoizlječenjem, no zbog svoje učestalosti opterećuju zdravstvene službe. Novorođenčad i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom su pod povećanim rizikom od razvoja težih kliničkih slika i mogućih komplikacija.

Enterovirusi nastanjuju crijevo, ali mogu dospjeti i u krv te do mnogih organa i središnjeg živčanog sustava. Zbog toga simptomi ovise o tipu enterovirusa kojim se osoba zarazila. Visoka temperatura, povraćanje, proljev, glavobolja, bolovi u mišićima samo su neki od simptoma bolesti. Postoje neke enterovirusne bolesti koje imaju tipičnu kliničku sliku. Jedna od njih je bolest šaka, stopala i usta. Ona spada u enterovirusne bolesti koje su karakterizirane osipom, koji je prisutan na koži trupa i ekstremiteta, ali i oko usta, i u usnoj šupljini. Kod herpangine promjene su na sluznici ždrijela i mekog nepca. Ako dospiju do organa i središnjeg živčanog sustava, enterovirusi mogu izazvati paralitičku bolest (sindrom poliomijelitisa), encefalitis (upalu mozga) i serozni meningitis (upalu moždanih ovojnica), pleurodiniju (bornholmsku bolest), osip, miokarditis (upalu srčanog mišića), perikarditis (upalu srčane ovojnice) te nespecifične bolesti s povišenom temperaturom.

Enteroviroze se prenose dodirom ili fekalno-oralnim putem (bolesti prljavih ruku). Neke enteroviroze mogu uzrokovati respiratorne simptome i tada se uzročnik može širiti i kapljičnim putem. Iznimno onečišćena voda i hrana kao i prijenos preko vektora, muha ili žohara, može dovesti do nastanka bolesti. Inkubacija najčešće traje tri do pet dana, a bolest se liječi simptomatski.