Da dobavljači Agrokora pristaju na dulje rokove plaćanja u poslovima s tom kompanijom nego s drugima u Hrvatskoj nije tajna više od desetljeća i pol, kao što što nije bila tajna ni to da će Agrokor teško servisirati kredite koje je godinama podizao uz kamate od devet ili deset posto za širenje u regiji. Nije trebala ni pretjerana mudrost da se zaključi kako će se oba problema u konačnici sručiti na cijelu Hrvatsku, a jedino je otvoreno bilo pitanje kad će se to početi događati.

I dok se posljednjih godina naglasak stavljao na to da je pitanje kad će pokleknuti državni proračun, a za njim i gospodarstvo, zbog javnog duga koji prijeti da se u vrijednosti izjednači s godišnjim BDP-om, koji je veći od 340 milijardi kuna, lavinu i paralizu je izazvao puno manji iznos. Agrokor je problem morao priznati zbog toga što u siječnju nije uspio dobiti zamjenski kredit za 500 milijuna eura svojih obveza koje dolaze na naplatu sljedeće godine, a blokadu sustava u kojem osim Agrokora sudjeluju još stotine domaćih viđenijih kompanija i deseci tisuća malih dobavljača izazvao je nedostatak likvidnosti od oko 300 milijuna eura.

Šok nije »uvezen«

Iako je Agrokorov dug i više nego deset puta veći, trenutno je sustav blokiran jer u lancu maloprodaje i njegovih dobavljača i proizvođača nedostaje 300 milijuna eura, malo više od dvije milijarde kuna. I bez pomoći, vjerojatno inozemnih banaka, on se neće lako deblokirati, što sugerira koliko je taj sustav neotporan. Hrvatska tako nije »visila« ni na vrhuncu recesijske krize, niti je pad jedne tvrtke prijetio da će pomesti sve za sobom, a Vlada je proračun spašavala uvođenjem kriznog poreza, kao sada kad joj se predviđaju stope rasta od tri posto.

– Ovaj šok nije »uvezen«, nisu ga izazvali lomovi na inozemnim tržištima, pad dobavljača iz inozemstva, ili pad maloprodaje u inozemstvu. Čak je i država stabilizirala svoj rejting, a banke u Hrvatskoj imaju višak likvidnih sredstva. Ali sve je stalo zbog 300 milijuna eura. To je dokaz prije svega da godinama regulatori, ni financijski ni oni za tržišno natjecanje nisu radili svoj posao, i to je problem institucija u Hrvatskoj. Ali to otkriva i koliko su izvori financiranja domaćih prerađivačkih kompanija koje posluju s Agrokorom slabi i koliko su oslonjeni na taj koncern. Agrokor ima velike probleme sa svojim ukupnim dugom, ali sve je stalo zbog 300 milijuna eura. Zbog tog iznosa gospodarski tokovi u zemlji ne bi smjeli stati. To je dokaz da među sudionicima vlada potpuno nepovjerenje – objašnjava ekonomski analitičar Željko Lovrinčević.

Više uvozne robe

Hrvatska će se sada, poručuje on, morati suočiti s onim s čime su su ostale usporedive zemlje suočavale prije desetljeća i pol i kad je u pitanju njezina poljoprivreda i prehrambena industrija, s time da će to činiti kao jedina zemlja Europske unije u kojoj je poljoprivredna proizvodnja sada manja nego prije 15 godina. Proizvođači iz prehrambene industrije koji su godinama živjeli prodajući se najvećim dijelom u Konzumovim dućanima morat će pokazati snagu svojih brandova na inozemenom tržištu, a Konzum će vjerojatno morati priznati da treba tražiti jeftinije dobavljače, kako bi se mogao natjecati s konkurencijom, makar to značilo više uvozne robe na njegovim policama. Uz to, ova će situacija utjecati i na male dobavljače, odnosno OPG-ove koji možda neće imati drugog izbora nego konačno započeti zajednički pregovarati i istupati kako bi uspjeli preživjeti.

Lovrinčević ne dvoji da će to za domaće gospodarstvo biti težak proces.

Otežana intervencija

– Agrokor u poslovima sa svojim dobavljačima ima gotovo deset posto BDP-a i takva situacija sigurno će utjecati na cijelu državu. I u najboljoj varijanti proces restrukturiranja i saniranja posljedica trajat će najmanje godinu i pol, a kako će to podnijeti cijelo gospodarstvo ovisit će o tome kako će se ponašati preostalih 90 posto domaćeg gospodarstva, koliko će biti u stanju nadomjestiti one koji se moraju restrukturirati zajedno sa svojim glavnim partnerom Agrokorom, napominje Lovrinčević.

Platit će danak i poljoprivreda, koju nijedna vlast u proteklih 15 godina nije pripremila za ulazak u EU, kako su to činile zemlje koje su u tu zajednicu ušle 2004. godine, pa su imale i veće stope rasta, nego su milijarde kuna poticaja godišnje trošili na podmirivanje koalicijskih partnera. Sada će to morati činiti s puno slabijom poljoprivredom, s puno manjim prostorom da država financijski intervenira i s puno lošijom demografskom slikom krajeva koji su tradicionalno poljoprivredni.

– To uopće nije upitno, naravno da će ova situacija utjecati na to da stope rasta budu slabije od prognoziranih, zaključuje Lovrinčević. A, koliko će to oslabiti rast BDP-a ovisit će o mogućnosti Agrkorovih dobavljača, prerađivačkih tvrtki da krenu u izvoz, ali i preostalih 90 posto gospodarstva da se prilagodi novoj situaciji i ne dopusti prelijevanje krize i pokaže da nije postavljen na iste temelje kao i sustav oko Agrokora.