Jednospolne škole kao borba protiv nasljeđa komunizma - Markić, Šustar i Planinić / Snimio D. LOVROVIĆ
Osim boljeg uspjeha i samopouzdanja, prednošću se smatra i to što se dječaci i djevojčice ne zaljubljuju u školskoj klupi, pa su i krize rjeđe, vele zagovornici ovakvog načina školovanja. Zlatko Miliša, sociolog i pedagog, skeptičan je prema toj ideji i poziva njene zagovornike da dopuste vanjsko vrednovanje neovisnih stručnjaka koji će neutralno procijeniti rezultate takvog obrazovanja
Takozvane jednospolne škole, odnosno zasebne škole za djevojčice ili dječake, daju bolje pedagoške rezultate od mješovitih škola, a djeluju u SAD-u i većini europskih država. U takvim školama djeca manje izostaju s nastave, postižu bolje rezultate, opuštenija su, manje je anoreksije i muških stereotipa, a postiže se normalnost u odnosu na suprotni spol. Ovako je prednosti zasebnih škola ili razreda koje odvojeno polaze dječaci i djevojčice opisala Vera Blažević, ravnateljica OŠ Ružičnjak, na jučer otvorenoj Međunarodnoj konferenciji »Obitelj i škola: Ključ odgoja za vrijednosti«, što se u organizaciji udruge U ime obitelji i pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović održava u Zagrebu.
Prvog dana konferencije, koja će mahom okupiti stručnjake i predstavnike kršćanskih obiteljskih pokreta Europe i svijeta, promovirana je pluralnost u obrazovanju, i to prvenstveno na primjerima jednospolnih škola te obrazovanja kod kuće.
Razlike u mozgu
Uzroci zbog kojih bi dječaci i djevojčice trebali polaziti zasebne škole, tumači Blažević, razlike su u kognitivnom razvoju dječaka i djevojčica, jer djevojčice brže sazrijevaju.
Pogrešni podaci o financiranju privatnih škola
Ignasi Grau, predstavnik međunarodne organizacije za slobodu obrazovanja (OIDEL) prezentirao je na skupu istraživanje u kojem je Hrvatsku, temeljem odnosa države prema privatnim školama, svrstao u samo europsko dno, uz Cipar i Bugarsku, koje uopće ne plaćaju privatni obrazovni sektor. Ispostavilo se, međutim, da istraživanje ne raspolaže točnim podacima, jer hrvatska država izdvaja za plaće učitelja u privatnim školama i ulazi u veliku većinu od 80 posto država koje u nekom omjeru financiraju privatne škole.
– Različita im je struktura i organizacija mozga. Dokazano je da dječaci uče drukčije od djevojčica, pa bi tome trebalo prilagoditi i kurikulum – kaže Blažević, koja je prvu djevojačku školu u Hrvatskoj osnovala nakon što je godinama vodila školu u Buenos Airesu. U prilog jednospolnim školama navodi da su 36 od 50 najboljih škola u Velikoj Britaniji jednospolne škole, te da takve škole postoje u velikom broju država, od Australije i Japana do Norveške i Njemačke. U SAD-u je, dodaje, kad se utvrdilo da je u tim školama manje nasilja i da daju bolji akademski uspjeh, osnovano 850 državnih jednospolnih škola, a još 750 škola ima barem jedan jednospolni razred. Osim boljeg uspjeha i samopouzdanja, prednošću smatra i to što se dječaci i djevojčice ne zaljubljuju u školskoj klupi, pa su i krize rjeđe.
– Ne radi se o diskriminaciji, nego o priznavanju vrijednosti jednih i drugih, o obrazovanju za komplementarnost između muškarca i žene. U društvu koje banalizira spolnost, na taj se način jača identitet i međusobno poštovanje.
Načelo pluralnosti
No, mješovite škole nisu jedina opcija, roditeljima treba dati pravo na izbor – ustvrdila je Blažević.
Model jednospolnih škola podržava i Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.
– Hrvatska od 1945. godine nema iskustvo jednospolnih škola, jer smo se dolaskom totalitarnog režima naučili na samo jedan obrazovni sustav, veli Markić. Pravo roditelja da slobodno odlučuju o obrazovanju svog djeteta pozdravio je bivši ministar obrazovanja Predrag Šustar. U važećim je dokumentima, kaže, već predviđena pluralnost u obrazovanju, samo se ona ne primjenjuje.
– Načelo pluralnosti treba čim prije zaživjeti u školskom sustavu. Time će se omogućiti da se roditelji sukladno svjetonazoru izbore za pluralizam, da se počnu oslobađati od oktroiranog donošenja odluka vezanih uz odgoj i obrazovanje – poručio je Šustar, i pozvao na součavanje s prošlošću jer je to »infekcija koja muči hrvatsko društvo«.
U pogledu jednospolnih škola pedagozi, međutim, imaju podijeljeno mišljenje. Zlatko Miliša, sociolog i pedagog zadarskog Sveučilišta, skeptičan je prema toj ideji.
– Dosta nam je podjela, u svakom segmentu. Jednospolne škole apsolutno nisu prioritet, ali ne bih ni odbacio tu inicijativu. Zašto recimo ravnateljica OŠ Ružičnjak ne dopusti vanjsko vrednovanje, ekspertizu neovisnih stručnjaka koji će neutralno, bez pretenzija, procijeniti rezultate takvog obrazovanja – kaže Miliša. Kod upisa u takve škole, dodaje, osim roditelja trebalo bi i djecu pitati što žele.
Kad je riječ o rušenju spolnih stereotipa, zadarski pedagog smatra da se oni mogu rušiti i tematizirati i na satu u mješovitom razredu. Ako se pak kao argument navodi manje nasilja, naglašava da nasilje ne mora biti samo tjelesno, nego vrlo sofisticirano, a može se nastaviti i u jednospolnim razredima.
