Početkom travnja obilježen je Međunarodni tjedan posvećen sprečavanju uličnog uznemiravanja koje obuhvaća vrlo širok spektar ponašanja koje ostavlja negativne posljedice na društvo u cjelini. Za žrtvu, kako to uvijek i biva, posljedice ovog društvenog problema su još razornije jer rezultiraju razvijanjem osjećaja straha i ograničavanja vlastite aktivnosti u javnom prostoru, a koji bi nam svima trebao biti na jednako ugodnom raspolaganju.

U kontekstu svega navedenog predstavljen je hrvatski prijevod aplikacije Safecity koja omogućava promptnu i besplatnu prijavu svih oblika uličnog nasilja, a iza koje stoje su četiri altruistične članice inicijative »Razotkrijmo skriveno uznemiravanje«.

Siva zona

Jedna od njih je Dunja Bonacci Skenderović, politologinja i konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama koja se ovim problemom bavi dulje od desetljeća.

– Nakon što su kroz kampanju #ženeujavnomprostoru koju su proveli udruga Pariter iz Rijeke i Platforma za reproduktivnu pravdu izašle brojne priče žena koje su doživjele različite oblike uznemiravanja u javnom prostoru, mi aplikacijom Safecity otvaramo trajno prostor za anonimnu prijavu uličnog uznemiravanja svim punoljetnim osobama u Hrvatskoj, ali i u regiji. Prijave mogu biti unesene i na engleskom jeziku. Ono što su kampanje #metoo i #nisamtrazila pokazale, jest da kada postoji mjesto gdje žene mogu ispričati što su nasilno proživjele i preživjele, one to i učine, kazala je Bonnaci Skenderović.

Iako je inicijativi »Razotkrijmo skriveno uznemiravanje« ime nadjenuto tek nedavno, ona je nastala prilikom prošlogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog tjedna protiv uličnog uznemiravanja udruživanjem naše sugovornice s Ivanom Šalinović, profesoricom engleskog i francuskog jezika te književnosti, Erne Tomiše, psihologinje i specijalistice u agenciji za ljudske resurse i socijalne radnice Nine Sabolić.

– Ovim se problemom bavimo volonterski, u svoje slobodno vrijeme. Sve smo svjesne potrebe da se svakodnevno i glasno progovara o nasilju, posebno o oblicima nasilja koje žene rijetko prijavljuju nadležnim institucijama, pojasnila je Bonacci Skenderović motivaciju koja proizlazi iz želje za promjenom.

– Kod uličnog uznemiravanja počinitelj je najčešće nepoznata osoba pa to već u startu obeshrabruje žene da prijave. Zatim, žene osjećaju strah, sram i krivnju, a ponekad nisu ni u potpunosti svjesne što im se to zapravo dogodilo, kaže naša sugovornica, potkrepljujući razloge zbog kojih ulično uznemiravanje uglavom ostaje zatomljeno u žrtvi, gomilajući se kao još jedan prut među bremenom na leđima žrtve. Statistika neumoljivo ukazuje kako se žrtve teško odlučuju i na prijavu zakonski prepoznatih oblika nasilja, poput obiteljskog nasilja i silovanja, pa ni ne čudi što ulično uznemiravanje ostaje u sivoj zoni.

Crne točke

Aplikacija Safecity je izvorno nastala u Indiji još prije deset godina, sa svrhom detektiranja izrazitio problematičnih javnih površina koje se među upućenima nazivaju crnim točkama. Budući da se aplikacijom precizno na karti označava mjesto na kojem je čin nasilja izvršen, omogućava se sustavno prikupljanje podataka koji ostaju na raspolaganju provoditeljima javnih politika, a čija je dužnost, između ostalog, i stvaranje sigurnog okruženja. Pojašnjavajući operacionalizaciju podataka, Bonacci Skenderović je istaknula važnost koordinacije institucija različitih razina koje uključuju kako županijske i gradske vlasti, tako i lokalne zajednice te policiju, a čije je sinergijsko djelovanje od presudne važnosti za učinkovito povećanje sigurnosti društva.

Također, aplikacija pruža mogućnost prijave različitih nepoželjnih ponašanja koja su na kontinuumu seksualnog ili spolnog uznemiravanja na javnim mjestima, a koja podrazumijevaju: dobacivanje primjedbi, prijedloga i komentara, verbalno omalovažavanje putem uvredljivih i diskriminirajućih izjava, preko praćenja i uhođenja, do izlaganja seksualnim sadržajima poput masturbacije pred osobom, uključujući i neopravdano približavanje, zaprječivanje prolaza te štipanje, hvatanje, diranje po intimnim dijelovima tijela te, u konačnici, pokušaj silovanja te silovanje.

Dunja Bonacci Skenderović / Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

– Svaki oblik nasilja nad ženama ostavlja posljedice i na žrtvu i na društvo; na žrtvu psihološke, fizičke i ekonomske, a na društvo prvenstveno ekonomske, rekla je Bonacci Skenderović pa nastavila:

– Za potrebe projekta #ženeujavnomprostoru Dunja Matić Benčić je napravila kvalitativnu analizu iskaza i ustanovila je da su najčešće posljedice uličnog uznemiravanja za žrtvu strah i sram. Strah ima strahovitu moć da mijenja obrasce ponašanja osobe, pa tako žene koje su doživjele ulično uznemiravanje razvijaju veću razinu stresa, a što se može reflektirati na njihovo svakodnevno funkcioniranje u društvu. Primjerice, dolazi do povlačenja iz društva, što posljedično utječe na to da zbog straha žene neće možda u konačnici razviti svoj puni potencijal iz čega je razvidno kako je ulično uznemiravanje još jedna prepreka na putu uspostavljanja pravednog društva čiji je civilizacijski doseg, unatoč biološkim razlikama, uspostava jednakosti u pravima, odnosno ravnopravnosti muškarca i žene.

(Ne)sigurno okruženje

Iako i muškarac može biti izložen navedenim oblicima nasilja, poznato je kako je ipak žrtva najčešće žena, a onda i pripadnici LGBTIQ zajednice.

– Počinitelji su u najvećoj mjeri muškarci i kada se ova dva faktora zbroje, spol/rod žrtve i spol/rod počinitelja, onda definitivno možemo govoriti o rodno uvjetovanom nasilju, pojasnila je Bonacci Skenderović izvorišta uličnog uznemiravanja. Posebno se osvrnula na hvalevrijedan rad udruga koje progovaraju o uličnom uznemiravanju.

– Upravo su udruge pokrenule cijelu priču o uličnom uznemiravanju. Da nije bilo Paritera i Platforme za reproduktivnu pravdu, ne bi bilo ni kampanje #ženeujavnom prostoru. Ženska soba koja ima savjetovalište za žrtve seksualnog nasilja pruža psihosocijalnu podršku te savjetovanje i žrtvama uličnog uznemiravanja, kaže Bonacci Skenderović. Smatra kako rad državnih institucija nema ulično uznemiravanje u svojem fokusu uslijed nedostatka podataka.

– Upravo zato želimo putem Safecity aplikacije prikupiti podatke, uočiti gdje su problematične točke, vidjeti koji oblici uličnog uznemiravanja su najčešći te pokrenuti akcije u lokalnoj zajednici kako bi se problem otklonio, a sigurnost povećala. Dokle god nasilje nad ženama deklarativno smatramo i kršenjem ljudskih prava i epidemijom, a ponašamo se kao da se radi o pojedinačnim izoliranim slučajevima i ne vjerujemo žrtvama, nećemo se ozbiljno prihvatiti rješavanja suzbijanja nasilja nad ženama, zaključila je Bonacci Skenderović.

Uslijed normalizacije nasilja u društvu, ali i socioloških i psiholoških učinaka poput difuzije odgovornosti i efekta promatrača, angažman hrabrih pojedinaca na projektima poput ovog je neprispodobivo značajan kako bi se ostvario napredak, kako bismo mogli tvrditi – »Ipak se kreće!«.