Aleksandra Jozić-Ileković mogla je kao predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa još tri godine mjesečno primati plaću u visini četiri tisuće eura, ali jučer je podnijela ostavku zato što je smatrala da ne može taj posao obavljati na način kako je mislila da treba. Uoči sjednice Antikorupcijskog vijeća, na kojoj je predstavila izvješće o tome koje je mjere protiv korupcije poduzelo Povjerenstvo, Aleksandra Jozić-Ileković je u saborskom Odboru za izbor i imenovanja predala neopozivu ostavku i tako je produbljena ili je možda završila kriza u funkcioniranju tijela koje je ona vodila od veljače 2023. Predsjednica je, naime, prije mjesec dana pisala Saboru tvrdeći da dvoje članova Povjerenstva opstruira njegov rad, ali sve četvero članova ju je svojim dopisom demantiralo.

Unutarnji pritisci

Moguće je stoga da je ona bila problem i da će po izboru novog predsjednika Povjerenstvo prestati biti tema u javnom prostoru. HDZ, čiji je izbor bila Aleksandra Jozić-Ileković, sada zastupa stav da je u Povjerenstvu isključivo došlo do narušavanja međuljudskih odnosa, da se predsjednica i članovi jednostavno nisu trpjeli. Lijevo-liberalna oporba, pak, govori o logičnom slijedu namjerne eutanizacije Povjerenstva u režiji HDZ-a.

Aleksandra Jozić-Ileković nije odmah na početku sjednice Antikorpucijskog vijeća informirala prisutne i javnost da je dala ostavku, nego je sudjelovala u raspravi i pokušavala objasniti što je, preme njezinom mišljenju, prepreka zadovoljavajućem funkcioniranju Povjerenstva. Predsjednica Antikorupcijskog vijeća Mirela Ahmetović (SDP) bila je ta koja je nakon sat vremana objavila vijest o ostavci Aleksandre Jozić-Ileković, koja ju je potom potvrdila. Ona je, zbog nedostataka u Zakonu o sprječavanju interesa, zaključila da ne može surađivati s ljudima koji su se protupravno ponašali. Navela je primjere da jedna članica, Nika Nodilo Lakoš, već devet mjeseci odbija išta učiniti u predmetu za koji je zadužena, a tiče se odlaska predsjednika Zorana Milanovića na nogometnu utakmicu u inozemstvu, te da se Igor Lukač htio umiješati u upravni spor na strani državnog dužnosnika kojeg je Povjerenstvo kaznilo.

– Moja je uloga bila da budem primus inter pares, s vrlo oskudnim zakonskim ovlastima. Predsjednik nije šef članovima tog tijela, a niti predstojniku ureda jer ga bira i razrješuje Povjerenstvo. Tako da sam ja samo sastavljala dnevne redove, sudjelovala na radnim sastancima i, kao i ostali članovi, održavala edukacije i okrugle stolove. Apsolutno sam odgovorna bila jedino za financijsko poslovanje Povjerenstva. Teško je raditi u kolektivnom tijelu s ljudima koje niti biraš niti poznaješ. Moralo bi se jasno znati tko što radi, rekla je Aleksandra Jozić-Ileković na sjednici Antikorupcijskog vijeća. Kasnije je u izjavi istaknula da se »mora napraviti konkretna i ozbiljna intervencija u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa jer struktura na kojoj on počiva nije dobra«.

Neočekivana odluka

Promjenom Poslovnika ne bi se, upozorila je, ništa riješilo jer tim je dokumentom uređen način rada Povjerenstva, a ne ovlasti unutar njega. Novinarima je rekla i da kao predsjednica Povjerenstva nije bila izložena političkim pritiscima, da nije bilo lobiranja za neku odluku i da ona govori o »unutrašnjim pritiscima«.

– Povlačim se iz javnih poslova, nastavit ću raditi u jednom sasvim drugom sektoru, ali zasad nemam opciju B, nisam si još ništa »zrihtala«, kazala je Aleksandra Jozić-Ileković.

Ministar Damir Habijan izrazio je iznenađenje zbog njene ostavke, naglašavajući da je nije očekivao, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković misli da je izlaz ipak bio u izmjeni Poslovnika.

– Vidjelo se nakon pisama nje i zatim četvero članova da su u Povjerenstvu narušeni međuljudski odnosi, da očito nema mehanizama kako da oni prevladaju te svoje konflikte. Ali, oni imaju svoj Poslovnik o radu i nije mi jasno zašto nisu predložili da ga se promijeni ako njih petero nije bilo u stanju funkcionirati kao tim i donositi odluke, čudio se Jandroković.

Bauk smatra da je ona i dalje predsjednica

Zakon o sprječavanju sukoba interesa ne poznaje institut ostavke. Prema njemu je Aleksandra Jozić-Ileković mogla samo podnijeti zahtjev za vlastito razrješenje. Da je to učinila, Sabor bi imao rok od tri mjeseca za donošenje odluke o tom zahtjevu. Ako bi izostala saborska odluka, predsjednici Povjerenstva bi poslije tri mjeseca, po sili zakona, prestala dužnost.

Ona bi, dakle, da je zatražila razrješenje, morala i dalje obnašati dužnost predsjednice i to najdulje još tri mjeseca. Potom bi, kada joj dužnost prestane, četvero članova Povjerenstva izabralo između sebe vršitelja dužnosti predsjednika koji bi to mogao biti do šest mjeseci. Odbor za izbor i imenovanja bi, pak, u roku 30 dana od prestanka dužnosti Aleksandre Jozić-Ileković morao raspisati javni poziv za novog predsjednika. Član tog Odbora Arsen Bauk (SDP) uvjeren je da nikakva drukčija procedura nije zakonski moguća.

– Tu ostavku doživljavam tek kao protestni ili politički čin. Predsjednica i članovi Povjerenstva su se prava na ostavku odrekli prhvaćajući dužnost na koju ih je Sabor izabrao. Zakon, po meni nimalo slučajno, nije naveo mogućnost ostavke na dužnost u Povjerenstvu. Zakon je predvidio razrješenje na vlastiti zahtjev i rok do kada u tom slučaju traje dužnost. Predsjednica Povjerenstva u svom dopisu to ne navodi, a niti se poziva na članak Zakona koji govori o razrješenju, rekao nam je Bauk.