Sukob generala

Kumovi se posvađali zbog udbaša! Ćesić Rojs: Moj kum Marinko Krešić je lažov

Dražen Ciglenečki

Zavada među kumovima - Marinko Krešić i Ljubo Ćesić Rojs/ Foto DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Zavada među kumovima - Marinko Krešić i Ljubo Ćesić Rojs/ Foto DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Krešić je slagao da sam ja bio koordinator za to pismo. Ja sam ga samo potpisao, kao što je i on. Laže da nije povukao potpis pod pritiskom jer znam da su ga pritiskali isti ljudi kao i mene, kaže Ljubo Ćesić Rojs, zamjenik predsjednika HGZ-a o čelniku HGZ-a



ZAGREB – Molba za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zavadila je međusobno hrvatske umirovljene generale, pa čak i neke kumove među njima.


Upravni odbor Hrvatskog generalskog zbora (HGZ) redovno se sastaje zadnji utorak u mjesecu, ali današnja će njihova sjednica, čini se, biti sve samo ne redovna.


Pismo potpore pomilovanju dvojici bivših visokih dužnosnika Službe državne sigurnosti, koje je inicijalno potpisalo sedam generala, da bi brojka spala na pet, uzdrmalo je HGZ dotle da su u javnu polemiku ušli njegov predsjednik Marinko Krešić i zamjenik predsjednika Ljubo Ćesić Rojs, inače kumovi.




I Krešić je isprva svojim potpisom podržao puštanje na slobodu Perkovića i Mustača, ali naknadno se predomislio. Rojs, međutim, nije.


Onda je Krešić u nedjelju navečer nastupio na RTL televiziji, a Rojsu se to nije nimalo dopalo.


Voditelj Andrija Jarak u jednom je trenutku rekao da je famozno pismo nastalo u koordinaciji odvjetnika Ante Nobila i Rojsa, na što je Krešić samo promrsio – da, da.


U tekstu na portalu RTL-a još je Krešiću u usta stavljena izjava da su Nobilo i Rojs koordinirali ovo pismo i tu je njegovom zamjeniku i kumu mrak pao na oči.


SMS poruke


– Moj je kum lažov. Sve što je kazao u tom intervjuu je laž. Slagao je da sam ja bio nekakav koordinator za to pismo. Ja sam ga samo potpisao kao što je i on. Ali, on je svoj potpis tjedan dana kasnije, na Veliki petak, povukao.


Laže da nije to napravio pod pritiskom jer znam da su ga pritiskali isti ljudi kao i mene. Jedan od njih tvrdi da mu je Perković ubio ćaću, a on sam je stariji od Perkovića.


Tu je bila i supruga jednog estradnog pjevača, kojoj je Perković navodno ubio djeda, a taj njezin djed je stariji od Perkovićevog ćaće.


I ja sam primao te SMS poruke, ali nisam promijenio mišljenje, rekao nam je jučer Ljubo Ćesić Rojs.


On je uvjeren da je Krešić s RTL-a njemu poslao poruku kada je govorio da »svatko tko se ne bude pridržavao Statuta ne može biti u Hrvatskom generalskom zboru i nastaviti sa svojim privatnim radom«.


Miljavac: Problem je što su uopće izručeni


Pavao Miljavac osam je godina vodio HGZ, a sada je počasni predsjednik. Da se i danas nalazi na čelu te udruge, kazao nam je, pismo podrške pomilovanju Perkovića i Mustača, koje je i sam potpisao, ne bi stavljao na raspravu Upravnog odbora HGZ-a.


– Svaki od nas generala potpisao se za sebe, nikakve to veze nema s Hrvatskim generalskim zborom. Zato ja, da sam i dalje predsjednik, ne bih o tom pismu otvarao raspravu unutar Zbora. Ako se, pak, želi suprotno, onda se zna procedura, potrebno je održati raspravu i donijeti zaključak koji bi u tom slučaju bio obvezan za sve članove, rekao nam je Miljavac.


Nekadašnji ministar obrane ne misli da bi to pismo trebalo biti povod bilo kakvoj polarizaciji u društvu.


– Stvar je u tome što se sada javljaju neki koji pojma nemaju o čemu pričaju, ne znaju što su Perković i Mustač radili i kako se zapravo stvarala hrvatska država. Nije to bilo samo puškom, nego i obavještajnim i diplomatskim kanalima. Jesu li Perković i Mustač bili zlatni? Naravno da nisu.


To ne tvrdi nitko od nas, potpisnika tog pisma. Ali, problem je što se njih uopće izručilo. Države to jednostavno ne rade, ne izručuju svoje obavještajce. Recimo, Njemačka to sigurno nikada ne bi napravila, zaključuje Miljavac.


– Jasno je da je veliki vođa, moj kum, mislio na mene. Nitko od nas sedmero, uključujući i kuma Krešića, nije pismo potpisao uime Hrvatskog generalskog zbora.


Učinili smo to kao slobodni građani i zato se HGZ i nema što baviti ovim pismom. Ali, jako bih volio da kum otvori tu temu i krene na mene.


Neka sazove i skupštinu Zbora, kako bi se i njezini članovi mogli izjasniti jesu li za to da se mene izbaci, borben je kao uvijek Rojs.


U Statutu HGZ-a navodi se da je teža povreda njegovih odredbi »svako postupanje člana koje je izazvalo ili moglo izazvati teže posljedice po ugled i interes HGZ-a«.


Pod tu bi se formulaciju doista sve moglo podvesti. No, Krešić tvrdi da mu nije namjera protiv bilo koga u HGZ-u pokrenuti stegovni postupak, pa ni protiv kuma Rojsa.


Stajalište o pismu


– Može se poslušati snimku mog intervjua za RTL televiziju, nisam ja rekao da je Rojs bio koordinator pisma, nego da su to bili Nobilo i dva generala.


Voditelj je to rekao za Rojsa. Bilo je to tako da sam ja bio na putu i Rojs me nazvao da me pita hoću li potpisati to pismo.


Odgovorio sam mu da hoću, ali poslije sam shvatio da pomilovanje te dvojice ipak ne bi bilo dobro za odnose u hrvatskom društvu.


Zato sam povukao svoj potpis, ali ne znači da oni koji to nisu krše time Statut HGZ-a. Kao pojedinci su imali pravo to potpisati, pomirljiv je Krešić.


Njegov je plan prepustiti »generalsko pismo« Vijeću za strateška pitanja, savjetodavnom tijelu HGZ-a, koje bi zauzelo stav i predložilo ga Upravnom odboru.


– Za desetak dana će Zbor imati stajalište o pismu. Očitovat ćemo se prihvaćamo li ga ili ne, a možda i zaključak bude da se nećemo očitovati, ističe predsjednik Hrvatskog generalskog zbora.