Lijepo to već dugo vremena govori Korado Korlević, jedan od rijetkih istinskih, politički nezagađenih hrvatskih intelektualaca: civilizacija smo zabave i dokolice koju bit i sadržaj ni najmanje ne zanimaju, naraštaj smo koji ne može pronaći ključ s kojim bi otvorio vrata novog, poticajnog, kreativnog razdoblja. Sve su stoga polemike o cajkama besmislene jer mi smo naprosto – cajka društvo, cajke su sam vrh pojavnosti aktualnog trenutka naše civilizacije.

U svakoj su pori društva – cajke.

Krenimo s nizom, po ljudski rod ponižavajućih emisija, na nekim od naših nacionalnih televizija. Brakovi na prvu, ljubavi i kuhanje po selima i gradovima u kojima su maksimum umijeća pileća prsa pošpricana vrhnjem iz tetrapaka ili kolači od pudinga. Ili B varijante tih programa koji u beskrajnom nizu lijepe masovna ubojstva i CSI istrage. Ma čiste cajke!

Ili one verzije mistera poželjnog gdje se hrpa žena, da na žalost baš su tako prikazane, bori kako bi osvojilo srce tog plemenitog primjerka muškog roda da bi mu vjerno i ponizno služile. Pa tako žene nisu bile tretirane od srednjeg vijeka. Jesu li i to cajke? Naravno da jesu.

Spustimo li se u središte Rijeke, do njezine gastro scne. Pečenjara na pekaru, pekara na pečenjaru. Ne da se nema više što pojesti kuhano, na žlicu, za tip prehrane kakav se preferira u središtu Rijeke više nije potreban nikakav pribor. Baš onako kako je bilo u osvit civilizacije. kidaj rukama, trgaj zubima. I od gastronomije, ma čista cajka.

Politička scena? Serijali beskrajnih uvreda, u kojima izvan ideoloških nadmetanja i podmetanja sadržaja zapravo i nema. Kakva nam je dakle politika? Cajka, prava napatvorena. Mediji koji sve to prenose te tako daju na važnosti tim ispraznim eskpadama automatizmom su također totalno iscajkani. Gdje god da kročimo u – cajku ugazimo.

I onda, dakako opet isključivo s političkim predznakom u kojem nije bitno tko je što rekao nego kojoj političkoj struji pripada, zabrane. U glazbenom smislu sve hrvatske radio postaje, osim Banovine i Extre, imaju u svojim programskim načelima izrazitu zabranu puštanja bilo kakvog turbo folka, cajki. Pjesama na čijim je matricama glazbena podloga orijentalni, “turski” melos. Ako melodija i stihovi klize uz “grčko-rimski” sound, e za te cajke u našem eteru nema zabrane.

Mi smo naprosto jedno veliko, sveobuhvatno i u cijelosti oblikovano cajka društvo. Vrhunac smo lažljive cajka civilizacije. Promjena situacije zabranama? Jako teško. Koliko ga se brutalno i krvavo branilo, na kraju je Berlinski zid ipak pao.

Rješenje nije u zatvaranju nego u otvaranju. Uspijemo li podvući crtu i shvatiti da ovakvi kakvi jesmo – u medijima, politici, prehrani, … dalje više ne možemo, možda ipak uspijemo pronaći taj toliko željeni, toliko traženi Koradov ključ.