Molekularni biolog prof. dr. sc. Gordan Lauc, član Znanstvenog savjeta Vlade, od početka pandemije izdvaja se svojim izjavama koje su često oprečne znanstvenom mainstreamu, daleko su optimističnije od onih koje iznosi većina drugih znanstvenika, a zbog njih je gotovo neprestano u sukobu s njima.

Prozvali su ga neozbiljnim znanstvenikom, šarlatanom koji svojim izjavama nanosi štetu, no Lauc od svojih stavova ne odstupa ni za milimetar. I u razgovoru na Novi list uvjerava nas da je u pravu i tvrdi da se u pandemiji trebalo, a treba i sad, ponašati drukčije.

Iz tjedna u tjedan brojevi novozaraženih rastu, i to u značajnom postotku. Ostajete li pri stavu da pandemija ide svome kraju i da će završiti ovog proljeća?

– Prije odgovora na ovo pitanje jako je važno točno definirati o čemu govorimo. Kada kažem da će pandemija završiti na proljeće, tu ne mislim da će SARS-CoV-2 virus potpuno nestati. On zapravo vjerojatno nikada neće nestati i ostat će s nama zauvijek, no bit će samo jedan od stotina ili tisuća virusa s kojima »ratujemo« već milijunima godina.

S druge strane, ako pogledamo višak smrtnosti u Hrvatskoj, vidimo da nakon 2020. u kojoj smo imali oko 8% veću smrtnost no 2019., u 2021. taj »višak smrti« više ne vidimo. Dakle u tom kontekstu već sada ne postoji neka velika ugroza koja bi zahtijevala drastične sistemske mjere.

Dolazi nam sve ljepše vrijeme, velik broj ljudi je već prebolio COVID i na njega je sada otporan, a i cijepili smo preko 50% onih najrizičnijih.

Vrlo brzo doći će do pada broja novozaraženih, cijepit ćemo većinu rizičnih skupina i onda ćemo moći ukinuti sve, ili gotovo sve mjere ograničavanja širenja virusa. U tom kontekstu, da, i dalje mislim da je kraj ove pandemije vrlo blizu.

»Mjere« nisu rješenje

Niste skloni strožim epidemiološkim mjerama, kakve se najavljuju ako se stanje sa zarazom nakon Uskrsa bude pogoršavalo. Treba li pustiti da dnevni broj zaraženih u zemlji pređe 5.000, kao u prosincu? Tada smo imali gotovo stotinu umrlih dnevno…

– Danas je potpuno jasno da ono što nazivamo »mjere« nije dominantan faktor u širenju epidemije. Formalno uvođenje određenih »mjera« više je odraz potrebe vladajućih da pokažu da nešto poduzimaju, no što te mjere doista upravljaju širenjem epidemije.

To vrlo jasno možemo vidjeti na primjeru zemalja poput Slovenije, Češke, Slovačke ili Mađarske gdje se epidemija širila i uz vrlo stroge mjere.

U slobodnim društvima nije moguće zabranama upravljati ljudima i kada ljudi vide da velika većina zaraženih ovaj virus pobijedi bez većih posljedica, ne možete ih zabranama prisiliti na odgovorno ponašanje.

»Mjere« nisu rješenje i jedina učinkovita opcija koju naša Vlada ima na raspolaganju je stalna edukacija ljudi kako umanjiti rizik od zaraze i aktivna zaštita rizičnih skupina. Srećom uskoro ćemo i cjepiva imati dovoljno tako da ćemo rizične skupine učinkovito zaštititi već za nekoliko tjedana.

Vidimo da u nekim državama strože mjere daju rezultata, kao što je to bilo u Hrvatskoj početkom godine, a neke se unatoč mjerama bore s rastom broja zaraženih. Kako to objasniti?

– Usporedimo li različite savezne države u Americi, ili različite zemlje u Europi, jasno je da ne postoji značajna korelacija između strogosti mjera i broja zaraženih, bolesnih ili umrlih. Naravno virus se prenosi s čovjeka na čovjeka i ako prekinemo kontakte među ljudima virus se neće širiti, no niti jedna zemlja u Europi to nije uspjela postići samo uvođenjem različitih zabrana.

Tj. sve su uspjele u prvom valu, no tada nam je pomoglo proljeće koje je došlo praktično paralelno s uvođenjem mjera. Kada se pandemija vratila na jesen, brojne zemlje su ponovo uvele vrlo stroge mjere, no to im nije pomoglo.

Čak i zemlje koje su vrlo rano uvele i stalno imale puno strože mjere od Hrvatske (primjerice Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Italija) imaju značajno više preminulih od Hrvatske koja je stalno imala puno blaža ograničenja.

Isto tako, Finska i Danska koje imaju najmanje preminulih u Europi su stalno imale bitno blaže mjere od zemalja koje imaju puno više preminulih. Ideja da pandemiju možemo riješiti »mjerama« i da uvođenje »mjera« spašava živote je duboko pogrešna.

Zabrane mogu donekle usporiti širenje virusa, no ukoliko nemamo rigorozni pristup (kao npr. Kina koja će svu djecu iz vrtića, ili sve stanare neke zgrade poslati na dvotjednu karantenu u državnu instituciju ako se pojavi jedan slučaj zaraze) virus će se i dalje širiti i tijekom nekoliko zimskih mjeseci će zaraziti između jedne i dvije trećine svih stanovnika.

Virusa će uvijek biti

Koje su epidemiološke mjere u ovom času po vašem sudu optimalne, odnosno dovoljne da držimo epidemiju pod kontrolom?

– Postoje samo tri učinkovite mjere. Jedna je zabrana velikih okupljanja, druga je limitiranje manjih okupljanja i treća je edukacija ljudi. Sve drugo donosi puno više štete no koristi.

Brojni znanstvenici upozoravaju na to da veći broj zaraženih pogoduje mutacijama virusa, što dovodi u pitanje djelotvornost cjepiva, a time umanjuje sposobnost čovječanstva da se u kratkom roku izbori protiv pandemije. Tako je Brazil, gdje se pandemija proširila među desecima milijuna ljudi, proglašen »rasadnikom« novih, opasnijih sojeva koronavirusa. Koje su nam šanse izboriti se s koronavirusom dok je on u uvijek dva koraka ispred nas?

– Ideja da možemo spriječiti širenje virusa u situaciji gotovo pa monokulture Homo sapiensa na planeti je iluzorna. Virusa je uvijek bilo i bit će ih i dalje. SARS-CoV-2 tu nije ništa poseban, a nije čak niti posebno opasan virus.

Velika brzina umnažanja i česte mutacije najjače su oružje virusa i bakterija, no navođenje Brazila kao krivca je obična propaganda, jer je Brazil tek 40. na svijetu po broju zaraženih na milijun stanovnika. Primjerice u Americi je čak 50% više zaražanih na milijun stanovnika, no u Brazilu, a i imaju i više umrlih.

Što se tiče naših šansi za pobjedu nad virusom, tu ne smijemo zaboraviti na naš vrlo elaboriran imuni sustav koji je naše univerzalno oružje za borbu protiv bakterija i virusa. Preko 99,5 posto svih zaraženih ovaj virus će pobijediti pomoću svog imunog sustava i brizi za zdravi imuni sustav treba posvetiti više pozornosti.

Primjerice, strah je najgori neprijatelj imunog sustava i svatko tko širi strah izravno potiče ne samo COVID-19, već i brojne druge bolesti. S druge strane, zahvaljujući ovoj pandemiji tehnologija mRNA i vektorskih cjepiva je usavršena i danas može brzo stvoriti cjepiva na bilo koju novu varijantu ovog virusa.

S druge strane, neosporno je da previše novaca ulažemo u konvencionalna oružja kojima se ljudi bore protiv drugih ljudi, a da zanemarujemo razvoj onog najvažnijeg oružja koja trebamo, a to je znanje o bakterijama i virusima te o našem imunom sustavu.

Pogrešna strategija

Treba li se Hrvatska pobrinuti za svoje kapacitete za proizvodnju cjepiva? Koliko će to u budućnosti biti važno?

– Ideja da Hrvatska sa svojih četiri milijuna stanovnika može biti konkurentna u svim područjima je pogrešna. Posebice pogrešna bila bi strategija da država pokuša napraviti nešto poput novog imunološkog zavoda.

Tu bismo samo ulupali stotine milijuna, uz minimalnu vjerojatnost uspjeha. S druge strane, da smo kao Izrael odmah ponudili dvostruku cijenu za cjepivo, mogli smo uz ukupnu investiciju od 40 milijuna eura već cijepiti pola države.

Neprestano ste na udaru kolega znanstvenika zbog vaših procjena o kretanju pandemije. Zbog studije po kojoj je 40 posto stanovništva Hrvatske već preboljelo COVID proglasili su vas šarlatanom, a vaše znanstvene procjene smatraju potpuno promašenima i štetnima. Pogađaju li vas takve kritike?

– Poznati biokemičar i nobelovac Albert Szent-Gyorgyi rekao je da kada dobar znanstvenik gleda ono što svi gledaju, on vidi i ono što drugi ne vide. Nažalost, neki moji kolege ili nisu dovoljno dobri znanstvenici da bi znali prepoznati ono što nije vidljivo na prvi pogled, ili to što rade rade iz nekog drugog razloga.

Primjerice, puno znanstvenika propustilo je uočiti sezonalnost ovog virusa, te su prevelike zasluge za uspjeh u zaustavljanju prvog vala pripisali mjerama.

S druge strane mi smo proveli veliko istraživanje u kojem su sudjelovali i prof. Primorac, prof. Markotić i prof. Lukšić kojim smo još prošlog proljeća pokazali značajnu sezonalnost ovog virusa, što je bio značajan argument za rano i gotovo potpuno ukidanje mjera koje je omogućilo razmjerno uspješnu turističku sezonu prošlog ljeta.

Krajem studenoga, kada smo bili na vrhuncu pandemije, već se jasno vidjelo da su Zagreb i cijeli sjeverozapad Hrvatske prešli maksimum širenja zaraze i da brojevi zaraženih padaju. Zbog toga sam se uporno protivio uvođenju dodatnih mjera, dok su neki moji kolege ucjenjivali Vladu i čak potpisali apel kojim su tražili uvođenje »najstrožih mogućih mjera«.

Srećom Vlada ih nije poslušala i Hrvatska je s najblažim mjerama u Europi učinkovito suzbila drugi val pandemije. U siječnju su ti isti znanstvenici širili pretjerani strah od »novih sojeva« i time pokušali spriječiti otvaranje škola, u čemu također nisu uspjeli i za razliku od brojnih drugih zemalja naša djeca se mogu normalno školovati i družiti.

Što se serološke studije tiče, profesor Primorac i ja smo više puta kroz Znanstveni savjet pokušavali potaknuti državu da provede serološku studiju, no tome su se najviše opirali upravo kolege koji su tražili »najstrože moguće mjere«.

Kada smo profesor Primorac i ja uložili vlastita sredstva i sami proveli takvu studiju, tvrdili su da su naši rezultati suludi i da će tek studija koju provede HZJZ pokazati stvarno stanje. Kada je HZJZ u neovisnoj studiji dobio praktično identične rezultate kao i mi, onda je i ta studija postala predmet kritika.

Meni doista nije jasno zašto ti ljudi i dalje dobivaju medijski prostor za svoje izjave. Sada bi već svima moralo biti jasno da je Hrvatska uz jedne od najblažih mjera u Europi prošla kroz pandemiju s bitno manje žrtava od svih usporedivih zemalja i da naša Vlada neće popustiti pred ucjenama i pritiscima, kako iz zemlje, tako niti iz inozemstva.

Zlouporaba straha

Ponekad se stječe dojam da svojim istupima zapravo želite umiriti građane, uliti im dozu optimizma u ovoj neizvjesnoj situaciji?

– Širenje prekomjernog straha i panike jedna je od temeljnih pogrešaka u ovoj pandemiji. Primjerice nedavno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da većina ljudi misli da je ovaj virus desetak puta smrtonosniji no što on stvarno je.

Strah je najjača emocija i to nažalost zloupotrebljavaju kako neke vlade, tako i mediji, ne razmišljajući o tome da dugoročne posljedice tog pristupa, posebice na mlade, mogu biti strašne.

Kada su u travnju prošle godine provedene prve serološke studije u New Yorku, shvatili smo da je ovaj virus gotovo deset puta manje smrtonosan no što su to pokazale prve procjene.

Tada sam objavio da je »vrijeme da otvorimo šampanjac« i od onda se trudim svima objasniti da je ova pandemija puno manje strašna no što smo to mislili na početku i da razloga za pretjerani strah i paniku nema.

Oprez i osobna odgovornost su naravno potrebni, no potrebna je i velika doza razuma kako ne bismo pretjeranim reakcijama napravili puno veću štetu od koristi.

Kakvo ljeto očekujete, hoće li Hrvatska bez strožih mjera moći računati s dolaskom većeg broja turista?

– Što se Hrvatske tiče, vjerujem da ćemo tijekom proljeća ukinuti najveći dio ograničenja i da nas čeka jedno mirno ljeto. Što se dolaska turista tiče, tu će veliku ulogu odigrati i politika jer će sve zemlje pokušati svoje građane zadržati u zemlji kako bi pomogli vlastitom gospodarstvu.

No Hrvatska je blizu, članica je EU-a, i ja vjerujem da će milijuni ljudi kojima je već stvarno dosta raznih restrikcija doći odmoriti se na našu obalu. Ne zaboravimo da je nekoliko stotina milijuna ljudi COVID-19 ili već proboljelo, ili je cijepljeno, tako da kod njih nema nikakvog razloga za strah ili osobni oprez.

Nema značajne razlike među cjepivima

Dio zemalja obustavio je cijepljenje AstraZenecom ili ga ograničio na starije od 60. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Treba li s tim cjepivom opreznije?

– Osobno mislim da u tom pogledu ne postoje značajne razlike između različitih cjepiva. Sva registrirana cjepiva rezultiraju proizvodnjom S glikoproteina, a za njega znamo da može uzrokovati probleme s koagulacijom.

No, sve provedene studije pokazuju da je rizik iznimno mali, vjerojatno negdje između 1 na 100.000 i 500.000, tako da se vjerojatno radi o nekom obliku predispozicije.

S druge strane, ako se zarazite virusom, virus će napraviti nekoliko milijuna puta više kopija tog istog proteina, tako da će i rizik biti znatno viši.

Osobno mislim da se sve visokorizične osobe trebaju što prije cijepiti bilo kojim cjepivom, a da za mlađe od 60 treba sačekati da vidimo što će se dogoditi s pandemijom i njih cijepiti tek ako se pojavi novi val na jesen.