Televizija N1

Krunislav Olujić o Milanovićevoj kandidaturi: Ustavni sud je pogriješio u jednoj stvari

P. N.

NL arhiva

NL arhiva

“Osobno mislim da je Ustavni sud pogriješio jer nije dobro čitao Ustavnu odredbu prema kojoj PRH ne može obavljati nijednu javnu, tj. drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Težište je na obavljati, a on je obavlja kad bude izabran. Tad mora podnijeti ostavku na dužnost PRH-a jer je tad to nespojivo. Milanović je odlučio poštovati odluku Ustavnog suda”



Bivši predsjednik Vrhovnog suda i bivši glavni državni odvjetnik Krunislav Olujić u Newsroomu televizije N1 je s Domagojem Novokmetom komentirao predizbornu kampanju i situaciju koja je nastala nakon objave predsjednika Republike Zorana Milanovića da namjerava u utrku za premijersku poziciju.


Krunislav Olujić rekao je da je vijest zvučala nevjerojatno. “Apsurdno je očekivati da bi u petak u zadnji čas predsjednik Republike mogao prijaviti svoje natjecanje za Sabor i naći se na čelnom mjestu druge izborne jedinice da ugrozi poziciju Gordana Jandrokovića. Samim time bi lista HDZ-a koju bi predvodio Jandroković, bila nevažeća i eventualno bi tako navodno Milanović kandidaturom u zadnji trenutak učinio upitnim pet ili šest izbornih mjesta koliko je HDZ na prošlim izborima ostvario. Mislim da je to apsurdna teza”, dodao je Olujić za televiziju N1.


Ako bi Milanović u zadnji čas i povukao takav potez, da HDZ-u propadne lista, Olujić ističe da bi prvo reagirao DIP koji vjerojatno ne bi prihvatio HDZ-ovu listu, a onda i Ustavni sud. Naglašava da su rokovi u izbornoj utrci neprekoračivi i njih se treba držati. Na pitanje kako mu djeluje teza, koju je danas i Milanović spominjao, da bi ako on da ostavku, njega zamijenio Gordan Jandroković, no ako bi i Jandroković dao ostavku, on bi sam određivao tko će ga mijenjati, Olujić je za televiziju N1 rekao:




“Da, Jandroković bi preuzeo poziciju privremenog predsjednika Republike. No, da on podnese ostavku, tad po Ustavu predsjednika Sabor zamjenjuje prvi potpredsjednik Sabora, osoba koju odredi Jandroković, a čini mi se da je to Reiner.”


Komentirajući način na koji se Ustavni sud postavio prema potezu predsjednika Republike, Olujić je rekao: “Mislim da Ustavni sud u formalnom smislu, što se tiče donošenja upozorenja, nije pogriješio. Ustavni zakon o Ustavnom sudu sadrži i odredbe o nadzoru nad zakonitošću izbora što ovlašćuje Ustavni sud na donošenje upozorenja kojim on sudionike u izbornom procesu upozorava na nepravilnosti.”


 


O komentarima Sanje Barić


 


Međutim, SDP se žali da se upozorenje odnosi samo na njih. “Bez obzira na konkretan slučaj, upozorava se sve sudionike, a ovog puta posebno Milanović i SDP na čijoj bi se listi našao i došao u prigodu odmjeravati odnos snaga u 1. izbornoj jedinici s Plenkovićem. Neki dan pred crkvom Svetog Blaža je građanin Plenković hrabro nastupao i pozivao Milanovića na podnošenje ostavke i osobno sučeljavanje. Pisalo se da je ublažio retoriku, pravi moderni europski političar, a pritom Hrvatska mora znati da je pravo lice Andreja Plenkovića izašlo na površinu u KD Lisinski na Izvještajnom saboru HDZ-a kad se vidi tko je sve u prvom redu, od Ante Đapića klasičnog europejca, Anušića i Šeksa do Tomislava Karamarka, velike Zdravke BušićTome Medveda, čak Đure Glogoškog. To je onda pravo lice HDZ-a i pravo lice europskih vrijednosti.”


Na komentare Sanje Barić da bi “trebalo pokrenuti postupak za utvrđivanje (ne)sposobnosti Milanovića za obnašanje dužnosti”, što je ponovio i Vladimir Šeks, Olujić ističe da je sud to prešutio. “Ako bi Vlada pokrenula takav postupak, kao tehnička vlada pred ovakvim Ustavnim sudom čiji mandat istječe, bio bi to kraj hrvatske pravne države i ovakvog Ustavnog suda.”


“Ustavni sud je pogriješio”


Komentirajući samo upozorenje Ustavnog suda da Zoran Milanović ne može biti kandidat na izborima, Olujić je napomenuo: “Osobno mislim da je Ustavni sud pogriješio jer nije dobro čitao Ustavnu odredbu prema kojoj PRH ne može obavljati nijednu javnu, tj. drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Težište je na obavljati, a on je obavlja kad bude izabran. Tad mora podnijeti ostavku na dužnost PRH-a jer je tad to nespojivo. Milanović je odlučio poštovati odluku Ustavnog suda.”


Govoreći o tom potezu koji dosad nije zabilježen istaknuo je da je Zoran Milanović dobar pravnik: “Zna svoje ustavne ovlasti. Predsjednik Republike ima neposredni izborni legitimitet, djeluje nestranački, tj. nadstranački, a s obzirom na ovlasti koje ima i svoju poziciju, ima pozicju nacionalnog arbitra. Predsjednik Republike zna promišljati.”


Ipak, Olujić vjeruje da se Ustavni sud ne bi usudio poništiti izbore. “Ustavni sud prije nego bi donio takvu odluku koja bi na dosad neviđeni način ugrozila ne samo rezultate izbora nego i parlamentarnu pobjedu jedne stranke, ipak se ne bi usudio reagirati bez dobrog pravnog utemeljenja, a ja ga u ovom trenutku ne vidim. Da predsjednik Republike sve do proglašenja rezultata parlamentarnih izbora i do trenutka konstituiranja novog Sabora, koju saziva PRH u roku od 20 dana od održavanja izbora, mislim da bi tad eventualno predsjednik Republike mogao napustiti dužnost i od novog predsjednika Hrvatskog sabora eventualno ovisno o rezultatima dobiti, ako to bude volja nove parlamentarne većine, i privatiti poziciju premijerskog kandidata i vršiti dužnost premijera.”


Na pitanje je li Zoran Milanović ovim potezima destabilizirao Hrvatsku, Olujić odlučno odgovara: “Ne, ni jednog trenutka. Mislim da ovo sve naprotiv jača institucije i vraća povjerenje hrvatskog čovjeka u budućnost za razliku od sustavnog uništavanja svih institucija koje Plenković provodi. Ako imamo trodiobu vlasti, Sabor nije samo ono što u Ustavu piše, nego je u percepciji običnih građana i stručnjaka simbol hrvatskog državnog suvereniteta i nositelj kontinutiteta. Izborom predsjednika Sabora jasno je građanin Plenković dao do znanja da Hrvatskog sabora gotovo nema, da odlučuje preko parlamentarne većine i da Sabor nije ništa drugo nego satelit i proizvod političke volje Plenkovića gdje se Sabor doživljava kao mašinijera koja diže ruke za i protiv.”


Istaknuo je da sudbena vlast u Hrvatskoj praktički ne postoji od druge polovice devedesetih “što potvrđuje izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika gdje praktički Plenković kontrolira sve poluge sudbene vlasti osim dužnosti predsjednika Vrhovnog suda kojeg nasreću predlaže PRH, ali smo svjedoci da se nažalost Vrhovni sud ne percipira kao najviši sud u državi, da su ustavno-pravno formirali i Visoki kazneni sud da bi razvlastili takav Vrhovni, a što je najgore, da se Dobronić kao predsjednik najvišeg suda u državi ne percirpira kao čelna osoba sudbene vlasti, nego se to protuustavno pripisuje Miroslavu Šeparoviću, kumu Vladimira Šeksa. Ustavni sud praktički protuustavno djeluje kao četvrta instanca treće sudbene vlasti što je apsurd.”


Kaže da je ozbiljnu promjena nužna promjena Ustava. “Nažalost danas već osmu godinu živimo u sustavu jednopartijskog režima u kojem građanin Plenković s pozicije “država, to sam ja” može raditi što hoće. Došli smo u ćorsokak u kojem se postavlja pitanje kako dalje. Pa i ako je cijena da Plenković ode u ropotarnicu poijesti, onda je ovo jedinstvena prigoda.”